Opasnost od drugog fronta: “Naša povijest, oružje i rakete su s vama”

Svijet 11. lis 202307:56 0 komentara
REUTERS/Mohammed Salem

Sve obavještajne agencije zakažu, a navedimo samo neke. Pogrešne procjene Centralne obavještajne agencije o nuklearnom programu Saddama Husseina prije rata u Iraku, uvjerenje njemačke obavještajne službe da je ruski predsjednik Vladimir Putin blefirao o invaziji na Ukrajinu, uvjerenje sve tri ruske obavještajne službe da će ukrajinske snage brzo posustati. Za izraelske obavještajne službe - među najbolje obučenim, najpredanijim i tehnološki naprednijim u svijetu - događaji od 7. listopada posebno su bolan neuspjeh.

Mjeseci i godine koji slijede omogućit će temeljito ispitivanje kako je obavještajni aparat s golemim i preciznim prikupljanjem obavještajnih podataka usmjerenih na Pojas Gaze i njegovo vodstvo Hamasa, mogao propustiti naznake tako velikog napada.

Vjerujući da je prijetnja Hamasa predvidljiva i obuzdana, Izrael je vjerojatno posvetio svoje najbolje tehničke i ljudske obavještajne sposobnosti naizgled značajnijim prijetnjama Irana i Hezbollaha. Nisu sva obavještajna sredstva stvorena jednako, a ono što je ostalo za pokrivanje Pojasa Gaze možda je bilo nedostatnog opsega i ispod razine sposobnosti, piše Foreign Affairs.

Ipak, često se zanemaruje uloga same mete. Neuspjeh nije rezultat samo unutarnjih nedostataka; također ga može potaknuti protivnik vješt u poricanju i prijevari i voljan upotrijebiti prethodno teško zamislive taktike. Prikriti napad ove razmjere i složenosti i postići potpuno taktičko iznenađenje usred obilnog upozorenja ukazuje na dramatičan porast Hamasovih obavještajnih i sigurnosnih sposobnosti posljednjih godina.

Takve sposobnosti bile su zaštitni znak druge milicije, one s kojom je Hamas, nimalo slučajno, nedavno popravio veze: Hezbollaha. Bilo promatranjem i primjenom taktike koju je libanonska skupina naučila tijekom četiri desetljeća obavještajnog ratovanja s Izraelom ili, kako se čini vjerojatnim, primanjem izravne obuke, savjetovanja i planiranja u Bejrutu, Hamas je u svom napadu pokazao odvažnost, divljaštvo i sofisticiranost što bi izraelske i zapadne obavještajne službe smatrale mogućim samo od Hezbollaha.

“Osovine otpora”

Ali dok je rat u tijeku na jugu, još jedno pitanje nazire se na sjeveru: što će Hezbollah učiniti? Libanonska skupina je izdržala prethodne runde sukoba između Izraela i Hamasa. No kreatori politike Izraela i SAD-a ne bi smjeli zanemariti rizik da bi dugotrajni rat natjerao Hezbollah da promijeni svoju računicu – što bi ubrzalo još razorniji sukob koji bi brzo mogao eskalirati u regionalni rat. Čak i dok Izrael usmjerava svoje snage na Pojas Gaze, on i njegovi saveznici moraju istovremeno ponovno uspostaviti mjeru odvraćanja na sjeveru, kako bi osigurali da Hezbollah i dalje ostane po strani.

I Hamas i Hezbollah dugo su imali koristi od iranske podrške. Dok je njegovao uspon Hezbollaha u Libanonu 1980-ih i 1990-ih, Teheran je također tražio priliku na palestinskim teritorijima, u vrijeme kada je Hamas izlazio iz Prve intifade. Dok je Hezbollah šijit (poput iranskog režima), a Hamas sunit, obojica su pokazali žestinu, islamski fundamentalizam i predanost uništenju Izraela – što je sve odgovaralo Teheranskoj strategiji izgradnje regionalnih posrednika. Tako su počela dva desetljeća iranske vojne, političke i financijske potpore objema skupinama.

U 1990-ima i desetljeću nakon toga, Hezbollah i Hamas sami su iskovali bliske veze, kao međusobno podržavajuće fronte u iranskoj “osovini otpora”. Hezbollah je ugostio vodstvo Hamasa u Bejrutu; obučavao se u kampovima boraca Hamasa u južnom Libanonu i u dolini Bekaa u istočnom Libanonu, ali i krijumčario oružje i materijal u Pojas Gaze tijekom Druge intifade (od 2000. do 2005.). Do početka 2010-ih dvije su milicije bile bliski partneri.

Te su veze bile zategnute počevši od 2011., kada je sirijski ustanak izbio u građanski rat: Hamas je izabrao stranu sunitske ulice protiv režima sirijskog vođe Bashara al-Assada koji podržavaju Hezbollah i Iran, još jednog člana teheranske osovine otpora. Ali savez se oporavio kako je sirijski građanski rat počeo jenjavati, osobito nakon što je Yahya al-Sinwar — dugogodišnji suradnik i Teherana i Hezbollaha — preuzeo vodstvo Hamasa 2017.

Od tada se partnerstvo učvrstilo, s Libanon postaje kritično središte za koordinaciju. Godine 2018. Hamas je ponovno otvorio svoje političke urede u Bejrutu, a tamo se preselilo nekoliko ključnih čelnika. Godine 2021. Iran je navodno ondje uspostavio “sobu za zajedničke operacije” u kojoj su bili operativci iz Iranske revolucionarne garde, Hezbollaha i Hamasa za koordinaciju vojnih, obavještajnih i terorističkih aktivnosti protiv Izraela.

“Naše oružje i rakete su s vama”

Hamas je imao puno koristi od ovog partnerstva. Borci Hezbollaha stekli su značajno vojno iskustvo pridruživši se ratovima u Iraku, Siriji i Jemenu, kao i iz vlastitog dugotrajnog rata u sjeni skupine s izraelskim obavještajnim službama. Hamasu je posebno dragocjena Hezbollahova stručnost u obavještajnim i protuobavještajnim poslovima, operativnoj sigurnosti i obmanama. Čini se vjerojatnim da su ključni aspekti Hamasova napada na Izrael oblikovani u toj operacijskoj sobi u Bejrutu pod Hezbolahovim tutorstvom.

Unatoč tome što nudi obuku i potporu Hamasu, Hezbollah možda ne želi izravno intervenirati u ratu s Izraelom koji je započeo napadom prošlog vikenda. Dan poslije, Hezbollahov broj dva dužnosnik, Hashim Safi al Din, obećao je: “Naša srca su s vama. Naši umovi su s vama. Naše duše su s tobom. Naša povijest, oružje i rakete su s vama.”

Uočljivo je da je ovom obećanju nedostajala bilo kakva naznaka da su Hezbollahovi vojnici uz Hamas. U drugim nedavnim sukobima između Izraela i Hamasa (2008., 2014. i 2021.), Hezbollah je ponudio političku potporu i izveo povremene prekogranične napade kako bi pokazao odlučnost, ali inače je ostao po strani. Ima nekoliko dobrih razloga da sada učini isto.

Prvo, Hezbollah se još uvijek oporavlja od desetljeća borbi u regionalnim ratovima za podršku Iranu. Ti su napori skupinu koštali tisuće života, milijune dolara i značajne zalihe oružja i materijala. Čak i sada, napreže se pod teretom tekućih troškova zbrinjavanja ranjenika i naknade obiteljima “mučenika”. Štoviše, u vrijeme kada je Libanon posebno paraliziran i podijeljen i kada velik dio političkog establišmenta zamjera Hezbollahu zbog njegove uloge u blokiranju izbora predsjednika i formiranja nove vlade, vođa skupine, Hassan Nasrallah, bit će oduševljen kako bi se izbjeglo daljnje antagoniziranje drugih političkih frakcija i uplitanje Libanona u rat koji većina njegovih građana želi izbjeći. A Nasrallah će htjeti izbjeći trošenje ljudstva i projektila na borbu koja za Hezbollah nije egzistencijalna; u konačnici, njegove vojne snage i napredno oružje postoje kako bi osigurali vlast u Libanonu, odvratili Izrael i upotrijebili ga u službi Teherana u slučaju izraelsko-iranskog rata.

