Vlada prodajom državnih udjela u tvrtkama želi zaraditi 200 milijuna eura, a samo od prodaje dionica Končara očekuje se 46 milijuna eura.
I dok je političarima bitno dobiti što više novca, radnicima je bitnije tko će biti novi vlasnici ili suvlasnici. Istodobno, nema suglasja tko je poželjniji – strateški partner ili mirovinski fondovi.
Neperspektivna i nefunkcionalna državna imovina za prodaju, Končar sigurno nije. Dok hrvatsko gospodarstvo posluje s 2,9 posto dobiti na prihod od prodaje, Končar bilježi oko 5 i pol posto. Kad je u pitanju prihod na kapital, hrvatski je prosjek oko 4 posto, a Končarov se kreće nešto manje od 8 posto.
Premijer Orešković očito ima svoju matematiku zbog kojeg je Končar Elektroindustriju skinuo s popisa trgovačkih društava od posebnog interesa za Republiku Hrvtasku i odlučio prodati.
Predsjednika Uprave prije ove odluke, iz Oreškovićeve vlade nisu kontaktirali, ali da jesu mogao bi im reći da Končareva oprema u HEP-u čini 90 posto prijenosnog sustava naše elektroprivrede. To je samo jedan razlog zbog kojih je Končar za vrijeme Milanovićeve Vladi na ‘posebnoj’ listi.
Ono što je pametno za jedne – nije za druge. Privatizaciju ne bi smjeli gledati kao instrument za krpanje proračunskih rupa kaže ekonomski analitičar Hrvoje Stojić, već kao priliku za ulazak strateškog investitora.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.