Svaki učenik tijekom školovanja mora posjetiti koncentracijski logor. To je esencijalni dio školskog kurikuluma, baš kao i učenje abecede ili tablice množenja
Iz bilo kojeg kutka svijeta snimke okupljenih u Charlottesvilleu kako izvikuju nacističke slogane i ističu svastike izgledaju zabrinjavajuće.
No posebno su uznemirujuće gledate li ih u Berlinu, piše The Economist.
Današnja Amerika nije Njemačka 1933., ali povici o ‘krvi i tlu’, zapaljene baklje, nacistička salutiranja i nasilje prema onima koji su tome došli prigovoriti – cijelo to furiozno pokazivanje naoružanog etnonacionalizma – budi uspomene na jezivu prošlost, piše The Economist u komentaru nedavnih zbivanja u američkoj saveznoj državi Virginiji u članku naslovljenom “Kako Njemačka odgovara na politiku krvi i tla” (izraz Blut und Boden u Njemačkoj, op.a.)
Economist dalje navodi da isti osjećaj uznemirenosti izazivaju i ambivalentne izjave Donalda Trumpa i nekih njegovih medijskih pobočnika u reakcijama na događaje u Charlottesvilleu. Nemoguće je opisati koliko su te reakcije različite od načina na koji se s ovakvim stvarima nosi Njemačka, koja je danas ogledni primjer države koja politici ‘krvi i tla’ ne radi ni milimetar ustupaka.
Školarci posjećuju logore
VEZANE VIJESTI
A sve počinje značajem koji se pridaje sjećanju na to gdje je takva politika vodila u prošlosti. Svaki njemački učenik tijekom školovanja mora posjetiti koncentracijski logor. To je esencijalni dio školskog kurikuluma, baš kao i učenje abecede ili tablice množenja. Gradovi diljem Njemačke prave su galerije sjećanja. Ulice i trgovi nose nazive po pripadnicima pokreta otpora. Na pločnicima su na malim mjedenim kvadratima pred mjestima na kojima su nekoć živjele žrtve Holokausta uklesana imena i podaci o njima. Ulice su pune plaketa kojima se odaje počast pojedinim skupinama progonjenih ljudi, ploča s imenima koncentracijskih logora (‘mjesta horora koja nikada ne smijemo zaboraviti’), u samom Berlinu nalazi se veliki spomenik žrtvama Holokausta koji predstavlja labirint od 2.711 sivih betonskih blokova različitih veličina.
Granica koja se ne prelazi
Mutnu granicu, možemo je nazvati Trumpovom zonom, između konzervativnog mainstreama i ekstremno desnih pokreta poput antiislamske PEGIDA-e ili ekstremističke stranke NPD uglavnom nije dozvoljeno prijeći.
Izrazito se rijetko tolerira relativizacija, sama naznaka podrške ekstremnom desnim simbolima, čak i u vidu ‘ironije’, korištenja drugačijih fraza ili umanjivanja njihova značaja.
Economist za primjer uzima Alternativu za Njemačku (AfD), euroskeptičnu stranku koja je prerasla u nacionalističku organizaciju. Neke od njezinih umjerenijih uzdanica vrlo lako bi se mogle uklopiti u američku Republikansku ili britansku Konzervativnu stranku, ali cijela je stranka postala toksična zahvaljujući revizionistima na njezinom desnom krilu, među kojima se ističe Björn Höcke, šef ogranka u Tiringiji koji dovodi u pitanje njemačku kulturu sjećanja.
Linija između prihvatljivog i neprihvatljivog je prilično jasno povučena. Angela Merkel je rekla da sama budućnost Njemačke počiva na razumijevanju Holokausta kao ‘ultimativne izdaje civilizacijskih vrijednosti’. Kada je Benjamin Netanyahu sugerirao da je veliki jeruzalemski muftija bio taj koji je Hitleru došao s idejom istrebljenja Židova, Merkel je pristojno, ali odlučno, ispravila izraelskog premijera: ‘Njemačka ne bježi od svoje odgovornosti za Holokaust’. Martin Schulz, njezin suparnik na skorašnjim izborima, nerijetko ističe da AfD nije ‘alternativa za Njemačku’ nego ‘sramota za Njemačku’.
Komentatori i političari pomno čuvaju ovu granicu, primjerice izbjegavajući retoriku krajnje desnice. Rijetko će ih se čuti da kritičare ili protivnike nazivaju ‘izdajicama’, ‘saboterima’ ili slično. O migrantima se izrazito rijetko govori kao o ‘rijeci’ ili njihovoj ‘najezdi’. Najtiražniji njemački dnevni list Bild Zeitung, desne orijentacije, kritizirao je određene aspekte vladina rješavanja izbjegličke krize, ali s ponosom podupire princip da strancima kojima treba pomoć valja pružiti dobrodošlicu. Tako je 2015. tadašnji glavni urednik Bilda čak primio nekoliko izbjeglica u vlastiti dom. Rezultat svega ovoga je trezvena javna debata bez viška emocija, čemu su sklone javnosti u drugim državama. O terorističkom napadu u Berlinu prošlog prosinca izvještavalo se strogo činjenično i bez dizanja panike, sasvim suprotno reakcijama u anglosaksonskim medijima (i na Twitter profilu Donalda Trumpa).
Njemačka, dakako, nosi najveći teret zbog svoje prošlosti, ali svaka zemlja ima mračne periode u svojoj povijesti i ekstremno desne revizioniste u svojoj političkoj sadašnjosti. Prosvjedi u Charlottesvilleu, u sklopu kojih se marširalo pod zastavama Konfederacije protiv namjere da se uklone konfederacijski spomenici, predstavljaju američki podsjetnik na to. I doista, nacisti su nadahnuće pronalazili u zakonima Jima Crowa, a segregaciju su razmatrali kao mogući model primjenjiv na njemačko društvo. I države koje nisu imale veze s Holokaustom mogu mnogo toga naučiti iz njemačke zrele, savjesne i oprezne kulture sjećanja.
U Americi bi to moglo za rezultat imati uklanjanje simbola Konfederacije s javnih površina. Gradonačelnik Lexingtona Jim Grey najavio je da to u svom gradu želi učiniti što prije. To bi sigurno za rezultat trebalo imati proglašavanje prosvjednika u Charlottesvilleu neprihvatljivima (ne dovodeći u pitanje njihovo pravo na mirne prosvjede). A to bi i za rezultat trebalo imati nazivanje Trumpovih najnovijih izjava njihovim pravim imenom: moralnom grozotom, piše Economist.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
