Riječ „sabot“ francuski je izraz za starinsku drvenu zatvorenu klompu. U 19. stoljeću, sabot je bila tipična radnička obuća, a u povijesti je kao takva dobila značajno mjesto. Jedna priča kaže da je u doba industrijske revolucije skupina radnika negdje u Belgiji gurnula drvene klompe u stroj kako bi ga – „sabotirala“ i dobila nešto slobodnog vremena. Druga priča kaže da su radnici udaranjem sabotama o pod zaustavili proizvodnju. Koja god od priča bila točna, stavila je sabote u korijen riječi sabotaža i stvorila njeno značenje. Sabotaža svoju osnovu ima u radničkom anarhističkom pokretu.

Kroz povijest, sabotaža je postala oblikom borbe, sabotaže su preokretale povijest. Za razliku od terorističkih napada, sabotaže su uvijek ciljale na namjerno ometanje nekog stroja, energetskog postrojenja, proizvodnog procesa, uništavanja dokumenta, na koncu, dakle, usmjerene su na ometanje ekonomskog ili vojnog djelovanja, služile su za postizanje nekih političkih ili aktivističkih ciljeva.

Tko je, dakle, kako tvrde i Europa i Amerika i Rusija, sabotirao Sjeverni tok, plinovod koji je bio europsko-rusko čedo, čiju su pipu s velikim osmijehom odvrnuli europski i ruski čelnici? Tko je sabotirao plinovod samo koji dan nakon što je Kremlj slavodobitno objavio rezultate ridikuloznog referenduma o autonomiji u istočnim okupiranim ukrajinskim regijama, i samo još koji dan nakon što je Putin rekao da ne blefira kada kaže da će odgovor na svaki napad na „njegov“ teritorij biti dočekan „ognjem i mačem“? Tko je sabotirao Sjeverni tok na dan kada je jedna od kuma plinovoda, bivša njemačka kancelarka Angela Merkel u intervjuu potvrdila da se Putin ne šali kada kaže da je spreman upotrijebiti nuklearno naoružanje? Tko je to udario na dno Baltika toliko silno da su se tresli seizmografi nordijskih zemalja, a na površini mutnog Sjevernog mora stvorio se gigantski vrtlog metanskog uzgona koji je pjenast sličio na tropske uragane koji su se vrtjeli nebom s druge strane Atlantika? Tko je i opet do ruba živaca doveo Dansku, koja se ljetos nakon referenduma priključila zajedničkoj europskoj sigurnosnoj politici, Švedsku, koja čeka ulazak u NATO, Poljsku, koja se na vrijeme zaštitila LNG-em i Patriotima?

Tko je saboter? Kao da situacija već nije dovoljno komplicirana, trebalo se sada dogoditi i ovo. Okidač. Casus belli? Kakvog rata i za koga?

Saboter je Putin, rekoše jedni, a već toliko puta lažljivi Kremlj objavio je da je udar na Sjeverni tok udar na europsku i rusku energetsku sigurnost i to na dan kada je Gazprom najavio da bi najvjerojatnije mogao obustaviti tok plina preko Ukrajine. Moskva podupire hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a koja će se održati u petak. Je li lud da si puca u nogu? Nekoliko puta priče o Putinu bujaju kao i cijena plina u Europi koja je 200 posto viša nego prije godinu dana. Očajnički potez s općom mobilizacijom, slike malih pobuna i bijega koje cure iz Rusije, Kremlj i dalje na fonu ukrajinske zavjere, dok se Europa i opet konsolidira, nameće novi set sankcija Moskvi i na korak je do postavljanja gornje granice na veleprodajnu cijenu plina.

Obrve se dižu i u Washingtonu. Državni tajnik Blinken također je izrekao riječ sabotaža, a internet je podivljao i izvukao staru izjavu Joea Bidena koji je ustvrdio da će uništiti rusku infrastrukturu ako eskalira napade na Ukrajinu. Samodostatna Amerika traži svoja tržišta, a, kaže istraživanje Public citizena, sama na domaćem tlu buši više nafte i plina nego u doba Trumpa.

Pa tko su ti saboteri? Tko je to i kako napao Sjeverni tok i još eskalirao situaciju koja je prepukla po šavovima preko nekoliko puta i istišće gnoj od Baltika, preko Crnog mora, od Azova do Arktika? Jesu li tu bili uključeni dronovi, podvodni ronioci, čudni mikroorganizmi iz laboratorija? Tko je stlačio cijevi u kojima stoji plin iako je opskrba prekinuta? Mike Fulwood s Instituta za energetske studije sveučilišta u Oxfordu za BBC je također izjavio da je sabotaža najizgledniji uzrok puknuća. „Ruptura na morskom plinovodu jest rijetka pojava, tri puknuća u 18 sati bila bi zaista velika slučajnost“, rekao je.

U duhu temelja i povijesti sabotaže, na Twitteru me netko prisjetio na knjigu Andreasa Malma – „Kako raznijeti plinovod“. Malm u djelu objavljenom lani, nakon prve godine pandemije, argumentira kako se klimatske promjene i potreba za radikalnom promjenom modela ekonomije i energetske transformacije neće dogoditi ako se i borba klimatskih aktivista ne radikalizira i prestane s pacifizmom i fatalizmom. Kao instrument aktivne borbe, Malm govori o napadima i aktovima sabotaže na energetsku infrastrukturu starog modela. Na plinovode.

U svijetu teorija zavjera i iskrivljenih paralelnih stvarnosti, u doba rata, krize, pandemije i prijetnji nuklearnim ratom, svaki scenarij u futurističkim laboratorijima mora se uzeti u obzir kada se tako javno sa svih strana izgovara riječ – sabotaža. Greenpeace izražava zabrinutost jer, kažu, eksplozija bi mogla imati stravičan utjecaj na okoliš s ispuštanjem više od 30 milijuna tona CO2. Ima li klimatskih sabotera? Traži li se povod za rat? Rusi, Amerikanci, Nijemci, ili samo nesreća u seriji nesretnih i zlogukih događanja? Hladnoratovska atmosfera, rječnik. Sabotaža je uvijek bila jedna od metoda za pokušaj ili mijenjanje tijeka povijesti.

Kuda teče naša sadašnjost? Sigurno je ono što je već poznato – u skupu zimu, strah i nove moguće socijalne frakture. S ratom kojem se ne nazire neki trijumfalni pobjednički kraj, s jazom u Europi koji sve više prijeti liberalnim vrijednostima i demokraciji u koju se svi kunu i za koju se, kažu, bore. Je li potreban neki metak u Ferdinanda, puknuće plinovoda ili smo nesvjesni toga da se sabotaža već dogodila, da je metak već odavno ispaljen i ruje po našem tkivu ostavljajući žrtve na malim hrpama? Drvene klompe ne čuju se tako dobro i ne zaustavljaju strojeve virtualne ekonomije, demokracije, svijeta koji ne vidimo, a koji je stvaran. Koji je to povod za rat koji već dugo traje?