Povjerenica EU-a za Sahel o migracijama: "Mi smo svi svjesni pogrešaka iz prošlosti"

Iza nas je tjedan kada je Europska komisija pokleknula pred mađarskim premijerom Viktorom Orbanom i novcem - i to bezuspješno - pokušala kupiti njegov glas za otvaranje pregovora s Ukrajinom i novu tranšu financijske pomoći obrani Ukrajine. Europska komisija i vijeće cjenkaju se s Orbanom unatoč njegovim autokratskim potezima na štetu vladavine prava u unutarnjoj politici i otvorenim proputinovskim stavovima. U TNT-u donosimo intervju kolegice Mile Moralić s povjerenicom EU-a za Sahel Emanuelom del Re. Strateška važnost odnosa između EU i zemalja zapadne Afrike ponovno je u fokusu zbog jasnih ruskih intervencija i jakog ruskog utjecaja na najpotentnijem svjetskom kontinentu.

Možete li nam na početku našeg današnjeg razgovora reći koji su svrha i razlog Vašeg službenog posjeta Zagrebu?

Došla sam u službeni posjet Zagrebu jer je Zagreb jedan od glavnih gradova Europe, a ja dolazim u posjet svim glavnim gradovima. No to mi je ponajprije i zadovoljstvo zato što je Hrvatska važna zemlja u Europskoj uniji, a naravno važno je da smo usklađeni u pogledu politika koje provodimo u Africi i konkretno u Sahelu, jer to je, naravno, moj resor.

Pri Europskoj se komisiji bavite, kao što ste rekli, pitanjima Sahela, afričke regije koja ja, sigurna sam da svi naši gledatelji to znaju, opterećena raznim problemima.

Kako bismo bili nešto konkretniji, koji su trenutačno glavni izazovi koje možete identificirati kad govorimo o Sahelu?

Počnimo, recimo, od pitanja klime. Kako bi naši gledatelji stekli bolju predodžbu, to je regija koja obuhvaća pet država, Mauritaniju, Čad, Mali, Burkinu Faso i Niger. Ona se već dugo vremena smatra stvarnom južnom granicom Europe i to kažem zato što cjelokupna dinamika događaja u regiji utječe i na nas, a i obratno, mi utječemo na tu regiju.

Kad ste spomenuli izazove, naravno, regija je suočena s mnogim izazovima, počevši od klimatskih promjena koje, naravno, utječu osobito na stanovništvo. Pod tim mislim na suše, poplave, i to je nešto što, naravno, uzrokuje selidbe stanovništva pa imamo mnogo interno raseljenih osoba, izbjeglica, i moram Vam reći da je riječ o kriznoj situaciji.

I to do te mjere da Europska unija uvijek reagira na krizne situacije slanjem humanitarne pomoći koju stanovništvu dajemo kontinuirano. U isto vrijeme moram spomenuti terorizam, kriminal, siromaštvo, što zajednice čini vrlo ranjivima. Situacija je, dakle, doista izuzetno ozbiljna.

Stope rasta stanovništva država Sahela su među najvišima u svijetu. Te stope rasta, naravno, drastično premašuju gospodarski razvoj regije. Pronašla sam podatak da je oko 83 posto stanovnika ili 17,8 milijuna ljudi pogođeno nesigurnošću opskrbe hranom u tom dijelu svijeta.

Što može učiniti Europska unija?

Europska unija je itekako svjesna toga da postoji vrlo snažan demografski pritisak. Činjenica da je prosječna dob stanovništva 18,5 godina, otprilike 20 godina, ima golem učinak. Jer, naravno, broj stanovnika će se udvostručiti i ljudi će biti bez posla, bez perspektive, u uvjetima krajnjeg siromaštva, neobrazovani, bez pristupa osnovnim uslugama.

Stoga su politike Europske unije više no ikad od temeljne važnosti za regiju. Jer mi pokušavamo pomoći na mnogo razina. Naravno da moramo pomoći na razini slanja humanitarne pomoći jer stanovništvu moramo pomoći da prebrodi krize.

Ali, naravno, naše aktivnosti u pogledu razvoja i suradnje su od temeljne važnosti jer se razvojem i suradnjom uspostavljaju projekti koji mogu promijeniti živote zajednica i pojedinaca i, što je osobito bitno, to čine na održivi način.

