Souad Al-Alem jedna je od oko deset tisuća osoba koje su bili prisiljene napustiti palestinski grad al-Majdal 1948. godine. Tada je bila mlada žena, a izraelske trupe približavale su se zajednici tijekom arapsko-izraelskog rata u onome što je sada dio izraelskog grada Ashkelona. Sada je u 90-im godinama svog života i živi u Gazi, i opet je prisiljena na bijeg. Proživljava, kaže, drugu Nakbu.
Nakon što je 7. listopada Hamas pokrenuo smrtonosni napad na Izrael iz Gaze, ispalivši tisuće raketa i krenuvši u krvavi pohod u kojem je ubijeno 1400 ljudi i više od 220 uzeto za taoce, u znak odmazde, Izraelske obrambene snage (IDF) krenule su u kampanju masovnog bombardiranja, kako kažu, ciljeva Hamasa u Gazi. Više od 6.850 Palestinaca je ubijeno kao rezultat ovih napada, prema informacijama zdravstvenih vlasti u Gazi koje kontrolira Hamas, a koje je objavilo palestinsko Ministarstvo zdravstva u Ramallahu.
Al-Alem je jedna od stotina tisuća civila zahvaćenih ratom.
“Svakog dana vidim smrt 20 puta, na nebu i na zemlji. Čak i snaga svake eksplozije psihički utječe na nas. Osjećaj je kao da nam je na vrhu glave kada se dogodi pored nas ili u blizini”, 90-godišnjakinja priča za CNN.
Petnaestak kilometara sjeverno od granice s Gazom nije ostalo mnogo ostataka od al-Majdala. Nekad užurbano mjesto poznato po proizvodnji tekstila, al-Majdal je pretvoren u ruševine nakon rata 1948./1949. Sve kuće odavno su nestale, zamijenjene su modernim izraelskim zgradama koje su sada dio Ashkelona. Ostala je samo stara džamija. U blizini, prazna, zarasla poljana daje naslutiti veličinu nekadašnjeg grada.
Oko 700 tisuća Palestinaca protjerano je ili je napustilo svoje domove nakon rata 1948./49., što predstavlja najmanje 80 posto Arapa koji su živjeli u onome što je postalo Izrael. Kao i Al-Alem, više od polovice onih koji danas žive u Gazi su ili izbjeglice ili njihovi potomci.
Mnogi od raseljenih 1948. mislili su da će se vratiti kući za nekoliko dana ili tjedana. Ali Izrael im nikada nije dopustio povratak i mnogi od tada žive u siromaštvu. Prema Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), više od 80% ljudi u Gazi sada živi u siromaštvu.
Palestinci tu epizodu nazivaju Nakba, što je arapska riječ za katastrofu.
“Proživjela sam Nakbu 1948., a sada živim Nakbu 2023.”, kaže Al-Alem, sjedeći u šatoru u improviziranom izbjegličkom kampu u Khan Younisu u južnoj Gazi. “Ova druga je gora”, dodala je.
Priča da je pobjegla iz svoje kuće usred intenzivnog bombardiranja prije više od 10 dana i da od tada nije pravilno jela niti se okupala. Kao dijabètičārka, kaže da se bori bez redovnih obroka i pristupa svojim uobičajenim lijekovima.
“Nema ničega čime bismo mogli očistiti lice, ruke i sebe. Ne možemo se prati niti bilo što raditi. Nema ničega. Bili su WC-i, sad ih više nema. Kad idemo u WC, oni su prljavi jer ih koristi previše ljudi. Prestala sam ići u njih”, priča za CNN.
Najveći zatvor u svijetu na otvorenom
Većina ljudi koji danas žive u Gazi još uvijek se identificiraju kao palestinske izbjeglice i nazivaju gradove i sela iz kojih su njihovi preci bili prisiljeni pobjeći kao svoje domove – čak i ako njihove porodice sada žive u enklavi već nekoliko generacija.
Godine 1967. Izrael je zauzeo Gazu tijekom šestodnevnog rata s Egiptom, Jordanom i Sirijom i držao ju je gotovo 40 godina prije povlačenja trupa i izraelskih doseljenika 2005. Nakon što je Hamas preuzeo vlast u enklavi dvije godine kasnije, Izrael i Egipat, koji su nastavili u potpunosti kontrolirati ulazne i izlazne točke u enklavu, uključujući more, uveli su blokadu za koju kritičari kažu da ju je pretvorila Pojas Gaze u “najveći zatvor na svijetu na otvorenom”.
Tijek događaja pratimo OVDJE.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!