Kada god dođe do javnog zgražanja nad nekom od sudskih presuda, sjetim se poruke pokojne sutkinje Ivane Čalić koja je prva osudila bivšeg premijera Ivu Sanadera. "Svaka je presuda poruka, a ova je presuda poruka da je politička korupcija zlo“, kazala je tada Ćalić. Svaka je presuda poruka - a što je ovom presudom u slučaju Popović vs. Severina poručio Vrhovni sud?
Na više stranica, u čak 26 točaka svoje odluke Vrhovni je sud obrazlagao zašto je važno, zapravo presudno za pravni postupak koji se tiče skrbništva nad maloljetnim djetetom – da vještaci koji su pisano dali svoja mišljenja budu i usmeno ispitani na sudu.
U trenutku dok Vrhovni sud raspreda pravnu važnost pismenog vještačenja u odnosu na svjedočenje vještaka uživo – parnica oko skrbi nad maloljetnim djetetom je u devetoj godini trajanja. De-ve-toj!
U samo jednoj od 26 točaka spominje se sintagma “interes malodobnog djeteta” – i to u točci u kojoj se objašnjava zašto je Županijski sud “požurio” s presudom i nije zvao vještake na novo ročište kada se nisu pojavili na onom na koje su pozvani. Smatrali su da je za odluku dovoljno ono što su napisali. O tome tko u ovoj parnici tjera mak na konac – možda ponešto govori činjenica da tužitelj Popović nije imao nikakvih primjedbi na pisano mišljenje vještaka ali je istovremeno tražio njihovo usmeno vještačenje a potom i reviziju sudske odluke jer su vještaci – eto – svoje mišljenje samo napisali, a ne i usmeno branili.
I što je, dakle poručio, Vrhovni sud? Poručio je, ukratko, da stranka u postupku ima pravo koristiti svaku pravnu i proceduralnu začkoljicu kako bi tjerala mlin na svoju vodu i kako je pritom potpuno nebitno radi li se u postupku o vreći krumpira ili maloljetnom djetetu. Jer kad bi bilo Vrhovnom sudu važno da se tu radi o maloljetnom djetetu a ne vreći krumpira, onda bi Vrhovni sud usput negdje razmatrao i u odluci spomenuo i interes maloljetnog djeteta. Isti onaj interes u koji smo se kao država zakunuli kad smo prihvatili čitav niz konvencija – od one o pravima djeteta do one Istanbulske koja ženu i djecu treba štititi od nasilja. A nasilje nije samo kad je žena ili dijete plavo.
Ne, interes se djeteta tu nije razmatrao kao ni posljedica ove odluke na život djeteta koje je od svojih 12 – 9 godina na sudu. Poruka je dakle suda – da je on nebitan. A takva je poruka ne samo nehumana, ona je i – suprotna zakonima koji štite prava djece. Stoga sve glasnije odjekuju poruke brojnih nevladinih udruga koje pozivaju na to da se uvedu sankcije, i to oštre sankcije, za sve one u sustavu – pa i suce – koji imaju alate da žene i djecu zaštite od nasilja, a to ne čine.
Danas je to Severinino dijete, sutra moje ili vaše. Onima kojima su djeca nevažna, nije mjesto na sudu. Pravo i pravda možda nisu uvijek isto, ali pravo i nepravda ne smiju u istu rečenicu.
Odluku Vrhovnog suda donijelo je sudsko vijeće u sastavu:
Željko Šarić predsjednik vijeća, mr. sc. Igor Periša sudac izvjestitelj, Ivan Vučemil član vijeća, Željko Pajalić član vijeća i Ljiljana Hrastinski Jurčec, članica vijeća.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!