Veliki međunarodni tim znanstvenika, u kojem je i Ivan Đikić, otkrio je protein koji čini ključnu razliku između načina na koji djeluju SARS-CoV i SARS-CoV-2, odnosno zašto je najnoviji koronavirus koji se proširio pandemijski, tako teško zaustavljiv. Odgovorom se otvaraju i vrata za lijek.
Znanstveni članak u časopisu Nature, gdje je Ivan Đikić s Goetheovog Sveučilišta u Frankfurtu jedan od suautora, objašnjava da se odgovor krije u enzimu PLpro, kojega se označava kao “ključnog” za obradu virusnih poliproteina kako bi se virus u stanici razmnožio i potom, preko svojih kopija, širio dalje.
Spending a day along the river #Cetina was the right place to celebrate our publication. ???
Beautiful #Omiš #Croatia #Brela
P.S. Thx to all collaborators, reviewers and @Nature editors for improving our manuscript from pre-print stage. https://t.co/rLAZA6z6yD pic.twitter.com/dyjXffsPlX— Ivan Đikić (@iDikic2) July 30, 2020
Znanstvenici objašnjavaju da su enzimi PLpro uzročnika SARS-a i Covida-19 (riječ je o oznakama SCoV nasuprot SCoV2) međusobno identični u 83 posto sekvence, ali da preostalih 17 posto dovodi do različitog djelovanja na jedan ubikvitinu sličan protein u ljudskom tijelu.
Ubikvitini su mali proteini s nizom različitih funkcija u stanicama eukariota, od kojih je jedna sudjelovanje u imunološkom odgovoru organizma napadnutog primjerice virusom. I dok virus SCoV svojim enzimom PLpro napada ubikvitinske lance, SCoV2 svojim enzimom PLpro cilja jedan specifičan protein u organizmu kojega napada – ISG15.
VEZANE VIJESTI
Na tom mjestu u istraživanju se dolazi točno u područje Đikića koji je s kolegicom Fumiyom Ikedom 2008. objavio rad o netipičnim ubikvitinskim lancima.
ISG15 je direktno povezan s načinom na koji u imunološkoj reakciji djeluje interferon tipa I, i to tako da to što SARS-CoV-2 uspijeva neutralizirati taj dio imunološkog sustava, ovaj virus posljedično izrazito slabi sposobnost ljudskog organizma da se bori protiv njega.
ISG15 ima, između ostalog, i ulogu međustaničnog citokina. Koronavirus, pak, primijećeno je već na počecima pandemije, nerijetko uzrokuje “citokinsku oluju”.
Wonderful collaboration with @iDikic2 ! Thank you! https://t.co/Ojo2zNcWOy
— Sandra Ciesek (@CiesekSandra) July 29, 2020
Na tom mjestu znanstvenici su otkrili slabu točku virusa. Riječ je o molekuli nazvanoj “GRL-0617”, za koju su znanstvenici otkrili još ranije da je djelotvorna u inhibiranju, praktično neutraliziranju enizma PLpro kod virusa SCoV, koji je krajem 2002. i 2003. umalo prouzročio pandemiju.
Tada je bila riječ o SARS-u, odnosno o “teškom akutnom respiratornom sindromu”. Ispostavilo se da je, vjerojatno zbog onih 87 posto sličnosti između PLpro enzima kod jednog i kod drugog virusa, GRL-0617 djelotvoran i kod izrazito agresivnijeg virusa koji danas hara milijunima ljudi diljem svijeta, uzrokujući Covid-19.
To, konačno, znači da bi se blokiranjem djelotvornosti tog ključnog enzima kod novog koronavirusa, ujedno onemogućila sposobnost virusa da na ovakav način djeluje u ljudskom organizmu.
Prije nekoliko dana portal N1 prenio je još jedan veliki znanstveni proboj u objašnjavanju virusa koji se u samo nekoliko mjeseci pandemijski proširio.
#related-news_0
Znanstvenici Sveučilišta Texas odgonetnuli su trodimenzionalnu strukturu enzima virusa SARS-CoV-2 pomoću kojega uspijeva prodrijeti u ljudske stanice i pretvoriti ih u “tvornice” za svoje kopije, odnosno za razmnožavanje.
Riječ je o enzimu “nsp16”, o molekuli koja se nalazi na genomu ovog virusa, a zbog koje mRNA u ljudskom tijelu pogrešno tumači da je riječ o genetskom materijalu ljudskog organizma. Imunološki sustav zbog toga ga previdi, što znači da se virus neometano razmnožava, stanice proizvode nove viruse bez da organizam primjećuje da zapravo proizvodi viruse.
Da nije tog enzima, organizam bi istog trenutka po pojavi stranog genoma podigao imunološku uzbunu i napao virus.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
