"Posmatram ne samo broj ljudi na prosvjedu, već i način na koji se ljudi okupljaju, šta ih pokreće, način na koji prosvjed, ne samo opstaje, već i raste, kako se ljudi odnose s jednom vrstom odlučnosti, koju ranije nisam primjetio. Sve to podsjeća na duh koji je stvoren na demonstracijama 1996/97", kaže novinar Teofil Pančićv za Pressing N1 Srbija.

“Osjećam da se nešto u društvenoj atmosferi koja je nekako bila obilježena rezignacijom i pomirenošću, da se tu nešto promijenilo i da se zakotrljava neka gruda koja raste, bez namjere da predviđam kako će se završtii, osjećam pozitivnu energiju”, kaže Pančić o beogradskim prosvjedima.

On smatra da su “smiješne” podjele je li prosvjed građanski ili politički, dodajući da inzistiranje na tome ide u korist vlastima.

“Svaki građanski prosvjed je politički prosvjed, svako sudjelovanje u javnim stvarima je politika. Vaš akt izlaska na ulicu, vičete dolje vlada, je već politički. Prosvjed je politički i treba da bude politički”.

Poslije prosvjeda, ministar unutarnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović, pokazivao je slike s prosvjeda i objašnjavao da je “egzaktnom matematikom” došao do broja od 5.000 sudionika. Pančić smatra da je pojavljivanje dužnosnika u javnosti i brojanje prosvjednika smiješno i nedostojno.

“Da imate situaciju u kojoj predsjednik i ministar nemaju druga posla nego brojati ljude, koliko ljudi staje po kvadratnom metru, kako je kad nose zimske jakne. To je cirkus, prave od sebe političke pajace. Oni će se poslije ljutiti i reći nazivate nas tako, ne, vi sami sebe tako nazivate. Ovako nešto ne pamtim ni iz devedesetih, još će ispasti da su devedesete bile divne, a bile su grozne. Moramo se zapitti što je ovo, u kom pravcu se razvija ovo društvo, kad primjećujemo da su neki fenomeni nadmašili fenomene iz devedesetih”.