Zambijski predsjednik Michael Sata umro je u Londonu, gdje se liječio od javnosti nepoznate bolesti, objavio je je u srijedu izvor iz vlade Zambije, drugog najvećeg afričkog proizvođača bakra.

Privatna televizija Muzi i portali prenijeli su da je 77-godišnji predsjednik umro u utorak navečer u londonskoj bolnici King Edward VII. “Predsjednik koji će preuzeti dužnost uskoro će dati izjavu”, rekao je vladin izvor agenciji Reuters.

Satu će kao prijelazni predsjednik vjerojatno naslijediti ministar obrane Edgar Lungu ili potpredsjednik Guy Scott koji bi time postao prvi bijelac afrički predsjednik nakon Južnoafrikanca Frederika Willema de Klerka 1994. Prema zambijskom ustavu novi izbori trebaju se održati u roku od 90 dana.

Sata je otputovao na liječenje u London 19. listopada no vlasti nisu izvještavale o njegovu zdravstvenom stanju. Prošli tjedan je glavni tajnika Satine stranke Domoljubne fronte predvodio proslavu pola stoljeća neovisnosti od Velike Britanije.

Sata je zemljom vladao od 2011. godine. Rođen na sjeveru zemlje, prije političke karijere radio je u policiji, na željeznici i bio sindikalac.

Nakon stjecanja neovisnosti 1964. godine, Sata je napredovao u redovima Ujedinjene nacionalne stranke za neovisnost (UNIP) i 80-ih godina postao gradonačelnik glavnoga grada Lusake. Bio je poznat po tome što uzima stvari u svoje ruke, pa je tako znao i čistiti ulice.

Kasnije se distancirao od oca zambijske neovisnosti i prvog predsjednika Kennetha Kaunde i priklonio se Pokretu za višestranačku demokraciju (MMD) koji dolazi na vlast 1991. godine. U vladama MMD-a bio je ministar lokalne samouprave, rada i zdravstva.

Godine 2001. osnovao je Patriotsku frontu i s njom osvojio izbore 2011. Predstavljao se kao prvak borbe za prava siromašnih i nije oklijevao obrušiti se na moć koju u Zambiji imaju kineski i zapadni ulagači, iako je poslije ublažio retoriku.

Zbog oštra jezika zvali su ga Kraljem kobri. Nije se libio ukoriti svoje ministre u javnosti niti je poštedio bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha kojeg je nazvao “balavim kolonijalistom” kad je zakasnio na jedan sastanak.

Kritičari su ga optuživali da je s godinama provedenim na vlasti postajao sve autoritarniji i obrušavao se na oporbu i medije.