To je ono što čini Europska unija. U smislu sigurnosti opskrbe hranom, jako smo, naravno, uključeni. Imajte na umu da jako puno surađujemo i s agencijama UN-a, konkretno Svjetskim programom za hranu, koji dijeli hranu i pomaže stanovništvu da prebrodi krize. Ali, naravno, Europska unija djeluje i na političkoj razini.

Jer ruska blokada luka zbog rata u Ukrajini i posljedična kriza žitarica neposredno su utjecali na Sahel. I, naravno, naše je političko djelovanje bilo osobito relevantno u smislu nastojanja da se prebrodi kriza.

Europska unija nije jedini globalni čimbenik na sceni koji promatra ovu regiju. S kime smo suočeni i što se u njoj događa u smislu Rusije i drugih sila?

Prvo se želim osvrnuti na pozitivan aspekt djelovanja Europske unije koja, da podsjetim naše gledatelje, broji 27 država članica. Želim reći da je vrlo bitno uzeti u obzir činjenicu da je svih 27 država članica tijekom protekle godine, koja se bliži svome kraju, potvrdilo da moramo ostati angažirani u Sahelu i većina država je na bilateralnoj razini osobito aktivna na svim poljima, od razvoja i suradnje do humanitarne pomoći i sigurnosti.

Što se tiče drugih čimbenika, želim reći da, iako je Europska unija i dalje glavni partner svake od država Sahela, postoje, naravno, i druge države koje pokazuju interes za regiju, u pozitivnom smislu, primjerice Japan koji pomaže državama, itd., ali i u zlonamjernom smislu.

I ja tu, nažalost, mislim na Rusiju, primjerice. Jer je Rusija već dugo vremena prisutna u regiji i u Africi, općenito. Ali u ovom trenutku i osobito od početka rata, odnosno njezinog napada na Ukrajinu, Rusija je počela biti prisutna tako da se suprotstavlja Europskoj uniji.

I što to čini da bi nam se suprotstavila?

Vodi u prvom redu informacijsku kampanju koja je vrlo opasna jer se miješa u naš pozitivan odnos s državama i, naravno, koristi te informacije kao pravo sredstvo ratovanja.

Stvarajući lažne vijesti, stvorila je trolove, influencere koji sada šire vrlo negativnu priču protiv, u prvom redu, Zapada i to nije dobro za stanovništvo jer je stanovništvo okrenuto prema Zapadu i mi smo ti koji smo do sada pomagali stanovništvu i iz toga je proizašlo puno toga pozitivnoga.

A to izaziva i priličnu nesigurnost i možemo reći da se neke od najnesigurnijih država u svijetu nalaze u Sahelu, uključujući Mali, Niger. Dakle, tijekom prethodnih je godina regija postala neka vrsta epicentra sukoba. Koji su u tom smislu planovi Europske unije i koje napore ona ulaže?

Situacija se razlikuje od države do države. Općenito, postoji određena dinamika koja je, nažalost, zajednička svim državama i koja utječe na sve njih, poput, primjerice, terorizma koji je pomiješan sa zločinačkim i oružanim skupinama. To je osobito ozbiljno jer, naravno, takva mješavina vrlo loših projekata kojima se želi izrabljivati stanovništvo i resursi u državama stvara vrlo teške uvjete.

Primjerice, 40% teritorija Burkine Faso je pod kontrolom terorističkih i zločinačkih skupina. Stoga možete zamisliti koliko je situacija ozbiljna. Europska unija pokušava održati otvoreni dijalog s državama.

U pogledu Nigera smo, naravno, zaustavili sve aktivnosti zbog državnog puča koji se zbio u kolovozu. A pokušavamo, naravno, djelovati i kroz regionalnu organizaciju ECOWAS, kojoj pružamo potporu, a to je ekonomska zajednica država zapadne Afrike. Mi i njima pružamo potporu jer čvrsto vjerujemo da, kako bismo riješili probleme Afrike, trebamo, naravno, Afrikance koji će pronaći rješenja i mi im trebamo pomoći da steknu tu vrstu vlasništva.

Stoga smo mi i dalje glavni partner ECOWAS-a, glavni smo partner država Sahela, ali kod takvih politika, osobito politika potpore ECOWAS-u, pokušavamo pronaći politička rješenja kojima se državama čije je vodstvo proizašlo iz državnog puča može pomoći da pronađu novu ravnotežu i ponajprije da se ponovno uspostavi ustavnopravni poredak.

A to bi nam omogućilo da s tim državama imamo normalan odnos. Jer kad su pred Vama vojne hunte koje su na vlast došle državnim pučem, teško je pronaći sugovornika i nastaviti s našim vrlo korisnim projektima. Jer mi ne znamo hoće li ta hunta ostati na vlasti i sav naš novac, projekti, ideje i partnerstva su dovedeni u opasnost.

Europa i Afrika su, naravno, prirodno povezane i, kao što ste već rekli, 65 posto afričkog stanovništva je mlađe od 25 godina, dok, s druge strane, europsko stanovništvo stari i velika je potražnja za radnom snagom. Pa ipak, Europska unija ne uspijeva pronaći način kako osigurati sigurne, uređene i redovne migracije.

To, naravno, nije lako postići, no možemo li u tome biti bolji?

Prvo bih sve vas željela podsjetiti da je smjer migracija više u smjeru od juga prema jugu, nego od juga prema sjeveru. Stoga afričke zemlje zapravo imaju puno iskustva i mi se moramo posavjetovati s njima jer nas one mogu ponešto naučiti o tome kako one upravljaju situacijom s obzirom na prisutnost velikih kretanja ljudi.

Naravno, što se tiče ilegalnih migracija, koje uzrokuju smrti na Mediteranu, smrti u pustinji, i to u velikim razmjerima, to je također neprihvatljivo jer stvara ekonomski ciklus oko nezakonite aktivnosti. I u tom pogledu mi isto tako moramo naučiti što je moguće više. U tom smislu provodimo mnogo projekata u regijama ishodišta i regijama tranzita ilegalnih migracija. Primjerice, uspostavili smo mnogo projekata u Nigeru, koji je vrlo važna tranzitna zemlja u smislu nezakonitih migracija.

Nažalost, trenutačno je situacija paralizirana, ali uvjerena sam da ćemo ponovno započeti s tim projektima jer projekti koje smo uspostavili su osobito važni u smislu da pomažu lokalnom stanovništvu razviti vlastitu gospodarsku stabilnost i, naravno, stvaraju prilike za golem ljudski kapital koji čini mnogobrojno mlado stanovništvo i to je jedini način na koji se možemo boriti protiv problema koji proizlaze iz siromaštva, ranjivosti itd.

To, naravno, moramo upariti s drugim djelovanjima kao što su kontrole, upravljanje granicama, osobito stvaranje zakonitih putova kojima će migranti stizati u Europu, kako bismo se mogli nositi s izazovom. Naravno, teško je.

Vidite li ikakav pomak na bolje?

Sada smo počeli gledati na stvar iz druge perspektive. Dosada smo uvijek razmišljali o tome kako riješiti krizu, sada smo doista odlučni doći do srži problema. I to bi puno pomoglo i zbog toga što je naš odnos s afričkim državama mnogo neposredniji. Sada moramo shvatiti da smo u stalnom razgovoru, naš je dijalog vrlo bogat, stalno razmjenjujemo posjete, i to je pravi način kako pronaći rješenja.

Jer mi možemo naučiti iz njihovog iskustva, oni mogu naučiti iz našeg iskustva, možemo podijeliti načine na koje sagledavamo problem i pronaći zajednička rješenja. Evo i primjera Mauritanije. Sada nas mole da im pomognemo riješiti problem jer su oni tranzitna država prema Maroku i, osobito, Španjolskoj i sada nas mole da razmotrimo mogućnost dublje suradnje na tom konkretnom problemu jer oni mogu podijeliti svoje iskustvo, a mi, naravno, možemo pružiti financijsku potporu. Vi ste vjerojatno najupućeniji odgovoriti na ovo pitanje s obzirom na svoje iskustvo.

Možemo li prevladati kolonijalnu eurocentrističku granicu u tim odnosima i osjećate li tu granicu kada razgovarate s tim ljudima i tim zajednicama? Je li je europska administracija svjesna?

Mi smo je itekako svjesni jer, nažalost, postoje znakovi osjećaja koji nas uvijek podsjećaju na pogreške iz prošlosti i, naravno, mi smo svi svjesni pogrešaka iz prošlosti. Ali, kao što obično kažem Afrikancima, od predsjednika, ministara, do civilnog društva, žena, mladih, uvijek im kažem da Europa više nije ona ista iz 1960-ih.

Mi smo sada u 2023., naučili smo da je svijet sada drukčiji, da u Africi imamo partnere i da radimo na postizanju istog cilja, a to je blagostanje i, naravno, stabilnost. Jer svi trebamo zajedno raditi na budućnosti jer će naša budućnost biti euroafrička, to je sigurno.

U isto vrijeme moram reći da, nažalost, sve dok će biti velikih masa ljudi koje su jako siromašne i koje, nažalost, nemaju nikakvih izgleda za bolju budućnost, počevši od osnovnih usluga, primjerice, obrazovanja, zlonamjerni će čimbenici vrlo lako dijeliti poruke protiv Zapada i pokušavati nas oslikati kao izrabljivače.

Iako se, s druge strane, kao što sam rekla, situacija jako promijenila. Sada države Sahela nazivamo partnerima, što znači da ravnopravno surađujemo i da smo i jedni i drugi zainteresirani imati odnos koji može uroditi dobrim rezultatima.

Vi me, naravno, možete pitate je li naše djelovanje motivirano načelima ili interesima? A ja ću Vam odgovoriti načelima, jer znamo da je apsolutno obveza ponovno uspostaviti pravdu u svijetu i jednakost. Ali i interesima jer ne želimo da se loši aspekti situacije u Sahelu rašire na naše zemlje.

I jer je, naravno, u našem interesu da se te države povoljno razvijaju i da budu stabilne jer, naravno, ne želimo u budućnosti opet imati stanovništvo koje neće moći sudjelovati u globalnim razgovorima. Sve u svemu, mislim da smo itekako svjesni pogrešaka iz prošlosti, ali mi više nismo ista Europa, nova smo Europa koja pokušava dati suvremene odgovore na suvremene izazove. Naravno, ništa nije savršeno.

I dalje se moramo prilagođavati jer se razlikujemo, naša se stajališta razlikuju, već samim pogledom na kartu shvatit ćemo da smo mi na jednom kraju svijeta, a da je Afrika drugi kraj svijeta, ali nas ujedinjuje Mediteran, pa moramo naučiti razvijati zajednički jezik. Ipak se, međutim, čini da administracija ponavlja greške.

Zasigurno nisam prva koja Vas pita o Borrellovoj metafori vrta i džungle, a to je metafora koju mnogi europski političari i dalje rado koriste kao posve točnu.

Ne mislim da gospodina Borrella, koji radi izvrstan posao, treba prosuđivati na temelju jedne rečenice koja je bila izrečena u jednom trenutku i bez ikakve zle primisli. Možda se izrazio nespretno, ali..

Da, ispričao se.

Točno. Možemo reći da se političari ponekad možda izražavaju nespretno. No želim reći da se djelovanja Europske unije ne prosuđuju na temelju jedne rečenice izrečene u jednom konkretnom trenutku.

Naravno, naše je djelovanje vrlo jasno, vrlo transparentno, i mogu Vam reći da samim time što Vam kažem da smo ključni partner svake od država regije Sahel, dokazujemo i da smo najvjerodostojniji. Obično umjesto vjerodostojni, radije kažem prirodni partner. I to iz više razloga.

Naravno, moramo prilagoditi svoj jezik, svoju, osobito, sposobnost uspostave partnerstva. To, kao što sam već rekla, nije lako jer smo različiti, ali baš zato što smo različiti, možemo jedni druge obogatiti. I to nije retorika, to je stvarnost.

Jer sada morate razmotriti koliko smo samo razvili svoj odnos i u kojoj mjeri sudjelujemo u istim procesima odlučivanja u svijetu. Prisjetite se samo UN-a. Ali i svih sastanaka koji se održavaju u Europi, u Africi. Stalno se sastajemo i stalno zajedno razvijamo politike. Naravno, razlike i dalje postoje. Naravno, uvijek će biti nečega što nije savršeno.

Ali, znajte, provela sam 40 godina u područjima sukoba, na terenu, i živjela s ljudima, i mogu Vam reći da sam vidjela vrlo pozitivne iskorake. I na toj poluzi moramo raditi. Jer će u suprotnome vrlo zli čimbenici, čija je jedina namjera iskoristiti situaciju, zauzeti prostore koje smo ostavili praznima. To je vrlo velika odgovornost koju imamo, biti neprekidno usredotočeni na činjenicu da moramo ostati i biti uz to stanovništvo radi njihove dobrobiti, ali i naše vlastite.

Nemojte zaboraviti da je Sahel, kao što sam rekla, stvarna južna granica Europe. Moramo početi razmišljati na način da razvijamo europsko-afrički jezik ili afričko-europski jezik, kako već želite, jer je to buduća stvarnost koju moramo početi graditi sada.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok