Urednik moskovskog ureda BBC-ja Steve Rosenberg prisjeća se nečega što je prije tri godine čuo na ruskoj državnoj televiziji.
U to vrijeme, piše Rosenberg za BBC, vlast je Ruse pozivala da podrže promjenu ustava koja bi Vladimiru Putinu omogućila da ostane na čelu države još 16 godina.
Kako bi uvjerio javnost, televizijski voditelj predsjednika Putina prikazao je kao kapetana broda koji Rusiju vodi kroz oluje globalnih nemira.
“Rusija je oaza stabilnosti, sigurna luka”, pričao je voditelj. “Što bi bilo s nama da nema Putina?”
Toliko o oazi stabilnosti i sigurnoj luci, piše Rosenberg. 24. veljače 2022., kapetan u Kremlju uplovio je u oluju koju je sam izazvao, a plovi ravno prema santi leda.
Putinova invazija na Ukrajinu ruskom susjedu donijela je smrt i uništenje. Dovela je do katastrofalnih vojnih gubitaka za njegovu vlastitu zemlju: neki procjenjuju da su deseci tisuća ruskih vojnika poginuli na fronti.
Stotine tisuća Rusa unovačeno je u vojsku, a ruski zatvorenici (uključujući osuđene ubojice) regrutirani su za borbe u Ukrajini. Istovremeno, rat je negativno utjecao na cijene energenata i hrane diljem svijeta, a nastavlja predstavljati prijetnju europskoj i globalnoj sigurnosti.
Problemi titanskih proporcija.
Zašto je ruski predsjednik krenuo u rat i teritorijalna osvajanja?
“Na horizontu su prijetili ruski predsjednički izbori 2024.”, naglašava politologinja Ekaterina Schulmann.
“Kremlj je želio ostvariti nekakvu pobjedu dvije godine prije izbora. Ciljeve su trebali postići 2022. U 2023. bi u Ruse uvjerili koliko sreće imaju što im takav kapetan vodi zemlju, ne samo kroz nemirno more, već ih i dovodi do novih, bogatijih svjetova. Godinu poslije, ljudi bi izišli glasati. Što može poći po krivu?”
Mnogo toga, ako vam se planovi temelje na krivim pretpostavkama i kalkulacijama.
Kremlj je očekivao da će “specijalna vojna operacija” ići munjevitom brzinom. U par tjedana, mislili su, Ukrajina će ponovno biti u ruskoj orbiti. Predsjednik Putin ozbiljno je podcijenio kapacitete Ukrajine za otpor i borbu, kao i odlučnost nacija Zapada da će podržavati Kijev.
Ruski vođa još nije priznao da je greška bila i sama invazija na Ukrajinu. Putinov način je nastaviti naprijed, eskalirati, podizati uloge.
Što nas dovodi do dva ključna pitanja: Kako Vladimir Putin vidi situaciju nakon godine dana rata i koji će biti njegovi sljedeći potezi u Ukrajini?
Ovog tjedan dobili smo neke smjernice.
Njegov govor o stanju nacije bio je prepun žuči o Zapadu. Putin još uvijek krivi Ameriku i NATO za rat u Ukrajini i Rusiju pokušava prikazati kao nevinu stranu. Njegova odluka da suspendira sudjelovanje u sporazumu za kontrolu nuklearnog oružja s Amerikom pokazuje da Putin nema nikakve namjere otići iz Ukrajine ili prekinuti dvoboj sa Zapadom.
Sljedeći dan, na moskovskom nogometnom stadionu, Putin je pozornicu dijelio s ruskim vojnicima koji su se vratili s fronte. U visoko stiliziranom skupu podrške režimu u Kremlju, Putin je okupljenima rekao da se “sada događaju borbe na povijesnim granicama Rusije,” hvaleći ruske “hrabre ratnike.”
Zaključak: Ne očekujte promjene smjera iz Kremlja. Ruski predsjednik ne voli se predomišljati.
“Ako ne naleti na otpor, ići će koliko god daleko može”, kaže Anderi Illarionov, bivši gospodarski savjetnik Vladimira Putina. “Nema drugog načina da ga se zaustavi, samo vojni otpor.”
