Vojni analitičari Aleksnadar Radić, Ljubodrag Stojadinović i Marko Ćustić ocijenili su, gostujući u Pressingu televizije N1, da utrka u naoružanju Hrvatske i Srbije nije ozbiljna i da više predstavlja “medijski udar na zdrav razum”.
Glavni urednik hrvatskog web portala Defender Marko Ćustić ponovio je svoju ocjenu da Sjedinjene Američke Države pomažu modernizaciju hrvatske vojske kako bi pred Srbijom demonstrirali koliko je dobro biti američki partner. On podsjeća da su razvojni planovi hrvatske vojske transparetni, izglasani u Saboru i javno dostupni, tako da nabava raketnog sistema ni za koga ne može predstavljati iznenađenje. Hrvatska će, kako kaže, lansirne rampe dobiti besplatno od SAD-a, što je samo dio šireg programa opremanja hrvatske vojske, dok će Zagreb morati platiti rakete. Ćustić kaže i da još nije izvjesno koji tip raketa će biti nabavljen i da, iako se u javnosti najčešće spominju rakete dometa oko 300 kilometara, ima i jeftinijih modela manjeg dometa.
Novinar i bivši pukovnik Ljubodrag Stojadinović ističe da NATO i SAD ništa ne daju besplatno i da lansirne rampe nije teško nabaviti, dok za rakete treba izdvojiti dosta novca. Zato je ta nabava, prema njegovoj ocjeni, na dugačkom štapu. On smatra da je priča o “srpskom maketnom” (aluzija na maketu sistema S-400 koju je Dmitrij Rogozin poklonio Aleksandru Vučiću) i “hrvatskom raketnom” sistemu farsična utrka u naoružanju. Stojadinović podsjeća da obje države nemaju dovoljno novca, nemaju koncepciju i nisu riješile osnovna pitanja o svojim vojskama, pa navodnom nabavom oružja pokušavaju zamagliti bit stvari.
Utrka u naoružanju je balkanski strip koji je mnogo opasniji u najavama i izjavama političarima, nego što se radi o ozbiljnom međudržavnom sporu, smatra Stojadinović i poručuje da Srbija nema razloga strepjeti, ali da mora ozbiljno imati u vidu svoj sistem sigurnosti i da prije svega riješi osnovne stvari koje se tiču vojske. On kaže da iako je to malo vjerojatno, Srbija prije može imati krizu na jugu zemlje, nego da dođe u situaciju da se kao 1999. godine brani od bombardiranja za što bi joj bili potrebni sistemi S-300 ili S-400. To je, prema njegovim riječima, tek teško da će se dogoditi.
Radić cijelu priču o utrci u naoružanju vidi kao “medijski udar na zdrav razum”, u kojem kruži mnogo netočnih informacija preko tabloida. On kaže da se stvara mit da se Hrvatska naoružava, jer je riječ o zemlji koja ima mali budžet, iako znatno povoljniji od Srbije. Sjedinjene Amerike Države svoje viškove naoružanja nude svim članicama NATO-a, objašnjava Radić i dodaje da postoje striktne procedure za nabavu sredstava i streljiva koje moraju proći kroz Kongres. Ukoliko je Srbija zabrinuta zbog hrvatske nabave raketa velikog dometa, onda to treba da priopćiti SAD-u kroz dipolamtske kanale, smatra gost Radić.
Srbija nikada nije dobila ništa besplatno od Rusije
Radić navodi i da nijedan relevantan izvor ne govori o tome da Srbija planira nabavu raketnog sistema S-300 ili S-400, i da je uostalom i premijer Srbije Aleksandar Vučić rekao da država nema novca za nabavu tog oružja. On kaže da Vojska Srbije ima dugu listu potreba na kojoj raketni sistemi nikako nisu pri vrhu.
Radić podsjeća i da je u sjeni senzacionalističkih napisa o nabavi raketa, tijekm posjeta Dmitrija Rogozina Srbiji potpisan sporazum koji otvara mogućnost da se u Batajnici otvori regionalni centar za remont helikoptera ruske proizvodnje. Prvi helikopteri koji bi u slučaju da se taj posao realizira, došli u Srbiju na remont su upravo helikopteri hrvatke vojske ruske proizvodnje. “Imamo neobičnu situaciju da u sjeni pritiska u javnom mišljenju, Rusi u Beogradu potpisuju sporazum u kojem bi hipotetički Srbi mogli popravljati ruske helikoptere s hrvatskim oznakama. To su neobičnosti Balkana”, ističe Radić.
Marko Ćustić, s druge strane, podsjeća da Srbija nikada nije dobila ništa besplatno od Rusije, a da je Hrvatska od Rusa dobila ponudu za kupovinu transportnih helikoptera po čak 20 posto nižoj cijeni od one koja je ponuđena Srbiji. On ocjenjuje da je to zato što bi Rusiji u svakom slučaju više imponiralo da članica NATO-a kupuje helikoptere od nje. Ćustić kaže da razumije da u Srbiji postoji negativno iskustvo s ratom 1999. godine, ali da će pitanje članstva u NATO, kako se Srbija bude približavala EU, doći na dnevni red.
Ljubodrag Stojadinović smatra da se Srbija mora okaniti mita o pravoslavnoj braći i da Rusija ide za svojim interesima, tako da se ne može očekivati da išta dobije besplatno ili po povoljnijim cijenama ili uvjetima.
Gašić nije na strani Vojske, već na strani premijera
Stojadinović je ocijenio i da je sistemu obrane nanesena velika šteta time što premijer Vučić nije ispunio svoje obećanje o smjeni ministra odbrane Branislava Gašića. On ne vjeruje u Vučićevo obrazloženje da Gašić još nije smijenjen jer nije pronađena adekvatna zamena za ministra odbrane, ističući da su Gašićevi kapaciteti daleko ispod nivoa sistema koji mu je povjeren na upravljanje.
