Klauzula tajnosti plaće postoji u mnogim tvrtkama širom svijeta, a razgovori o visini zarade smatraju se nepristojnima.
Međutim, u Norveškoj ne postoje takve tajne i tabui. Zarada i pripadajući porezi svakog zaposlenog u zemlji su javni i njih vrlo lako može saznati svatko tko želi.
Zarade zaposlenih u prošlosti su u Norveškoj tiskan u obliku knjige, koja je potom išla u javne knjižnice. Knjiga je sadržavala popis svačijih prihoda, imovine i porez koji se na sve to plaća. Ove informacije sada su još dostupnije građanima jer se nalaze na internetu, udaljene samo nekoliko klikova.
Promjena u načinu objavljivanja zarada dogodila se 2001. godina i imala je instant efekat, potičući mnoge da zavire u novčanik svojih susjeda i kolega.
“To je za mnoge postala čista zabava. Vrlo lako, automatski ste mogli saznati koliko vaši prijatelji zarađuju, samo logiranjem na Facebook. U jednom trenutku je postalo smiješno”, kaže Tom Stavi, bivši ekonomski novinar u nacionalnim dnevnim novinama VG.
On ističe da je transparentnost veoma važna, posebno što Norvežani plaćaju visoke poreze na doprinose – prosječno 40,2 posto, dok je europski prosjek 30,1 posto.
“Kada plaćate toliko mnogo, trebate znati rade li to i svi ostali. Moramo imati povjerenje i u porezni sustav i u sustav socijalne zaštite”, objašnjava Stavi stav Norvežana prema javnosti plaća.
Zbog toga je ova zemlja potrebu za transparentnošću i povjerenjem stavila iznad problema koje može izazvati zavist zbog razlika u zaradama.
Ali, velikih problema i nema jer u Norveškoj većina zaposlenih ima poprilično dobru ideju koliko njihovi kolege zarađuju bez da to provjeravaju u službenim listama. Također, plaće u određenim sektorima su regulirane kolektivnim ugovorima pa su razlike u zaradama relativno male. Zbog toga informacije u registru zarada za mnoge građane nisu bile veliko iznenađenje.
Svi znaju svačiju plaću i svi znaju tko je gleda
Međutim, Tom Stavi i grupa njegovih istomišljenika zalagali su se da vlada donese mjere koje će potaknuti ljude da dvaput razsmile pre nego što počnu “čeprkati” po platnim izvještajima sovjih kolega, susjeda i prijatelja.
Vlada je ovu inicijativu prihvatila, tako da se podaci sada nalaze na stranici porezne uprave, a da biste ih pogledali morate unijeti nacionalni identifikacijskibroj. To znači da pretraga više nije anonimna, a najveća promjena je u tome što predmet pretrage vidi tko je sve zainteresovan za njegovu zaradu.
“Od 2014. godine moguće je da saznate tko je pretraživao informacije o vama. Primijetili smo značajan pad pretraga, skoro deset puta manje nego što je bilo ranije. Mislim da je ova novina suzbila voajerski mentalitet”, objašnjava Hans Kristijan Holt, prvi čovek norveške porezne službe.
U Norveškoj oko tri milijuna građana plaća porez od ukupno 5,2 milijuna stanovnika. Prije 2014. bilo je oko 16,5 milijuna pretraga prihoda godišnje, dok danas taj broj iznosi nešto manje od dva milijuna.
U jednom skorijem istraživanju 92 posto ispitanika reklo je da ne provjeravaju prihode svojih poznanika, obitelji i kolega.
“Ranije sam radila pretrage, ali sada se može vidjeti da to radite, tako da sam prestala. Bila sam radoznala za neke susjede, ali i za poznate ličnosti i članove kraljevske obitelji. Dobro je znati varaju li bogati, ali to ne možete uvijek znati zato što postoji mnogo načina da smanje svoje prihode”, rekla je Neli Bjorg iz Osla.
Lista koju objavljuje porezna uprava daje informacije o neto prihodima, neto vrijetdnosti dobara i plaćenom porezu. Netko s velikom količinom nekretnina vjerojatno ima više novca nego što je prikazano jer tržišna vrijednost svega prelazi vrijednost koja se određuje za poreznu osnovicu.
Čekanje u redovima za knjigu zarada
Hege Glad, profesorica sa Sveučilišta u Oslu kaže da se sjeća kako su odrasli čekali u redovima kako bi izučili ogromne knjige prihoda i poreza koje su se štampale jednom godišnje.
“Znam da je moj otac bio jedan od tih koji su gledali. Kada se vratio kući bio je neraspoložen zato što je naš dobrostojeći susjed bio zaveden s malim prihodima i bez imovine, a što je najvažnije s veoma malom sumom plaćenog poreza”, kaže Glad.
I dok ona odobrava stav države da ustraje na transparentnosti, priznaje da je bilo i nekih negativnih efekata, posebno među djecom u školi.
“Sjećam se da sam jednom došla u školu i grupa dječaka je jedva dočekala da mi kažu kako otac jednog kolege iz razreda zarađuje ogromnu količinu novca. Primijetila sam da su se dvojica dječaka, koji su bili uvijek dio te grupe, povukla u stranu i izdvojila. Raspoloženje uopće nije bilo lijepo”, prisjeća se Glad.
Ona kaže da je bilo i primjera da su djeca iz siromašnijih obitelji bila maltretirana u školi i to od strane djece čiji su roditelji bili bogatiji.
Hans Kristijan Holte smatra da su vlasti napravile balans kada je u pitanju pravo na transparentnost prihoda. Činjenica da pretraživanje više nije anonimno sprječava kriminalce da traže bogataše i tako nalaze metu. S druge strane, restrikcije iz 2014. godine zaustavile su mnoštvo prijava na račun onih čiji su prihodi izgledali sumnjivo.
“Želimo da ljudi pretražuju prihode, što nam pomaže u otkrivanju poreznih utaja i prevara. Mnoštvo dojava koje smo dobili nisu bile beznačajne”, kaže on i dodaje da je voajerski mentalitet možda nestao, ali da ljudi i dalje imaju legitimne razloge da provjeravaju tuđe prihode i imovinu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
