I suparnici su Jacquesa Chiraca smatrali neumornim političkim borcem

Svijet 26. ruj 201916:08 > 16:14
PATRICK KOVARIK / POOL / AFP

Bivši francuski predsjednik Jacques Chirac postao je simbolom uglađenosti i 'savoir fairea' nakon što se usprotivio napadu na Irak i vješto izlazio na kraj s društvenim previranjima. Njegova politička karijera obilježena je upornom ambicijom zbog koje su ga zvali "buldožerom".

Čak su i njegovi suparnici Jacquesa Chiraca smatrali neumornim političkim borcem, koji se iz političkih neprilika nerijetko znao izvlačiti i šarmom.

Chirac, koje je obnašao najvišu francusku političku dužnost od 1995. do 2007. godine i svjedočio ekonomskim poteškoćama u zemlji i neredima u predgrađima, zemlju je vodio, činilo se, lako i diskretno.

Rođen 29. studenoga 1932. u petom pariškom okrugu, Chirac je bio sin poslovnog direktora Francoisa Chiraca i Marie-Louise Valette. Kao mladić bio je prepoznatljiv po gotovo dvometarskom stasu, samouvjerenosti i dobrom izgledu.

Bivši kolege prisjetili su se u jednom dokumentarcu o njemu da je bio jako tvrdoglav u studentskim danima. Studirao na Institutu političkih znanosti u Parizu, poznatom kao Sciences Po, a ljeta je provodio na američkom Harvardu.

Po završetku studija vjenčao se s Bernadette Chodron de Courcel, ljubavi svoga života. Imali su dvije kćeri, Laurence and Claude. Laurence je umrla u travnju 2016. u 59. godini.

Na početku karijere, dok još nije znao kakvo nasljeđe treba graditi, Chirac se dobrovoljno uputio u Alžir kao mlađi časnik francuske vojske. Tamo je proveo godinu dana, ranjen je, a nakon povratka u Francusku magistrirao je na elitnoj Visokoj školi za državnu upravu, poznatu po stvaranju budućih vladinih dužnosnika.

Chirac je tri godine bio državni službenik prije nego što će ga premijer Georges Pompidou imenovati za šefa kabineta. Pompidou, koji će mladoj političkoj zvijezdi u usponu biti mentor, nazvao je Chiraca “buldožerom” zbog tvrdoglave upornosti da napravi sve što treba.

VEZANA VIJEST

Chiracova prva politička kampanja, koju je potaknuo upravo Pompidou, organizirana je u jugozapadnoj regiji Correze gdje su živjeli preci njegove obitelji. Želio se povezati s ljudima u provinciji i izbjeći visoki sjaj pariške politike.

Taj mu se rizik isplatio i osvojio je mjesto u parlamentu. Godine 1972. imenovan je na svoju prvu visoku javnu dužnost postavši ministrom poljoprivrede, a kasnije i unutarnjih poslova.

Godine 1974. Pompidou, tada već predsjednik države, umro je nakon gotovo pet godina na dužnosti. Uslijedila je žestoka kampanja koja je na kraju rezultirala novom vladom sastavljenom pod Valeryjem Giscardom d’Estaingom, koji je imenovao Chiraca svojim premijerom.

Ogledalo Francuza

Sukob s Giscardom zbog ravnoteže moći nagnao je Chiraca da podnese ostavku 1976. i krene u kampanju za gradonačelnika Pariza. U to je vrijeme “buldožer” brusio svoje političke ideje i razvio ono što je nazvao novom degolističkom platformom.

Zagovarajući snažnu i neovisnu francusku državu s nuklearnim sposobnostima, labavo temeljenu na stajalištu koje je oblikovao Charles de Gaulle nakon Drugog svjetskog rata, Chirac je osnovao političku stranku koja je postala prethodnicom Republikanaca.

Pozicionirajući se protiv Giscarda na predsjedničkim izborima 1981., Chirac je podijelio desnicu i otvorio put za pobjedu socijalistu Francoisu Mitterrandu, čijim će premijerom postati u skladu sa sporazumom o diobi vlasti.

Nakon što je izgubio od Mitterranda 1988. godine, Chirac je napustio vladu i nije se vratio sve do pobjede na idućim predsjedničkim izborima pet godina kasnije. Tijekom kampanje je kritizirao neoliberalnu ekonomsku politiku i francuski “socijalni slom”.

U svoja dva predsjednička mandata izlazio na kraj s ekonomskim poteškoćama, uključujući nezaposlenost, i neredima protiv rasizma i socijalne nejednakosti koji su izbijali u pregrađima.

Kritiziralo ga se zbog nuklearnih pokusa u Francuskoj Polineziji godinu dana prije očekivanog potpisivanja sporazuma o zabrani testiranja. Međutim, on je također bio prvi francuski predsjednik koji je javno priznao odgovornost svoje države za deportaciju Židova u nacističke logore smrti u doba Višijskog Režima.

Chirac je također bio oštar protivnik napada na Irak, upozorivši da će invazija dovesti do destabilizacije na Bliskom istoku i ohrabriti širenje terorizma.

“Kao što je Francuska predvidjela i strahovala, rat u Iraku prouzročio je nemire čiji se učinci još nisu do kraja odmotali”, rekao je 2007. na kraju svog mandata.

Iako je Chirac tijekom svoje političke karijere imao dobrih i loših poteza, postao je simbolom francuskog ‘savoir fairea’ i rafiniranosti.

Upitana da objasni očevu popularnost u lipnju 2016., njegova kći Claude rekla je za list Le Parisien da su “ljudi prirodno malo nostalgični”.

“Ali isto tako, Chirac je stvarno ogledalo Francuza, njihovih kvaliteta i njihovih mana”.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.