Prošlog tjedna, ruski predsjednik Vladimir Putin iznio je detalje ruske namjere da taktičko nuklearno oružje postavi u Bjelorusiju. Uslijedio je čitav niz dramatičnih izvještaja o Putinovim planovima, koji su jasno ilustrirali pogrešne reakcije Zapada na rusko nuklearno zastrašivanje, piše za CNN Keir Giles koji radi u programu za Rusiju i Euroaziju u think-tanku Chatham House.
Moskva je možda iznenađena načinom na koji je Zapad interpretirao Putinove riječi, ali nema sumnje da je to iznenađenje za Kremlj bilo vrlo pozitivno, piše Giles za CNN. Zašto? Zato što je Rusija već “upotrijebila” nuklearno oružje. Upotrijebila ga je vrlo uspješno bez lansiranja, iznoseći prazne prijetnje o potencijalnim nuklearnim napadima, čime je vrlo efikasno spriječila Zapad da u potpunosti podrži Ukrajinu u njenom ratu protiv ruskog imperijalizma.
Dosad smo ipak trebali naučiti da ne smijemo miješati ono što Putin kaže s onim što Rusija čini, ili planira učiniti.
Putinovi planovi
Putin nije najavio nikakve planove koji već nisu objavljeni sredinom prošle godine. Namjera koju je iznio prošli tjedan nije nova, samo su u njoj navedeni novi datumi.
Naširoko se izvještavalo da je Putin ovaj korak poduzeo kao direktan odgovor na najavu Velike Britanije da će Ukrajini slati tenkovske granate koje sadrže osiromašeni uran. Ranije je Putin rekao da će na taj potez Rusija “reagirati na odgovarajući način”, ipak se nije radilo o planovima iznesenim u subotu.
U punoj verziji intervjua, objavljenog na ruskoj državnoj televiziji, Putin je eksplicitno izjavio da se radi o dugoročnom planu “izvan konteksta” najava iz Britanije.
Nema sumnje da Rusija želi izazvati koliko god straha može ponavljajući planove da žele raketne sustave dugog dometa pomaknuti dublje u Europu kako bi mogli prijetiti većim dijelovima kontinenta.
Postoji presedan u ruskom dugotrajnom programu za slanje projektila Iskander u Kalinjingrad, koji je svaki put iznova izazivao paniku na Zapadu čitavo prošlo desetljeće, kad god bi bio najavljen.
Rusija je davno naučila da bilo kakav spomen vojnih kretanja ne mora biti nov da bi bio efikasan, kao i da stalno iznova mogu izazivati valove uspaničenih komentara sa Zapada koji pak ima prekratko pamćenje da bi te najave stavio u kontekst.
Kao što je često slučaj, tek 24 sata nakon bombastičnih izvješća o izmještanju nuklearnog oružja u Bjelorusiju, ti isti mediji počeli su ispravljati vlastite navode. U tom trenutku, ipak, šteta je već bila učinjena.
Ruska duga igra
Chatham House ovaj tjedan je objavio izvješće u kojemu Giles objašnjava kako su ruske taktike nuklearnog zastrašivanja bile nevjerojatno uspješne jer su spriječile da Ukrajina dobije pomoć koja joj je potrebna da pobijedi u ratu. Neki politički čelnici sa Zapada čak su odbili i otvoreno podržati Ukrajinu.
To nije samo zbog svega što je Putin izrekao od početka invazije u veljači prošle godine. To je rezultat duge kampanje u kojoj su mobilizirani ruski propagandisti, influenceri, komentatori i agenti diljem Zapada. Svi su ponavljali jednu te istu poruku: Rusiji se ne smijemo suprotstaviti jer bi to izazvalo nuklearni rat.
Uspjeh te kampanje može se mjeriti načinom na koji se promijenio temelj razgovora u politikama Zapada. Ideja o upravljanju eskalacijom, o odvraćanju Rusije, zamijenjena je prioritiziranjem izbjegavanja ikakve eskalacije, temeljenom na pretpostavci da samo Rusija može biti ta koja odvraća.
Rezultat? Putinu su odriješene ruke.
Rusija nuklearno oružje koristi kao jokera kako bi izbjegla ikakve posljedice za svoje postupke u Ukrajini. U tome joj pomaže medijski ekosustav koji pojačava i dramatizira nuklearne prijetnje. Taj sustav ne uključuje tek ruske propagandiste, već i legitimne medije sa Zapada.
Što to znači za Bjelorusiju
Zasad će neposredne posljedice istrpjeti ruski susjed, Bjelorusija. Godinama je predsjednik Aleksandar Lukašenko uspijevao održavati barem nekakvu razinu neovisnosti, a izbjegavao je i bjelorusku obranu staviti pod kontrolu Rusije: Godinama je odbijao ruske nagovore da Moskva tamo uspostavi svoju zračnu bazu.
Sve se to promijenilo nakon namještenih izbora u Bjelorusiji 2020. godine. Da bi ostao na vlasti, Lukašenko se morao snažno osloniti na rusku podršku, a Kremlj je time dobio veliku kontrolu nad njegovom zemljom.
To je bio preduvjet da Bjelorusija dopusti da Rusija koristi njene vojne objekte u napadima na Ukrajinu u veljači 2022.
Bjeloruske oružane snage, usprkos snažnoj suradnji s ruskima, nisu pokazale želju da ratuju za Moskvu jer bi to njihovu zemlju učinilo ranjivom.
Medijski izvještaji s početka godine, da Rusija možda priprema novi napad na Ukrajinu s bjeloruskog teritorija, sada se smatraju pogrešnima budući da Rusija nije poslala snage koje bi to mogle učiniti.
Ipak, ukrajinski napadi dronovima na vrijedne mete u Bjelorusiji pokazuju kako Lukašenko iza kulisa pruža podršku ruskoj vojsci, što je zemlju svejedno učinilo metom. Smještanje ruskih nuklearnih projektila – ako i kada se to dogodi – značilo bi da Lukašenko Bjelorusiju izlaže još većem riziku.
Iako su se ruske prijetnje dosad pokazale praznima, svejedno postoje male šanse da bi Putin ipak mogao narediti nuklearni napad ako mu se učini – pogrešno – da bi mu to moglo donijeti više koristi nego štete.
Te malene šanse trebale bi biti još smanjene, a to se može postići ako druge države iz temelja promijene način na koji pokušavaju odvratiti Rusiju od korištenja nuklearnog oružja. Giles u izvješću navodi da je savršeno moguće kako Rusija vjeruje da bi mogla izdržati posljedice ako zaista upotrijebi nuklearno oružje.
To se mora promijeniti, piše Giles, jer – uz sav užas i tragediju koju je Rusija posijala u Ukrajini – ako ne uspijemo odvratiti Putina od nuklearnog avanturizma, cijena će biti nemjerljivo veća.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
