Taj 13. svibnja 1990. je na maksimirskom stadionu bio dan za pamćenje. Nikad odigrana utakmica između Dinama i Crvene zvezde, neredi navijača, milicija koja selektivno intervenira i Zvonimir Boban koji negdje na centru terena, hvata zalet i u skoku nogom udara milicajca. Za neke je to čin nasilja koji se u vidu murala ne treba nalaziti na zidu osnovne škole. Za druge udarac na represiju, tj. svetinja o kojoj bi se trebalo u školama i podučavati. Čak 31 godinu kasnije - aktualna tema.
Na pročelju osnovne škole u Savskom gaju već je nekoliko godina mural koji prikazuje upravo tu scenu. No, rijetki su ga primijetili. A i oni koji jesu, nisu se previše opterećivali ovim muralom.
“Pa sad, kako tko gleda. Nije mi sporno. Nisam na taj način razmišljala o muralima. Meni su inače murali, jest da prenose neku poruku, ali nikad nisam razlišljala nešto loše o tome”, rekla je jedna stanovnica tog kvarta, a na nju se nadovezao i gospodin koji uz školu redovito prolazi: “Meni ne smeta. Ja prođem pored toga i ne vidim”.
VEZANE VIJESTI
Kekin je za uklanjanje murala
Građanima ne smeta, ali saborskoj zastupnici Ivani Kekin smeta. Tvrdi – muralu koji prikazuje fizičko nasilje, nije mjesto u školskom dvorištu.
“Prikazi nasilja, nisu primjereni. Mislim da se uspjesi naših i sportaša i općenito uspjesi hrvatskog naroda mogu iskazati i na drugi način, a ne prikazom nasilja. Podržala bih uklanjanje. Ne vidim potrebu za prikazom nasilja na osnovnim školama”, rekla je.
Baš kao onaj Slobodana Praljka, smatra Kekin, treba ukloniti i ovaj mural koji prikazuje Zvonimira Bobana kako 90-e udara policajca na stadionu Maksimir. No, gradonačelnik sada smiruje strasti.
“Mislim da je legitimno pitanje što je sve primjereno biti na zidovima škola, ali to za nas nije prioritetna tema i ne mislimo je sada otvarati dok epidemija bukti i dok u Zagrebu imamo financijsku situaciju kakvu imamo. Za takve stvari potrebna je šira javna raspava za koju u ovom trenutku mislim da nije prioritet voditi je”, rekao je Tomašević.
“Bobanu su odali počast tim muralom”
Usprkos tome što gradonačelnik podsjeća da Zagreb ima većih problema od murala, od zbrinjavanja otpada do dugova, oni su izazvali najviše polemike u Gradskoj skupštini. Jedni bi ih brisali, a drugi čuvali.
“Mural Zvone Bobana ne treba uništiti, on može ostati, tu nije implikacija samo nasilje nego nešto puno više. Građani grada Zagreba jako dobro znaju valorizirati što je Zvone Boban napravio 13. svibnja 1990. godine i smatram da su mu odali počast tim muralom i taj mural može biti na školskoj ustanovi, a djeci se treba objasniti zašto je taj mural tu”, rekao je Trpimir Goluža, zastupnik Mosta u gradskoj skupštini.
Neposjedovanje dozvole, kriva lokacija, loša poruka djeci – mnogi su našli razloge za brisanje pojedinih murala.
“Sve škole u Hrvatskoj su preuzele jednu, ne naročito inteligentnu floskulu, koja dolazi iz redova psihologa i psihologinja: ‘Nulta tolerancija na nasilje’. Ako je to mantra onda ne možete na školi imati sliku muškarca koji dugog udara u bradu bez obzira na to koji je kontekst”, rekao je filozof i politički analitičar Žarko Puhovski.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare