Ove sportove nećete gledati na Olimpijskim igrama, a smislili su ih Hrvati

Vijesti 27. srp 202412:34 1 komentar
kombo fotografija za Sinjsku alku, picigin i škraping
Filip Brala/Davor Puklavec/Miroslav Lelas/PIXSELL

U Parizu su u petak svečano otvorene 33. Ljetne olimpijske igre na kojima će više od 10 tisuća sportaša boriti se za medalje u 32 sporta i 329 disciplina.

Pažnju publike uobičajeno najviše privlače atletika, gimnastika, plivanje, veslanje, boks i ekipni sportovi poput košarke, odbojke, vaterpola i rukometa. Od poznatijih sportova, u programu Olimpijskih igara neće biti karatea, boćanja, kuglanja, aikida, bejzbola, kriketa…

Popis neolimpijskih sportova zapravo je dulji od onog s olimpijskim predznakom i neprestano se nadopunjuje novima, često neobičnima, koji su nerijetko hibrid već postojećih sportova i raznih tradicijskih igara.

Među sportovima koje sigurno nećemo gledati na ovim Olimpijskim igrama, a vjerojatno ni onim budućima, nekoliko je sportova nastalih u Hrvatskoj. Ovo su neki od tih…

SINJSKA ALKA

utrka Sinjske alke
Davor Puklavec/PIXSELL

Iako je izvorna domaća viteška igra, Sinjsku alku čak nije teško zamisliti kao šire popularno sportsko natjecanje jer ima sve potrebne sastojke za to: uvježbanost, napetost, precizbost i vrlo jednostavno pravilo – kopljem pogoditi alku “u sridu”. Sve to uz otežavajući faktor koji igri daje posebnu ubudljivost – učiniti to jašući konja u galopu.

O povijesnim ishodištima Sinjske alke sve se već zna – održava se u prvoj trećini kolovoza u čast događaja iz 1715. godine kada su malobrojni branitelja Sinja odbili napad brojnije i moćnije turske vojske.

Što se same igre tiče, alkar na konju u punom trku mora prijeći stazu dugu 160 metara i kopljem “ubosti” željeznu alku obješenu na uže na visini od 3,32 metra iznad tla. Pogodak “u sridu” donosi tri boda, u gornje polje iznad središnjeg kruga – dva boda, a u svako od dva donja polja po jedan bod. Svaki alkar trči po tri trke iz kojih mu se zbrajaju bodovi. Ako neki na koncu imaju isti najveći broj bodova, tada međusobno “pripetavaju” sve dok jedan ne pobijedi.

PICIGIN

igrači igraju picigin na kupalištu Bačvice u Splitu
Zvonimir Barišin/PIXSELL

Picigin je amaterski sport koji se masovno igra u plićacima duž jadranske obale. Više od toga, picigin je svojevrsni način života te je proglašen zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Priča kaže da se počeo igrati početkom 20. stoljeća na čuvenom splitskom kupalištu Bačvicama. Iako se od mjesta do mjesta na obali igraju razne varijante picigina, jedno im je zajedničko – igra se radi igre, a pobjednika nema.

U mnoštvu labavih pravila osnovno kaže da picigin igra pet igrača u pješčanom morskom plićaku ne dubljem od 20 centimemtara. Igrači raspoređeni u peterokut, međusobno udaljeni šest do sedam metara, jedni drugima dodaju balun – obično pohabanu i oguljenu tenisku lopticu – udarajući je dlanovima i nastojeći da ona ne padne u more.

CROBRAN

Ovu kombinaciju borilačkih vještina i nacionalne povijesti osmislio je prije dvadesetak godina Gordan Krajačić iz Pakraca, profesor kineziologije i bivši pripadnik interventne policije.

U kratkom opisu na Wikipediji stoji da je Crobran ispiriran neandertalskim hrvanjem, keltskim mačevanjem, hrvatskim križarima koji su oslobađali Svetu zemlju, ubojitim srpovima, motikama i krampovima boraca Matije Gupca, neustrašivosšću Nikole Šubića Zrinskog koji je kod Sigeta kosio Turke vitlajući buzdovanom u jednoj, sabljom u drugoj ruci, Trenkovim pandurima te ponajviše hrabrošću branitelja u Domovinskom ratu.

