Linije rasjeda su pukotine u Zemljinoj kori koje nastaju kada se ploče sa svake strane rasjeda pomiču jedna pored druge.
Ponekad su te pukotine malene, tanke poput vlasi kose, ali mogu biti i duge stotinama kilometara, kao na primjer rasjed San Andreas u Kaliforniji ili Anadolski rasjed u Turskoj. Oba su vidljiva iz svemira, prenosi Livescience.
Tri vrste rasjeda
Postoje tri vrste rasjeda, ovisno o pomaku: normalni, reversni i klizni, kaže seizmolog Nicholas van der Elst. Svaka vrsta rezultat je ishoda različitih sila koje pritišću ili povlače Zemljinu koru.
Klizni rasjedi nastaju kada ploče horizontalno kližu jedna pored druge, a vertikalno kretanje je ili vrlo malo ili izostaje u potpunosti. I rasjed San Andreas i Anadolski rasjed u Turskoj, koji je izazvao katastrofalni potres ove godine, klizni su rasjedi.
Normalni rasjedi stvaraju prostor. Dvije ploče se razdvoje i rastegnu koru u dolinu. Primjer takvog rasjeda je Velika rasjedna dolina u Africi.
Reversni rasjedi nastaju kada jedna ploča klizne preko druge, a obično se nalaze u zonama sudara gdje tektonske ploče kretanjima stvaraju planinske lance kao što su Himalaja ili Stjenjak.
Klizni rasjedi generalno su vertikalni, a normalni i reversni često se događaju pod kutem u odnosu na Zemljinu površinu. Različiti stilovi kretanja ploča također se mogu kombinirati u jedan događaj, kada se jedna ploča kreće i u vertikalno i klizno tijekom potresa.
Svi rasjedi vezani su za kretanje Zemljinih tektonskih ploča, a najveći rasjedi označavaju granicu između dvije ploče.
Iz zraka, oni izgledaju kao široke zone deformacije.
“Granice ploča stalno rastu i mijenjaju se, zbog čega razvijaju zavoje i čvorove, što potom stvara još rasjeda,” objašnjava van der Elst.
Granice kada je jedna tektonska ploča “podmetnuta” pod drugu nazivaju se zone subdukcije, a upravo te zone odgovorne su za neke od najsnažnijih potresa na Zemlji. Na primjer, i potres u Tohoku u Japanu 2011. i onaj pored obale Indonezije 2004. nastali su rupturom rasjeda u tim zonama.
Pojedine linije rasjeda često su uže nego što su duge ili duboke. Većina potresa događa se na dubini manjoj od 80 kilometara od Zemljine površine, a najdublji potresi događaju se u reversnim rasjedima oko 600 kilometara ispod površine.
Najveći rasjed na Zemlji
Gotovo stotinu godina znanstvenici znaju za ponor u oceanu dubok 7,2 kilometra pored obale istočne Indonezije, u Bandskom moru. Donedavno nisu mogli objasniti zašto je ovaj ponor toliko dubok.
To je najdublja točka u oceanu koja nije jarak – jarci se stvaraju tijekom subdukcije dvije tektonske ploče. Prema New Atlasu, ovaj ponor je depresija locirana u Bandskom luku (zavijenom lancu vulkanskih otoka). Ovaj rasjed predstavlja izloženu pukotinu na dnu oceana koja se proteže preko više od 60.000 kvadratnih kilometara.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!