Bivša predsjednica Povjerenstva, danas saborska zastupnica Dalija Orešković gostovala je u N1 Studiju uživo gdje je komentirala slučaj aktualne predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Aleksandre Jozić Ileković o čemu je danas pisala naša urednica i novinarka Đurđica Klancir.
U tekstu “Kako je u MUP-u zaposlena kći šefice Povjerenstva za sukob interesa” problematiziran je mogući sukob interesa nove predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Aleksandre Jozić Ileković koja se nije izuzela u slučaju odlučivanja o predmetu pomoćnika ministra unutarnjih poslova zaduženog za ljudske resurse, Ante Delipetra – iako je u tom trenutku njezina kći radila honorarno za MUP, a nekoliko mjeseci nakon odluke Povjerenstva kći je i zaposlena u MUP-u na određeno, na godinu dana. Sama predsjednica Povjerenstva u izjavi za N1 ustvrdila je da se nije morala izuzeti kod odlučivanja o sukobu interesa u slučaju Delipetar jer nije osobno pozvala niti je surađivala s pomoćnikom ministra Delipetrom, ili ministrom Božinovićem osobno.
Na pitanje je li ipak trebala šefica Povjerenstva nekome reći za sve to, Dalija Orešković je rekla:
“Bilo je sličnih situacija. U naše je vrijeme bila otvorenija i iskrenija komunikacija među članovima. Komentirali smo sve okolnosti koje bi se u širem kontekstu mogle dotaknuti predmeta. Iako pravilo kaže da članovi sami ocjenjuju trebaju li deklarirati nešto o sebi, imali smo običaj prijaviti okolnosti i koje ne bi mogle biti sporne, ali samo da se zna jer to gradi naše unutrašnje povjerenje. U drugom sazivu koji je završio očito nije postojala unutarnja kompaktnost. Nataša Novaković, s dva člana iz prvog saziva imala je jednu viziju uloge povjerenstva, a Jozić Ileković i Božić imaju drugačije stavove.
Danas je Povjerenstvo izgubilo smisao i svrhu postojanja. Djelomično zbog novog zakona koji je Povjerenstvo sveo na administriranje imovinskih kartica, i kad se doda stav nove predsjednice koja bi to tijelo maknula iz fokusa javnosti, onda možemo reći da je Povjerenstvo kao institucija prošlo svršeno vrijeme.”
Orešković ističe da je upravo zbog raširenog nepotizma nakon Povjerenstva kroz političko djelovanje pokušala ukazati na neke stvari.
“Problem je što bi odluka Povjerenstva bila identična i da se predsjednica izuzela jer je sustav tako podešen. Namjerno se u sva ministarstva umeću dodatna povjerenstva, savjeti, ad hoc tijela kod zapošljavanja čije članove najčešće javnost ni ne poznaje, nitko ne kontrolira njihov rad, izravno su postavljeni od ministra. Očekivano je da će slijediti njegove naputke, neće imati vlastitu autonomnost. Ta povjerenstva služe kao alibi za sve nezakonito uhljebljivanje ili odluke koje skrivaju činjenice da iza njih stoji osoba na vrhu hranidbenog lanca”, dodaje.
Orešković napominje da u Hrvatskoj postoji čitav niz tijela koja su nastala iz potrebe da se dio kadrova koji se miče iz nekog ministarstva, negdje preseli. “Samostalni državni ured za Hrvate izvan domovine, takvih je tijela sijaset. Što tamo pišu? Pisma dobrodošlice za Hrvate povratnike”, pita Orešković.
“Nemam više riječi za glavnu državnu odvjetnicu”
Komentirajući tajni sastanak glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem, o čemu je izvijestio Nacional, Orešković je istaknula:
“Ako je taj podatak točan, onda više nemam riječi za glavnu državnu odvjetnicu. Ne snalazi se na funkciji koju obavlja. Bilo bi mudrije da je sazvala presicu i rekla da ide na sastanak s premijerom iz tog i tog razloga ili je mogla tražiti zajedničku sjednicu gdje će pred kamerama reći premijeru što ima. Ovo što je napravila toliko potkopava kredibilitet Državnog odvjetništva.”
Obrat u slučaju njegovatelja: “Iživljavanje i sadizam, a ne politička igra”
Prokomentirala je i obrat u slučaju roditelja njegovatelja:
“Meni je to čisto iživljavanje, sadizam, a ne politička igra. To je odlika čovjeka koji je čisti psihopat. Sve te argumente da se nešto može odobriti sada, stupiti na snagu sada, ovdje je Andrej Plenković htio poslati poruku ne da ponižava opoziciju ili Anku Mrak Taritaš, ovdje je htio pokazati da može ponižavati i zastupnike iz vlastitih saborskh klupa, gospođu u invalidskih kolicima. Namjerno ne izgovaram njezino prezime jer se odrekla vlastitog identiteta, zašto bih ga ja priznala? Svjesna zahtjeva govorila je da pored tih udruga postoje i druge udruge koje vladi daju za pravo da će ipak smisliti bolja rješenja jer ova ne valjaju, a zašto ne valjaju, nije objasnila. To držanje tijela – “dao sam nalog” – ja sam gospodar sudbina – to je ozbiljan poremećaj. Ako ga mi kao društvo ne osvijestimo, imat ćemo državu koja služi partijskim elitama bez pomaka. Upravo na ovakvim primjerima kakve je opisala Klancir, trebali bi donijeti zakone po uzoru na uređena društva.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