“Imamo svoju bazu tehnika koje su izvorni moj izum, odnosno izum Crobrana. Baziraju se na instinktivnim pokretima preživljavanja koji se kroz treninge borbeno usmjeravaju i usavršavaju. Naše tehnike inspiraciju crpe iz naše prebogate hrvatske povijesti, iz priča o primjerice Nikoli Šubiću Zrinskom ili Matiji Gupcu. U treningu koristimo sva moguća oruđa koja svakodnevno susrećemo u životu pa tako treniramo borbe s čekićima, lopatama, motikama, srpovima, noževima ili kamenjem, toljagama, mačevima, batovima i takvu vrstu treninga nema ni jedna druga borilačka vještina”, kazao je svojedobno Krajačić za MojPortal.hr.

COCCOBALL

Najbizarniji sport na ovom popisu, coccoball, nastao je krajem prošloga stoljeća u Pločama i bio je vrlo popularan u dolini Neretve. Riječ je o uvrnutoj kombinaciji nogometa, košarke, rukometa, odbojke, ragbija i hrvanja.

Osim strogih pravila da isključivo žene sude kad muškarci igraju i obrnuto te da igrači nose “dresove” s jednom naramenicom u stilu obitelji Kremenko, drugih krutih pravila nema. Igra se s “dlakavom” loptom nalik kokosovom orahu, teškom oko dva kilograma. Ona se ubacuje u koševe postavljene na palmama. Klasične podjele strana na terenu nema, gađa se bilo koji koš. Također, dozvoljeno je protivnika gurati, hrvati se s njime potezati ga za odjeću i sve dijelove tijela, osim za kosu, lice i genitalije.

ŠKRAPING

utrka škrapinga na otoku Pašmanu
Dino Stanin/PIXSELL

Škraping je varijanta treking utrke koja se trči po škrapama (rupama u vapnenačkim stijenama) na otoku Pašmanu. Natjecatelji trče po oštrom kamenju i posred gustog raslinja. Prva utrka održana je 2006. godine, a otad je ovaj ekstremni sport postao popularan i izvan Hrvatske.

Riječ je o vrlo zahtjevnoj disciplini koja objedinjuje trčanje, penjanje, skakanje i orijentaciju u prostoru na rutama koje organizatori nastoje postaviti tako da budu što teže i zahtjevnije.

PLJOČKANJE

tradicijska igra pljočkanje
Dubravka Petrić/PIXSELL

Pljočkanje ili pločkanje stara je pastirska igra kojom su se zabavljali čuvari stoke u Istri, a danas se prakticira kao sport s utvrđenim pravilima, donekle sličan boćanju.

Cilj igre je oblikovani plosnati kamen, pljočku, promjera 12 do 16 centimetara i debljine do 4 centimetra baciti tako da padne što bliže okruglom kamenu, bulinu, promjera 6 do 8 centimetara.

Ovisno o tome koliko blizu bulinu padne pljočka, pljočkar dobiva jedan, dva ili tri boda. Igra traje dok jedan igrač, par ili ekipa ne skupi 13 bodova.

PRASIČKANJE

Svojedobni ministar kulture Božo Biškupić, povodom otvaranja jednog golf terena u Turopolju izjavio je da se u našim krajevima golf igrao prije golfa i da se ta igra zvala prasičkanje. Prasičkanje su, ovisno o tome u kojem se kraju igralo, nazivalo i krmačenje ili praskovanje. No, najbliže zajedničko golfu bili su tek drveni štapovi zakrivljeni na jednome kraju.

Tim zakrivljenim dijelom igrači nastoje ugurati drvenu pločicu u jednu od rupa u zemlji. Broj rupa ovisi o broju igrača. Ako ih je petoro, iskopa se pet manjih rupa u zamišljenom krugu usred kojeg se iskopa jedna veća. Igrač koji gura pločicu, prasičkar, onaj je koji na početku igre najbliže odbaci stopalom svoj štap. Nakon što prasičkar ubaci pločicu u jednu od rupa, novim prasičkarom postaje onaj koji nije uspio obraniti svoju rupu.

ZOGA FALU

Ovaj lokalni sport popularan je na Hvaru te još nekim dalmatinskim otocima. Teren je u uskim uličicama, kaletama, gdje igrači lopticu, nalik balunu za picigin, jedni drugima rukom dobacuju snažno je odbijajući o zidove pazeći da im ne padne na tlo. Slično squashu, ali bez reketa.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare