Parlamentarni izbori, nakon kojih je stara koalicija Mire Cerara ušla u novu manjinsku vladu političkog novaka Marjana Šarca, bili su glavni politički događaj godine u Sloveniji, čiji odnosi s Hrvatskom ostaju i dalje "na ledu" iz poznatog razloga - prijepora oko granične arbitraže.

Vlada novog premijera trenutno uživa 50-postotnu potporu, pokazuju ispitivanja javnosti, što je dobar rezultat nakon prvih 100 dana vladanja.

Time se prijašnja vlada nije mogla pohvaliti najvećim dijelom svog mandata, premda je Cerar 2014. godine na izborima pomeo političku konkurenciju, osvojivši trećinu svih glasova obećanjima o političkoj normalizaciji i visokim etičkim standardima u politici.

Lijevo-liberalnoj Šarčevoj koaliciji zasad parlamentarnu većinu osiguravaju zastupnici Ljevice (L), stranke s radikalno lijevim programom, dok u oporbi ostaje pomalo marginalizirana Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše.

Iako je na izborima osvojila dvostruko više glasova od liste sadašnjeg premijera koji je bez značajnijeg iskustva u politici, Janšina se stranka u izvjesnoj mjeri kompromitirala skretanjem udesno, svojim vezama s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom te oštrom antiimigrantskom retorikom.

Tako je za slovenske prilike zapravo postala nepoželjan politički partner pa je njezina relativna pobjeda na izborima u srpnju bila pirova pobjeda. Svu pažnju sada je usmjerila na izbore za Europski parlament u proljeće iduće godine.

Iduća godina presudna za novu vladu

Za trenutačno dobar rejting svoje vlade Šarec može zahvaliti činjenici da je dogovorom sa sindikatima uspio spriječiti najavljeni val štrajkova u javnom sektoru, obećavši nešto veći rast plaća u 2019. godini, te na inicijativu Ljevice progurati zakon o povećanju minimalne plaće, čemu su se opirali poslodavci, ali je na kraju prihvaćen bez glasa protiv.

Fragmentiranost političkog prostora, koja se nakon izbora činila glavnom smetnjom za formiranje stabilne vlade u Sloveniji, za sada vladi izgleda ide na ruku, jer ona nema realne alternative.

To ne znači da joj je četverogodišnji mandat zajamčen, jer parlamentarnu i političku većinu gubi i u slučaju da je iznevjeri samo jedan od sadašnjih šest saveznika.

Slovensko ustavno uređenje izvanredne prijevremene izbore čini skoro nemogućim, jer u političkim krizama mehanizmom “konstruktivnog nepovjerenja” omogućava da zastupnici izricanjem nepovjerenja jednom premijeru istodobno na njegovo mjesto postave drugog, kako bi se održala politička stabilnost.

Ako bi sadašnjoj vladi rejting počeo ići prema dnu ili se ona interesno podijelila, to bi se moglo riješiti političkim preslagivanjem, bilo traženjem novog mandatara ili nove stranke koja bi pojačala koaliciju, a ne raspisivanjem novih izbora, tvrde analitičari i kažu da su neke prognoze o parlamentarnim izborima koji bi se raspisali u istom terminu s europskim izborima sasvim promašene i nerealne, makar je u dijelu desne oporbe to popularna misao.

Priznaju, međutim, da će iduća godina za ekipu koju je okupio Šarec biti presudna, s obzirom na očekivani pad do sada visokog ekonomskog rasta, koji se za iduću godinu najavljuje ne samo u Sloveniji, nego i u glavnim ekonomskim partnerima u eurozoni.

Prvi test istine za vladu moglo bi biti glasovanje o proračunskom rebalansu za 2019. godinu sredinom siječnja, s obzirom na upozorenje Europske komisije da bi Slovenija bez dodatnih mjera i strukturnih reformi mogla ući u ciklus fiskalne nestabilnosti.

I sam Šarec kazao je nedavno da bi se u slučaju neuspjeha da usklade proračun sadašnji koalicijski partneri mogli razići, ali da to nije rješenje i da će inzistirati na proračunu sa suficitom, iako će se proračunski rashodi povećati kako bi potrošnja održala dosadašnji rast investicija i gospodarske aktivnosti.

Bez pomaka oko graničnog prijepora s Hrvatskom

Godina na izmaku nije donijela pomake u rješenju graničnog prijepora Slovenije i Hrvatske.

Šarec na tom području ostaje u domeni koju je zacrtao njegov prethodnik, a sada ministar vanjskih poslova Miro Cerar, koji je prošlog tjedna u SAD-u pozvao “neutralnu” Trumpovu administraciju da od Hrvatske traži pristanak na implementaciju arbitražnog sporazuma o granici, što je za Hrvatsku, zbog kompromitacije cijelog arbitražnog procesa i odluke Hrvatskog sabora o izlasku iz arbitraže, neprihvatljivo.

U jednom od rijetkih medijskih istupa inače oprezni i pragmatični Šarec ponovio je stajalište da se s hrvatskom stranom sada može govoriti “samo o implementaciji”, a podržao je i tužbeni postupak koji je pokrenula prijašnja Cerarova vlada na sudu EU-a u Luksemburgu.

Takva je pozicija u cijeloj protekloj godini bila otežavajući faktor u odnosima pa, primjerice, bilateralnih susreta na ministarskoj razini gotovo da i nije bilo.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.