Temeljem istraživanja zubi i koštanih fragmenata koje je grupa znanstvenika provela u pećini Bačo Kiro u Bugarskoj, identificirani su najstariji europski ostaci Homo sapiensa pa danas možemo sa sigurnošću reći da su moderni ljudi bili prisutni u Europi već prije 45.000 godina. Ovo otkriće postavlja niz važnih pitanja, od toga koliko su dugo suvremeni ljudi živjeli s neandertalcima, kad su se susreli i kako su koegzistirali zajedno pa sve do toga koji je bio razlog njihovog izumiranja.

Za komentar ovog otkrića upitali smo priznatog znanstvenika iz područja dentalne antropologije, sudskog vještaka za stomatologiju i ravnatelja Stomatološke poliklinike Apolonija izv. prof. dr. sc. Tomislava Lauca koji je nedavno izdao knjigu Dentalna i kraniofacijalna antropologija. Kao priznati stručnjak za antropologiju lica i dentalnu medicinu, doktor Lauc sudjelovao je u istraživačkoj skupini austrijskih i hrvatskih znanstvenika koja je prije godinu dana iznjedrila važan zaključak – u razdoblju između pedesete i šezdesete godine života, lice žene stari i do tri puta intenzivnije i brže od lica muškarca.

Antropologija je znanost puna značajnih i često suprostavljenih otkrića, stoga Lauc očekuje da ćemo se i u budućnosti susretati s rezultatima istraživanja koje će promijeniti cjelokupnu, do tada uvriježenu paradigmu.

„Samo jedan zub, poput ovoga iz pećine Bačo Kiro u Bugarskoj, dovoljan je da revidiramo ono što smo mislili da znamo o porijeklu modernih ljudi na našem kontinentu. Dosadašnji nalazi upućivali su na to da je Homo sapiens u Europi prvi put bio prisutan prije 43.000 godina, ovo otkriće pomiče nas 2000 godina unazad. To nije malo, sjetimo se što se sve promijenilo u zadnjih 2000 godina.“, podsjeća Lauc. „To je ujedno i doba kada Neandertalci polako završavaju svoj put, a nova rasa – Homo sapiens počinje dominirati ondašnjim euroazijskim prostranstvima. Dosadašnje spoznaje potvrđuju nam da su Neandertalac i Homo sapiens imali period kada su zajednički obitavali na području Europe. Njihov period koegzistencije proizlazi iz zajedničkih arheoloških nalaza koji potječu iz otprilike istog razdoblja. Također, postoje jasni dokazi o miješanju ovih dviju rasa i mi danas, posebno u Europi, u našem genomu pronalazimo sve veći udio neandertalskog genetičkog materijala“, pojašnjava Lauc.

Činjenica da je nalaz iz Bugarske lokaliziran pored Dunava, najveće europske rijeke, dodatno potvrđuje važnost rijeka kao područja civilizacija i daleko prije pojave prvih, nama poznatih suvremenih civilizacija.

„Zubi su najtrajniji ostaci organizma i često jedini tragovi postojanja ljudskih populacija na pojedinim područjima. Zahvaljujući metodi geometrijske morfometrije, koju naša znanstvena grupa koristi u analizi čeljusti i lica i unaprjeđuje već niz godina te zahvaljujući genetičkoj analizi, pronađeni donji kutnjak potvrdio je da ovi nalazi pripadaju Homo sapiensu, nešto starijem od dosadašnjih. Nadalje, genetička varijabilnost čovjeka je važan marker koji nas definira i određuje od postanka naše vrste. Primjerice, genetički nalaz tadašnjeg čovjeka sličan je današnjim europskim populacijama, ali uz manju varijabilnost. Jednostavno, nekada smo bili sličniji nego što smo to danas, povećava nam se raznolikost gena, što nas u konačnici evolucijski osnažuje i postajemo otporniji“, smatra doktor Lauc.

Novi nalazi ukazuju na dva vrlo važna i zanimljiva saznanja, naglašava Lauc.

„Današnji europski narodi ne vuku podrijetlo od prvih populacija modernog čovjeka koji je zakoračio na europsko tlo. Naš direktni predak ipak je došao nešto kasnije, ali on se održao i njegovi potomci danas hodaju Europom. Ovaj nalaz potvrđuje da su prve stanovnike Europe evolucijski nadživjele kasnije generacije ljudi. Također, na temelju ovog istraživanja možemo zaključiti da je čovjek u Europu dolazio s već definiranom kulturom. Pronađeno kameno oruđe pokazuje da su te napredne alate donijeli današnji ljudi i da su neandertalci od njih preuzeli tehnologiju. To je djelomice u suprotnosti s dotad uvriježenim stavom da je Homo sapines od Neandertalca u potpunosti preuzeo naprednu tehnologiju obrade i upotrebe kamenog oruđa.“, pojašnjava Lauc.

Izuzev razumijevanja povijesnog razvoja čovjeka, iz ovog saznanja možemo izvući još jednu važnu pouku.

„Ako promatramo razvoj modernog čovjeka i odnos Homo sapiensa i Neandertalca, možemo zaključiti da smo se zajedno razvijali i razmjenjivali znanje te postepeno učili suživotu. Obje vrste napredovale su zahvaljujući razmjeni znanja, tehnologije te zahvaljujući međusobnoj toleranciji. To bi nam trebao biti putokaz i za današnja razmišljanja u smjeru daljnjeg napretka čovječanstva“, zaključuje Lauc.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.