Na istoku zemlje raste cijena poljoprivrednog zemljišta i to čak 50-ak posto nego što je bilo lani. Čini se da se poljoprivreda vraća na velika vrata, no ratari to demantiraju.
Kažu da je zakonodavac pogodovao poduzetnicima nepoljoprivrednog sektora, a čak se i oko zemlje koju država daje u zakup lome koplja. Pa iako skuplja nego ikad, zemlje za poljoprivredu jednostavno nema.
Pitanje od bilijun eura: Poljska od Njemačke želi odštetu za Drugi svjetski rat
Beskrajne žitnice Slavonije i Baranje po hektaru stoje otprilike između 6.000 i 8.000 eura. No ako i možete toliko novca izdvojiti, jednostavno ne možete naći gdje bi zemlju kupili, nema je, pišu Vijesti.hr.
“Nemoguće. Vjerujte da je nemoguće. Rekao bih doslovce da vi nemate za dvije gredice luka u ovom momentu slobodne zemlje”, kaže Petar Pranjić, poljoprivrednik iz Čeminca.
Jer od manjih parcela u privatnom vlasništvu, seljak se teško odvaja i ne želi prodavati. One velike oranice, ratari govore, ionako država nije namijenila njima.
“Nepravda prema baranjskom seljaku je napravljena prije 15 godina kada je Agrokor ušao i postao vlasnik. Oteo, da ne kažem malome seljaku najbolju zemlju i nama ostavio jalove ćoškiće i komadiće i mi se borimo s njima da budemo, hajdemo reći – konkurentni”, upozorava Pranjić.
Sada se ta zemlja zakonski reguliranim koncesijama prenosi i na strane banke i tvrtke, a ono što ide u prodaju ne kupuje seljak, već nepoljoprivredni poduzetnici.
“Očito je da su osim poljoprivrednika za kupnju zemljišta zainteresirani i neki drugi poduzetnici. Na primjer, autoprijevoznici, građevinari, advokati. Očito je da oni u svojim sektorima zarade više novca nego što je to poljoprivreda”, smatra Mato Brlošić iz Hrvatske poljoprivredne komore.
Kupnju zemlje smatraju investicijom i prilikom za povlačenje novca iz fondova, a sve je po zakonu.
“Kupnja zemlje je jedno, a kupnja strojeva je drugo i uopće bavljenje poljoprivredom nije uopće jeftin posao”, upozorava Brlošić.
Pa nerijetko, najplodnija hrvatska zemlja ostaje neobrađena. Ima i slučajeva kada se netko prijavi za natječaj da bi dobio zemlju samo kako bi povukao poticaje. A zemlju ostavi neobrađenu, zaraslu u korov. No takvi uistinu puno riskiraju. Jer ako ih kontrola uhvati, morat će vratiti sve poticaje koje su dobili.
Jer poticaji i povlačenje novca iz EU fondova, koji nije mali, a namijenjeni su za poljoprivredu, postaju predmet malverzacija.
“Ako je zemlja obrađivana uredno, prijavljeno ono što je zasađeno, onda je sve u redu. Ali ako je danas pod šikarom na njoj su prijavljene potpore a na njoj se ništa ne radi, onda je to, blago reći, ukraden novac”, upozorava Brlošić.
A ova zemlja, govore ratari, mogla bi hraniti pola Europe, samo da je zasukati rukave jer jedini kriterij za dodjelu zemlje, napominje Petar Pranjić, u zakup mora biti: “Isključivo proizvodnja. Proizvodnja! Petar ako nije proizveo na ovih 20 hektara, prijavljeno, da li kukuruz, soju, pšenicu… ujutro dođi i izvlasti ga”.
Tako ispada da su razlozi poskupljenja obradive poljoprivredne zemlje isključivo oni nepoljoprivredne naravi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mrežaTwitter|Facebook | Instagram.
