Spašavanje djevojčica koje bježe od braka i obrezivanja

Svijet 12. lis 201514:00 > 14:10
Screenshot CNN

"Kad sam imala devet godina otac me oženio za starca od 78 godina", prića 13-godišnja Younis. "Otišla sam kod njega kući i tamo sam ostala tjedan dana. Rekao mi je da želi da mu budem treća žena", kazala je pa briznula u plač.

Younisina obitelj pripada drevnom kenijskom plemenu Samburu, koji su svojoj tradiciju imaju običaje poput udaje djece, sakaćenja ženskih spolnih organa i ustupanja djevojčia muškim rođacima za seks. Ako zatrudni s nekim od svojih rođaka, bit će prisiljena na pobačaj, a ako odluči roditi uglavnom je čeka izopćenje iz zajednice.

“Rekla sam da sam nevina, željela sam ići u školu”, prisjeća se Younis u izjavi za CNN. Kada je čula da postoji jedna žena koja spašava djevojčice poput nje, majka Kulea, pobjegla je i pješačila kilometrima dok nije pronašla tu ženu, također pripadnicu plemena Samburu. Josephine Kulea je imala sličnu prošlost, a već četiri godine radi na zbrinjavanju djevojčica prisiljenih na bijeg od obitelji. Od prisilnih brakova i ostalih okrutnih tradicija, koje su srećom sve rjeđe, uz pomoć zaklade spasila je oko tisuću djevojčica.

“Prvo sam spasila svoje dvije rođakinje. Jedna je imala 10 godina i trebala se udati. U našoj zajednici, kada se djevojka udaje mlada, bude podvrgnuta ženskom obrezivanju”, kazala je Kulea. Pomogla joj je da pobjegne, a nakon toga je zaprimila telefonski poziv. Obaviještena je kako se u njenom selu održava svadba.

“‘Djevojka je kod mene, tko se onda udaje?’, pitala sam. Odgovoreno mi je da se udaje njena sedmogodišnja sestra – zamijenili su je jer su krave već stigle i bilo koja kćer je morala ići”, prisjeća se Kulea. Uspjela je izvući i drugu rođakinju, a onda su one krenule u školu.

Spašene djevojčice Kuleu sada zovu majkom, a ona se putem radija obraća djevojkama koje trebaju njenu pomoć. Kako je brak s djecom ilegalan od 2011. godine, a i ovakvi slučajevi su sve rjeđu, ona kaže da nada postoji.

“Znam da će promjene u društvu biti još vidljivije kad još više djece privolimo školi”, zaključuje Kulea.