Velika retrospektiva Luisa Buñuela u kinu Tuškanac

Kultura 18. ruj 202012:28 > 12:33
Marko Lukunic/PIXSELL (ilustracija)

Filmom "Diskretni šarm buržoazije" Luisa Buñuela, zagrebačko kino Tuškanac 21. rujna, otvara veliku retrospektivu tog proslavljenog španjolskog filmskog umjetnika, u okviru koje će biti prikazano 20 njegovih filmova nastalih od 1929. do 1977.

Retrospektivni program pod nazivom “Nadrealistički film Luisa Buñuela” trajat će do 30. rujna, a uvodnu riječ uoči projekcije prvog filma, iz 1972. godine, Buñuel je pridobio naklonost kritike, ali postigao i komercijalni uspjeh, te osvojio Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, imat će filmski redatelj Igor Bezinović.

U nastavku retrospektive prikazat će se filmovi iz rane faze njegova stvaralaštva koje prati epiteti ‘skandalozni’ – remek djelo filmskog nadrealizma “Andaluzijski pas” (1929) i “Zlatno doba” (1930), koji je bio zabranjen i većina je kopija uništena.

VEZANE VIJESTI

Nastala u suradnji sa slikarom Salvadorom Dalijem, ta su djela svojim šokantnim prizorima izazivala burne reakcije i zabrane, podsjeća se u najavi kina Tuškanac.

Uslijedit će ostvarenja iz autorove druge, meksičke faze, u kojima, prema profesoru Anti Peterliću, Buñuel “u konvencionalne priče i žanrovske obrasce unosi elemente nadrealističke simbolike, kao i svojih nagnuća fantastici, crnom humoru i groteski te kritiku buržoaskoga mentaliteta (posebice licemjerja) i klerikalizma“.

Osim remek-djela “Zaboravljeni” (1950; nagrada za režiju u Cannesu), u kojem apsorbira elemente neorealizma, tu su još “Suzana” (1951), “On” (1953), “Grubijan” (1953) i “Zločinački život Archibalda de la Cruza” (1955).

Prikazat će se i filmovi iz Buñuelove najpoznatije i najafirmiranije, treće, pretežito francuske, faze, u kojima uspješno surađuje s glumcem Fernandom Reyom, scenaristom Jeanom-Claudeom Carriereom i producentom Sergeom Silbermanom.

#related-news_0

Riječ je o filmovima “Anđeo uništenja” (1962; FIPRESCI u Cannesu, realiziran u Meksiku), “Ljepotica dana” (1967; Zlatni lav u Veneciji), “Diskretni šarm buržoazije” (1972; Oscar za najbolji film na stranom jeziku), “Fantom slobode” (1974) i “Taj mračni predmet žudnje” (1977).

Program donosi i filmove koji se pojavljuju istodobno s tom trećom fazom, a koji težište stavljaju na kritiku političkih i socijalnih okolnosti, kao i lažnih moralnih normi.

To su “Smrt u vrtu” (1956), “Nazarin” (1960, posebna nagrada u Cannesu), remek-djelo “Viridiana” (1961; Zlatna palma u Cannesu), prvi Buñuelov film snimljen u Španjolskoj nakon gotovo tri desetljeća egzila i zabranjen za prikazivanje nakon što je Vatikan djelo proglasio „uvredom kršćanstvu“,

“Dnevnik jedne sobarice” (1963), “Tristana” (1970), kao i kontemplativnija djela, srednjometražni “Šimun iz pustinje” (1965, specijalna nagrada žirija u Veneciji) i “Mliječni put” (1969), te antirasistički angažirana “Djevojka” (1960).

#related-news_0

“Isprva ‘egzemplarni nadrealist’ i rušitelj konvencija (malo)građanske kulture, potom iznadprosječan redatelj žanrovskih filmova unutar komercijalnih zahtjeva meksičke kinematografije, da bi konačno nadrealistički simbolizam, sklonost fantastičnom, iracionalnom, oniričkom savršeno uklopio u cjelokupnu strukturu djela i prožeo s fabulom, Buñuel se bez dvojbe može smatrati jednim od najvećih filmaša svih vremena”, kažu iz “Tuškanca”.

“Posrijedi je autor vrhunskog, originalnog i prepoznatljiva opusa i stila, snažan kritičar buržoazije i aristokracije, a napose besmislenosti i ispraznosti vjerskih dogmi, kao i čovjekove sputanosti njima, odnosno redatelj čiji su filmovi nedvosmisleno i eksplicitno antidiktatorski, antifašistički i – zbog antidogmatičnosti – antiklerikalni”, dodaju.

Luis Buñuel (1900, Calanda, Španjolska – 1983, Ciudad de Mexico) bio je redatelj, scenarist, producent, otac filmskoga nadrealizma, njegov najznačajniji autor i snažni kritičar crkve, ustaljenih društvenih normi i konformizma.

#related-news_0

Kao dijete pohađao je isusovačku školu, a kasnije upisuje studij književnosti i filozofije u Madridu, gdje se upoznaje s filmom, učlanjuje u prvi španjolski kino klub i piše filmske kritike.

Godine 1925. odlazi u Pariz gdje prilazi krugu nadrealista u kojem su Salvador Dali i André Breton. Asistira redatelju Jeanu Epsteinu na filmovima “Mauprat” (1926) i “Pad kuće Usher” (La chute de la maison Usher, 1928), s Dalijem režira kratkometražni film “Andaluzijski pas”, a potom kreće samostalno režirati.

Retrospektiva je realizirana u suradnji s Veleposlanstvom Španjolske u Zagrebu te s Cineteca Nacional México, zahvaljujući kojoj će većinu meksičkih filmova hrvatska publika premijerno imati prilike vidjeti u restauriranom izdanju.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.