Haški tribunal nije politička ustanova i na njemu se nije sudilo narodima nego odgovornima za teške ratne zločine i kršenje Ženevske konvencije, kazao je glavni haški tužitelj Serge Brammertz u razgovoru za ljubljansko "Delo" što ga je list objavio u subotu.
“Osuđeni počinitelji nisu vojnici koji su se borili za domovinu, svoja sela ili obitelji nego zapovjednici koji su ubijali ratne zarobljenike zaštićene Ženevskom konvencijom. Nema ništa herojskoga u spaljivanju sela, iseljavanju ljudi iz njihovih domova ili poticanju vojnika na masovno spolno nasilje”, kazao je Brammertz u razgovoru vođenom prilikom njegova boravka u Sloveniji na nedavno održanom seminaru za mlade pravnike, neposredno nakon izricanja presude Ratku Mladiću.
“To je osuda Mladića i samo Mladića, a ne osuda naroda. Vrlo je važno da zajednica iz koje je počinitelj razumije da mi to znamo razlikovati”, kazao je Brammertz, dodajući da treba isticati kako osuđenici u Haagu nisu heroji nego oni koji se lažno prikazuju braniteljima svog naroda, a zapravo su iskoristili i izdali njegovo povjerenje za svoje vlastite osobne i političke interese.
Brammertz je rekao da trenutačno nastavlja svoj rad u Haagu kako bi se zaključio prijelaz sa ICTY-a na tzv. rezidualni mehanizam, dodavši da na taj mehanizam prelaze i preostali postupci u slučajevima Stanišić i Simatović, te žalbe Karadžića i Mladića, što je od velike važnosti, ali da će mehanizam pružati i pomoć u suđenjima za ratne zločine pred nacionalnim sudovima.
“Samo u BiH je više od tri tisuće neriješenih slučajeva ratnih zločina. Naš ured ima 9 milijuna stranica dokumenata o konfliktu u nekadašnjoj Jugoslaviji i sve su te informacije na raspolaganju nacionalnim istražnim uredima”, kazao je Brammertz.
VEZANE VIJESTI
Prema njegovim riječima, današnja situacija u pogledu suđenja za ratne zločine kao dio procesa pomirenja nije pozitivna.
Postupci koji se vode u Srbiji, Hrvatskoj i BiH su spori, a kvaliteta suradnje među tužilaštvima tih država slabija nego prije nekoliko godina, među ostalim i zbog izostanka potrebne političke volje.
“U BiH i Srbiji moraju tek utvrditi novu strategiju tužiteljstva za istraživanje ratnih zločina. To ćemo pitanje sigurno unijeti u naš izvještaj koji pripremamo za Vijeće sigurnosti UN-a. Kvaliteta i obim suradnje među državama nekadašnje Jugoslavije na tom se području na žalost smanjuje”, kazao je Brammertz.
Dodao je kako mu razlog za optimizam u pogledu budućnosti tih procesa u regiji daje činjenica da je s potporom Europske komisije program obrazovanja u zadnjih devet godina prošlo 120 pravnika “iz regije”.
“To je mlada generacija, oni su izbliza vidjeli kako Haag djeluje i pogled na njih daje mi nešto razloga za optimizam. Kod nas su nakon šest mjeseci spoznali da nismo politička ustanova iako kod nas nije sve idealno”, kazao je Brammertz.
Kaže da je potrebno da se od počinitelja zločina ograde političari i ne koriste nacionalističku retoriku, čime “oživljuju tamne duhove iz 90-ih godina”, te da je važno i djelovanje nevladinih udruga.
Takav je primjer jedne udruge mladih iz Hrvatske koja se javnim pismom ispričala pripadnicima Srba za zločine počinjene u Oluji, kazao je Brammertz za “Delo”.
“To je povijesna činjenica koju hrvatska strana rado negira”, kazao je Brammertz.
Brammertz je rekao da je zadovoljan presudama Karadžić i Mladiću i da se osjeća “privilegiranim” zbog utjecaja koje će imati te presude.
Te dvije presude imat će utjecaj i od izuzetnog su značaja. Nadajmo se da je to bio zadnji rat u Europi. I Mladić i Karadžić bili su arhitekti etničkog čišćenja usred Europe, zato je važno da im je presuđeno, kazao je Brammertz, dodavši da su mu susreti sa žrtvama ratnih zločinma koji su svjedočili i koji su pravi heroji dali mnogo više energije nego što ju je izgubio pri susretu s ratnim zločincima.
Mnogi ratni zločinci su inače normalni ljudi koji u ratnim okolnostima izmaknu kontroli i rade stvari koje bi inače u normalnim prilikama bile nezamislive, kazao je Brammertz, govoreći o svojim iskustvima tužitelja na specijalnim tribunalima protiv zločina u Ruandi i na području bivše SFRJ.