Rane akcije Hezbollaha odražavaju želju za obuzdavanjem. U nedjelju je razmijenio topničku i raketnu vatru s izraelskim snagama u spornom graničnom području Shebaa Farms; u ponedjeljak su izraelski zračni napadi, kao odgovor na prekogranični napad palestinskih militanata, ubili borce Hezbollaha. Kao odgovor, Hezbollah je odlučio granatirati izraelska vojna postrojenja radije nego eskalirati ciljanim napadima na izraelsko osoblje ili civile, sugerirajući da smatra da su akcije Izraela u skladu s pravilima igre proporcionalnog odgovora.

Pogrešna procjena

Ipak, početna suzdržanost ne bi trebala biti razlog za samozadovoljstvo. Kao prvo, takve razmjene ostavljaju dovoljno prostora za pogrešne procjene i percepciju, osobito u vrijeme pojačanih napetosti, a ono što jedna strana vidi kao proporcionalan odgovor druga bi mogla smatrati drastičnom eskalacijom. Pogrešne procjene pokrenule su rat velikih razmjera 2006. godine, nakon što je napad Hezbollaha na Izrael i otmica izraelskih vojnika izazvala sveobuhvatnu izraelsku invaziju. Nasrallah je kasnije priznao da nije očekivao takvu reakciju.

Pogrešna procjena nije jedini rizik. Ako borbe između Izraela i Hamasa nastave eskalirati, Hezbollah bi, osjetivši slabost, mogao doći u iskušenje da odustane od opreza i intervenira. To će biti osobito vjerojatno ako Izrael, čiji čelnici ne vide drugog izbora nego pokrenuti sveobuhvatni napad na Pojas Gaze kako bi zadali razoran udarac Hamasu i spasili izraelske taoce, završi zaglavljen u urbanom ratu. Dok su njegove snage potučene, a gubici u pojasu sve veći, Hamas će imati sve razloge pozvati u pomoć svoje partnere — vršeći pritisak na Hezbollah da pojača svoju podršku.

Hezbollah je u međuvremenu možda već promijenio svoju procjenu izraelskih sposobnosti. Hezbollahovi čelnici mogli bi vidjeti priliku koja se pruža jednom u generaciji da napadnu izravno na sjeverni Izrael. Doista, cijeli vojni aparat – pješaštvo, specijalni operateri i raketne, projektilne i dron snage – obučen je, orijentiran i indoktriniran za točno ovaj scenarij. Nasrallah se može odmaknuti i upitati zašto je Hezbollah nakupio sve te sposobnosti da se bori protiv Izraela ako ih nikada neće upotrijebiti.

Napad bi brzo eskalirao, s malo toga što bi ga spriječilo da eruptira u regionalni rat punih razmjera. Sposobnosti Hezbollaha omogućile bi mu napad kopnom, morem i zrakom, uz podršku topništva i raketnog streljiva. Precizni projektili mogli bi gađati izraelske vojne i obavještajne objekte i ključnu infrastrukturu te čak dosegnuti osjetljiva mjesta u Jeruzalemu i Tel Avivu. Izrael bi zauzvrat pokrenuo razornu zračnu kampanju diljem Libanona.

Podržavatelji Hezbollaha – od Irana i Sirije do šijitskih milicija u Iraku i možda čak do Afganistana i Pakistana – bili bi pod pritiskom da se pridruže borbi. I uskoro bi se Sjedinjene Države mogle lako uvući, a njihove snage i objekti suočeni s napadima diljem Bliskog istoka. Iran bi mogao odgovoriti aktiviranjem stanica u regiji i šire.

Takav grozan scenarij se može izbjeći, ali njegovo sprječavanje zahtijevat će jačanje odvraćanja duž izraelske granice s Libanonom, gdje Hezbollah promatra s druge strane. Sjedinjene Države također imaju važnu ulogu. Moraju osnažiti izraelske napore raspoređivanjem vlastitih zračnih i pomorskih snaga u regiji i priopćavanjem Iranu i Hezbollahu da će daljnja eskalacija dovesti do još većih sankcija i, u slučaju sveopćeg sukoba, američkih napada na skupinu. No, za sada bi jaka mjera odvraćanja trebala spriječiti da situacija dođe do toga.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!