Je li moguće pregovarati o miru s Putinom?
A pregovori umjesto tenkova?
“Moguće je sjesti za stol s bilo kim”, nastavlja Illarionov, “ali imamo iskustva u pregovorima i dogovorima s Putinom.”
“Putin je prekršio sve sporazume. Dogovor o stvaranju Zajednice nezavisnih zemalja, bilateralni sporazum između Rusije i Ukrajine, sporazum o međunarodno priznatim granicama Rusije i Ukrajine, UN-ovu povelju, Helsinški akt iz 1975., Budimpeštanski memorandum, i tako dalje. Nema dokumenta koji on neće baciti u vatru”, govori Illarionov.
Kada se radi o kršenju sporazuma, ruske vlasti imaju dugi popis vlastitih zamjerki koje mogu uputiti Zapadu. Na vrhu tog popisa je vjerovanje Moskve da je Zapad u devedesetima obećao da se NATO neće širiti na istok i to obećanje potom prekršio.
Ipak, kad je tek bio stupio na vlast, Putin NATO nije vidio kao prijetnju. 2000. godine nije želio isključiti da bi Rusija mogla postati članica saveza. Dvije godine kasnije, upitan da komentira o namjerama Ukrajine da se pridružio NATO-u, Putin je odgovorio: “Ukrajina je suverena država koja ima pravo odabrati kako će jamčiti vlastitu sigurnost…”
Inzistirao je da to pitanje neće pogoršati odnose Moskve i Kijeva.
Putin u 2023. je potpuno druga osoba. Zapjenjen od bijesa prema “kolektivnom Zapadu”, predstavlja se kao vođa utvrde pod opsadom koji odbija navodne pokušaje ruskih neprijatelja da mu unište domovinu. Iz komentara i govora – i referiranja na ruske careve Petra i Katarinu Veliku – može se zaključiti kako Putin vjeruje da je baš njemu sudbina ponovno stvoriti neku vrstu Ruskog carstva.
No kakvu cijenu će za to Rusija platiti? Putin je jednom uživao reputaciju predsjednika koji je u zemlju donio stabilnost. To je nestalo porastom vojnih stradanja, mobilizacijom i ekonomskim sankcijama. Nekoliko stotina tisuća Rusa pobjeglo je iz zemlje od početka rata – mnogi od njih su mladi i obrazovani – što će rusko gospodarstvo još više srozati.
Rezultat rata je da po Rusiji šeću silne naoružane skupine, uključujući privatne vojne odrede poput Wagnera, ali i regionalne bataljune. Odnosi s regularnim vojnim odredima daleko su od idiličnih. Sukob između Wagnera i ruskog ministarstva obrane odličan je primjer javnih prijepora među ruskom elitom.
Nestabilnost u kombinaciji s privatnim vojskama opasan je koktel.
“Građanski rat zaokupit će Rusiju u sljedećih deset godina”, vjeruje Konstantin Remčukov, vlasnik i urednik moskovske novine Nezavisimaya Gazeta. “Previše je interesnih skupina koje shvaćaju da u ovim uvjetima postoji prilika za redistribuciju bogatstva.”
“Jedina šansa za izbjegavanje građanskog rata jest ako na vlast odmah nakon Putina dođe prava osoba – netko tko ima autoritet nad elitama, ali i odlučnost da izolira one koji žele iskoristiti situaciju” nastavlja Remčukov.
“Raspravljaju li ruske elite o tome tko je ta prava osoba?”, pita Rosenberg Remčukova.
“Potiho, u mraku. Naravno da raspravljaju, oni imaju glas,” odgovara Remčukov.
“Zna li Putin za te rasprave?”
“Zna. Ja mislim da on sve zna.”
Ovaj tjedan, predsjednik donjeg doma ruskog parlamenta izjavio je: “Dokle god ima Putina, bit će i Rusije.”
To je bio izraz lojalnosti, ali ne i činjenice. Rusija će preživjeti, preživljava već stoljećima. Sudbina Vladimira Putina pak neodvojivo je povezana s ishodom rata u Ukrajini, zaključuje Rosenberg.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
pročitajte još
