Novi Zakon o radu ponovno postaje tema brojnih razgovora i komentara, nakon što su neko vrijeme u javnosti zastupljenije bile one vezane za prava i obveze radnika i poslodavaca u pogledu cijepljenja i testiranja.

Mnogi od novog zakona očekuju da će im omogućiti neka dodatna prava tijekom rada od kuće i konačni prestanak poziva poslodavca radniku izvan radnog vremena. No, što doista možemo zaključiti prema dosadašnjim informacijama o nacrtu zakona kojeg je izradilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike?

Poslodavac će bez izmjene ugovora o radu moći dogovoriti rad na izdvojenom mjestu

„Rad na izdvojenom mjestu rada, odnosno rad od kuće i rad na daljinu, su već uređeni, iako se u epidemiji/pandemiji pokazalo da mnogi nisu sigurni kakva prava imaju ako rade od kuće ili su imali poteškoća s prilagodbom na cijelu situaciju. U odnosu na važeći Zakon o radu, razlika nije značajna: sklapat će se ugovor o radu u pisanom obliku, s predviđenim naknadama troškova radnika za utrošenu energiju, vodu te komunalne pristojbe, uz druge troškove obavljanja poslova. U slučaju nastanka više sile, kao što je slučaj epidemije/pandemije, poslodavac će moći bez izmjene ugovora o radu s radnikom dogovoriti rad na izdvojenom mjestu rada, u trajanju najviše do 30 dana. Ono što bi neki mogli smatrati spornim je prijedlog da roditelji djece do osam godina mogu zatražiti rad od kuće, a poslodavac ih može odbiti samo iznimno, pisanim obrazloženjem. Sigurno mnogi koji ne odgovaraju tim uvjetima smatraju da bi trebali imati jednaku mogućnost“, komentira odvjetnik Tihomir Zebec iz „Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović“, dodajući da je u današnje vrijeme, kad cijene svega kontinuirano rastu, teško procijeniti kakvu naknadu troškova poslodavac može predvidjeti, a poslodavac se također dodatno opterećuje naknadama za one koji sami zatraže rad od kuće, iako im zdravlje i sigurnost u uredu (na radu) nisu ugroženi.

Hoće li radnik moći biti nedostupan izvan radnog vremena?

„Što se tiče prava radnika na nedostupnost izvan radnog vremena, jasno je da bi radniku bilo poželjno da ne mora izvan, recimo, razdoblja od 8.00h do 16.00h ni pomisliti na posao, no ako i zanemarimo sva radna mjesta gdje se klijentima ili pacijentima treba biti na raspolaganju u slučaju nekog iznenadnog događaja, može doći do problema u organizaciji rada. Primjerice, ako jedan radnik javlja da neće doći na posao jer ima simptome zaraze, kako će poslodavac obavijestiti nekog od drugih radnika da ga treba zamijeniti? U praksi će se takvo pravo pokazati teško primjenjivim, posebno u manjim tvrtkama“ – smatra Tihomir Zebec.

Prošlog je tjedna Inicijativa Za radnički Zakon o radu zatražila 35-satni radni tjedan, ograničenje ugovora o radu na određeno vrijeme na godinu dana i ograničenje prekovremenog rada na 180 sati godišnje, primjereno plaćanje dodatnog rada, sprječavanje zloporaba agencijskog rada i strože kažnjavanje kršenja ZOR-a, jer smatraju da se novim ZOR-om „ide na ruku“ poslodavcu.

Smanjivanje broja radnih sati

„Takvi su zahtjevi očekivani od sindikata i stranaka ljevice, i to su sve validne namjere, no smatram da ne dijele svi radnici njihovo mišljenje, posebno što se tiče broja sati u radnom tjednu i broja prekovremenih sati. U Republici Hrvatskoj se stanka ubraja u radno vrijeme, odnosi li se onda možda takav prijedlog na isključivanje stanke iz radnog vremena, iako radnik mora istu iskoristiti? Ili je namjera da svi na poslu provedu 7 sati i dobivaju proporcionalno manju plaću, dok će poslodavac morati skraćivati radno vrijeme trgovine ili ureda i slijedom toga potencijalno trpjeti smanjenje prometa, koje često dovodi do poslovno uvjetovanih otkaza? Svakako se slažem da bi svoje prijedloge trebalo davati što više građana, no to uključuje i poslodavce i isticanje njihovih interesa, koji su često jednaki kao i oni radnika, prije svega u pogledu osiguravanja stabilnog radnog mjesta“, komentirao je Zebec.

U novom Zakonu o radu se također, između ostalog, može očekivati odredba da će poslodavac s istim radnikom moći sklopiti najviše tri uzastopna ugovora na određeno vrijeme ako za to postoji objektivan razlog, a ukupno trajanje svih ugovora ne smije biti duže od tri godine, smanjenje prava radnika kada je riječ o plaćenom dopustu, skraćivanje otkaznog roka i regulacija platformskog rada.

Jesu li novim zakonom zadovoljni i radnici i poslodavci?

Tako odvjetnik Tihomir Zebec ističe da će, ako se novostiu novom Zakonu o radu ne urede u suglasju svih socijalnih partnera, dolaziti do možebitne inflacije sporova u kojima će, najčešće, radnici pokušati ostvariti zaštitu prava koja će u svojoj normiranosti ostati nedorečena (primjerice dodatni rad, sprječavanje zloporabe agencijskog rada, rad na izdvojenom mjestu rada, odnosno „rad od kuće“ i s time povezana naknada troškova i sl.), dok će, s druge strane, poslodavci biti, moguće neosnovano, izloženi nepotrebnom vođenju postupaka pred nadležnim tijelima, inspekcijskim nadzorima i s time povezanim troškovima, a koja sredstva bi poslodavac mogao iskoristiti na dobrobit radnika i usavršavanje proizvodnih (radnih) procesa.

„Nijednim se nacrtom ili prijedlogom zakona ne može postići to da njime svi budu zadovoljni. Ono što će sigurno u budućem razdoblju porasti je udio medijacije u sporovima između poslodavca i radnika, jer se na taj način brže dolazi do rješenja, što je svakako svim strankama u interesu, a posebno uzimajući u obzir poteškoće uzrokovane epidemijom/pandemijom, kad je riječ o zakazivanju ročišta u (parničnim) postupcima i dolasku na sud“, zaključuje Tihomir Zebec.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.