Prije dvije godine Moskva je napetosti između Njemačke i SAD-a nastale zbog izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2 promatrala kao litmus test za transatlantski savez.
Rusija je mnogo uložila u podvodni plinovod prema Njemačkoj, čime je željela pojačati globalnu prodaju i gospodarsku nadmoć nad Europom i njenom teškom industrijom. Njemačka je kao najveći potrošač otpočetka podržavala projekt, za razliku od Washingtona, piše CNN.
SAD nije želio da novi podvodni plinovod zamijeni stare plinovode koji su prolazili Ukrajinom i tako zapadno-orijentiranoj vladi u Kijevu bili izvor nužne zarade.
Rusija je tvrdila, ako Washington blokira izgradnju Sjevernog toka 2, što se na kraju i dogodilo, da će to biti znak da europska moć više ne dolazi iz Berlina, već iz Bijele kuće.
Dvije godine kasnije, nakon završetka vladavine kancelarke Angele Merkel, a pogotovo nakon ruske invazije na Ukrajinu, čitanje te dinamike postalo je jedno od najvažnijih političkih pitanja koje stvara glavobolje u Kremlju.
Rijedak trenutak čvrstog vodstva
Njemački kancelar Olaf Scholz odbio je, kako je sam rekao, “biti natjeran” da samo njegova zemlja bude ta koja će poslati tenkove Ukrajini. Umjesto toga, ustrajao je u svojoj odluci i zahtijevao od američkog predsjednika Joea Bidena da se i SAD pridruži u poduhvatu, tako riskirajući bijes Putina. Tako je Scholz pokazao da se transatlantska dinamika još jednom promijenila.
Europa nije brzo reagirala na dosadašnje duboke podjele unutar američke politike, a nesigurnost koju bi izazvao još jedan predsjednik sličan Trumpu mogla bi izazvati kaos među saveznicima. Desetljeća stabilnosti, ako već ne povjerenja u SAD, zamijenio je tvrdoglavi europski pragmatizam – a Njemačka predvodi trend.
Bivša njemačka kancelarka, Angela Merkel, bila je moralni kompas Europe. Scholz je u svojoj često neodlučnoj i razjedinjenoj koaliciji neočekivano pronašao kralježnicu, zaradivši gromoglasan pljesak u Bundestagu prošle srijede, kada je pokazao rijedak trenutak čvrstog vodstva.
Na summitu održanom prošle godine u ožujku, čelnici NATO-a složili su se da će opremiti, naoružati i obučiti Ukrajinu prema NATO-vim standardima. Ukrajina nije postala članica NATO-a, no poruka Moskvi bila je jasna: U sljedećih nekoliko godina, Ukrajina će izgledati, i boriti se, kao da je u NATO-u.
Preobrazba Ukrajine iz post-sovjetske zemlje u klona NATO članice nije se ticala samo mehanike ili diplomacije po pitanju nabavke tenkova, borbenih vozila, protuzračne obrane ili artiljerije. Radilo se tu o osiguravanju podrške gotovo milijardu stanovnika zemalja članica NATO-a. Scholz je to naglasio u govoru u srijedu.
“Vjerujte nam,” rekao je. “Nećemo vas dovesti u opasnost.” Jasno je rekao kako je njegova vlada već poduzela korake po pitanju ruske agresije i kako se strahovi o hladnoj zimi i gospodarskom kolapsu nisu ostvarili.
“Vlada je izišla na kraj s krizom,” rekao je, dodavši: “Sada smo u mnogo boljoj poziciji.”
Pljesak koji je svaki čas prekidao njegov pedantno složeni govor odjeknuo je jednako glasno kao i njegove riječi. Ukratko, Scholz je u Njemačkoj učinio pravu stvar, osiguravši podršku zemlje koja je tradicionalno nesklona ratovanju i projekcijama vlastite moći, ali i duboko podijeljena oko toga koliko bi Njemačka trebala pomagati Ukrajini u ubijanju ruskih vojnika i tako potencijalno razbjesniti Kremlj.
Putin odustaje od eskalacije?
No ako je u Europi Scholz uspio zadržati nekakav utjecaj u odnosu na SAD po pitanju rata u Ukrajini, u Moskvi nisu uvjereni da njegova nova energija išta mijenja.
Andrej Kortunov, generalni direktor ruskog vijeća za vanjske poslove, kaže da u Moskvi “većina ljudi vjeruje da Biden donosi odluke.”
Štoviše, ne samo što vjeruju da Njemačka nema veći utjecaj, već Kortunov kaže da “američko vodstvo djeluje snažnije no ikad.”
Usprkos tome, ruski diplomati su svoje neprijateljstvo prema Zapadu nastavili rigati u javni prostor na obje strane Atlantika.
Ruski veleposlanik u Njemačkoj izjavio je da je potez Berlina “ekstremno opasan” i optužio Scholza da odbija “prihvatiti povijesnu odgovornost Njemačke prema našem narodu za stravične zločine nacizma.”
Istovremeno, njegov kolega u Washingtonu Bijelu kuću je optužio za “besramnu provokaciju”, a Bidena za to da je “uporan u tome da će strateški poraziti” Rusiju.
Bivši ruski predsjednik i zamjenik predsjednika ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, Dmitrij Medvedev, izjavio je da si Rusija nikada neće dopustiti da bude poražena i da će, ako bude u opasnosti, upotrijebiti nuklearno oružje.
Zanimljivo je da su iz središta Kremlja poruke manje agresivne, što bi možda moglo značiti da Putin polako odustaje od ideje nuklearne eskalacije.
U reakciji na odluke Bidena i Scholza o slanju tenkova u Ukrajinu, Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov izjavio je da ona “pojačava tenzije na kontinentu, no ne može spriječiti Rusiju da ispuni svoje ciljeve.”
Berlin želi upravljati
Kontradiktorne poruke iz Kremlja zbunile su stanovnike Moskve s kojima je CNN razgovarao nakon Bidenovih i Scholzovih obećanja. Neki kažu da će Rusija svejedno pobijediti, a SAD i Njemačku zajedno svrstavaju među gubitnike, no velika većina ih je vrlo zabrinuta zbog rata, užasnuta brojem poginulih i frustrirana jer je Putin ignorirao njihove brige.
Nejasno je koliko je Scholz svjestan pada Putinove popularnosti, kao i vjeruje li da je to važno u ovom trenutku, no njegovi postupci sada – slanje tenkova – mogli bi popustiti čelični stisak kojim vlada ruski predsjednik.
Iako je prekasno prepoznao prijetnju koju predstavlja Rusija, Scholz je do danas okrenuo smjer kojim ide Njemačka, oživio njenu vojsku i pojačao opskrbu Ukrajine oružjem. Vječni pragmatist, Scholz je pokazao da je Njemačka debelo “u igri” – i, štoviše, želi ruke na upravljaču. Scholz je rekao da će Njemačka “koordinirati” opskrbu Ukrajine tenkovima Leopard 2 koji su trenutno u rukama saveznika, što je u njegovoj moći jer njemački zakoni sprječavaju bilo kojeg kupca ratne opreme da tu opremu predaju trećoj zemlji.
Scholz se sada gura prema kormilu, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski mogao bi zbog toga shvatiti da su mu pokušaji da povrati ukrajinski teritorijalni suverenitet – koji bi uključivao Krim – prije mirovnih pregovora s Putinom sada ograničeni. Njemački kancelar bio je među najglasnijim zagovarateljima brzog završetka rata i povratka gospodarske stabilnosti u Europu.
Mogle bi uslijediti duže debate o sljedećim vojnim potezima Ukrajine, a Zelenski bi mogao čuti kako će opskrbu oružjem odsad više nadgledati Njemačka, a manje će odluke jednostrano donositi Washington.
Promjena u dinamici moći možda neće promijeniti način na koji se odvija rat, no mogla bi utjecati na obrise završnog sporazuma, ali i na mir koji će uslijediti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!