Ako mislite da ne znate dobro prepoznati kada se nekom sviđate, budite zahvalni što niste žirafa.
Kao i kod mnogih drugih parnoprstaša kao što su koze ili antilope, mužjaci žirafe moraju analizirati urin ženki kako bi prepoznali je li ženka spremna na parenje.
Nažalost, saginjanje do zemlje kako bi omirisali urin nije najlakši podvig za biće visoko nekoliko metara. Mužjaci, prema tome, najprije moraju ženke ‘nagovoriti’ da uriniraju, a potom uhvatiti miris prije nego mokraća padne na tlo, piše Science Alert.
Tajne seksualnog života žirafa, ali i mogući ritual tugovanja za uginulim jedinkama, opisali su u novoj studiji znanstvenici iz područja veterinarstva Lynette i Benjamin Hart.
“Ne žele riskirati saginjanjem do kraja zbog ekstremno dugih vratova”, kaže Lynette Hart.
Hartovi su promatrali ove, inače izuzetno društvene životinje, pored pojilišta u nacionalnom parku Etosha u Namibiji, kako bi shvatili kako se snalaze sa svojom nezgrapnom anatomijom. Promatrali su kako mužjaci prilaze ženkama u 102 slučaja.
“Moraju malo pogurnuti ženku”, objašnjava Hart, “čime joj daju do znanja da žele da urinira. Često će ženka to i učiniti, ali mužjak je taj koji mora potaknuti njenu suradnju. Ako ne uspije, tada zna da za njih dvoje nema budućnosti.”
Kako bi to učinili, ogromni mužjak će lagano dotaknuti stražnjicu ženke. U nekim slučajevima mužjak će samo stajati sa strane i čekati, a neke ženke koje se tjeraju urinirat će dok su mužjaci u blizini.
Jednom kada mužjak okusi urin, podiže glavu, ponekad izbacujući ostatke mokraće iz usta i radeći grimase kako bi tekućina prošla kroz posebni otvor u ustima u vomeronazalni organ. Na taj način mužjak analizira feromone kako bi saznao hoće li ga ženka prihvatiti.
Kod drugih kopitara, vomeronazalni organi jasno su povezani s nosem i ustima, no kod žirafa je veza s nosom ograničena što je, uz njihovu ekstremnu visinu, još jedan primjer jedinstvenosti njihove anatomije.
Istraživači su također čuli kako se žirafe glasaju kad žele izraziti upozorenje. U prošlosti se vjerovalo kako se žirafe ne glasaju, ali kasnije se dokazalo da one kašlju, zvižde, grokću, ali i – pomalo jezivo – pjevuše jedne drugima noću.
Kao da nije bilo dovoljno promatrati intimne odnose žirafa, Hartovi su također promatrali i postojanu povorku ovih životinja u kojoj su jedinke “proučavale” uginulu žirafu, a scena je izgledala kao tugovanje.
Naravno, važno je ne pridavati životinjama ljudske karakteristike. Hartovi nagađaju da bi se ovdje jednako tako moglo i raditi o tome da su žirafe tražile kosti za žvakanje.
Primijetili su da ovi ogromni biljojedi gotovo svaki dan žvaču kosti. Ovo morbidno ponašanje, imena osteofagija, primijećeno je i ranije, no tada se vjerovalo da je ono rijetko. Nejasno je zbog čega žirafe ovo čine, ali drugi biljojedi na ovaj način žele povećati unos kalcija u organizam.
“Ljudi vole promatrati žirafe”, kaže Benjamin Hart. “Što više ljudi znaju o njima, više će ih zanimati njihova zaštita.”
Nadajmo se, jer ovih predivnih životinja – rijetkih preživjelih primjeraka megafaune – sve je manje, zbog gubitka stanjšta, ubijanja i klimatskih promjena.
Studija iz 2016. otkrila je da je u posljednjih trideset godina populacija žirafa pala za čak do 40 posto, zbog čega su na popisu Međunarodne udruge za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava proglašene osjetljivom vrstom.
Ako shvatimo da ih ne čini samo njihov izgled jedinstvenima, možda će nas to uvjeriti da se potrudimo da žirafe ostanu prisutne u divljini što je dulje moguće.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE VIŠE
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!