Bezbroj je dokaza da naša fizička aktivnost utječe na starenje našeg organizma. Stariji ljudi koji redovito vježbaju mnogo su zdraviji, u boljoj su formi, imaju bolju mišićnu masu i manje izglede da obole od različitih bolesti i poremećaja od svojih vršnjaka koji to ne rade.
No, nije se znalo kako vježba utječe na njihov organizam na molekularnoj razini i kako to utječe na mladolikost. Prijašnje studije pokazale su kako vježbanje djeluje na gene, kao i imunološki sustav, obnovu mišića i mnoge druge dijelove tijela, piše New York Times a prenosi express.hr.
Neki istraživači spekuliraju da su za starenje presudni telomeri. To su krajevi kromosoma, koje bi se moglo usporediti s vrhom vezice za cipele. Plastični vrh štiti vezicu, kao što telomeri štite kromosome i nasljedne osobine. Kako se dijeli stanica, tako telomeri postaju sve kraći, a kad se stanica više ne može podijeliti, ona ostari i odumre, pa znači da što su telomeri kraći, veća je vjerojatnost da će se oštetiti DNK stanice. Stoga neki znanstvenici tvrde da je dužina telomera korisna mjera da bi se izračunala funkcionalna starost stanice.
Telomeri aktivnih ljudi u prosjeku su dugački kao telomeri u zdravih mladih ljudi. No, pokazalo se da sve vrste vježbanja nemaju taj efekt, nego samo trčanje. Stoga je nova studija, objavljena u studenom 2018. u European Heart Journalu uključila mnoge znanstvenike koji su radili i studiju 2009. godine i koji su željeli provjeriti koje tjelesne aktivnosti mogu promijeniti duljinu telomera. Također ih je zanimalo igra li u tome ulogu i vrsta i intenzitet aktivnosti. Izabrali su 124-oro muškaraca i žena srednjih godina koji su bili zdravi ali se nisu bavili nikakvim vježbanjem. Odredili su im aerobične fitness vježbe i izvadili krv da bi izmjerili duljinu njihovih telomera iz bijelih krvnih zrnaca, koji se i inače koriste u promatranju i mjerenju telomera.
Zatim su neki od slučajno odabranih dobrovoljaca nastavili sa svojim uobičajenim načinom života, dok su drugi počeli vježbati. Bio je to program brzog hodanja ili trčanja 45 minuta po tri puta tjedno. Treća grupa bi se pak tri puta tjedno bavila intervalnim visokointenzivnim vježbama, koje su obično trajale po četiri minute, nakon koje bi slijedio četverominutni odmor, što bi se ponavljalo po četiri puta. Zadnja skupina vježbala bi s utezima s vježbama izdržljivosti po tri puta tjedno.
Istraživači su pratili srčane frekvencije ljudi tijekom vježbanja, a oni koji su vježbali nastavili su s programom tijekom šest mjeseci. Nakon toga, svi se vratili u laboratorij, gdje su im znanstvenici ponovno izvadili krv. Nakon svega, oni koji su se bavili bilo kakvom vježbom imali su više kisika u krvi. Međutim, bile su velike razlike između skupina na molekularnoj razini. Oni muškarci i žene koji su se bavili trčanjem ili brzim hodanjem, kao i intervalnim treninzima, imali su mnogo dulje telomere od onih koji nisu vježbali ili su se bavili drugačijim aktivnostima. Oni koji su se bavili dizanjem utega imali su istu duljinu telomera kao i ljudi koji uopće nisu vježbali, ako im čak telomeri nisu bili i kraći, piše express.hr.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook| Instagram.
