Dan za danom, grad za gradom. Policajac i tužitelj idu od vrata do vrata po ukrajinskoj regiji Herson. Koračaju blatnjavim ulicama, prolaze pokraj domova uništenih topničkim udarima i traže one koji su ostali. Dvojica muškaraca pripadaju specijaliziranoj jedinici koja je doputovala iz glavnog grada Kijeva.
“Tražimo seksualne zločine”, kaže tužitelj Oleksandr Kleščenko.
Sve do početka listopada ovo područje okupirale su ruske trupe. Izgorjeli automobili stoje širom polja. Slovo ‘Z’, simbol koji koriste ruske snage, koči se na zidovima.
Ožiljci rata ovdje su duboko urezani. Rusija je koristila seksualno nasilje kao “ratno oružje”, namjernu “vojnu strategiju”, u svom osvajanju Ukrajine, tvrde istražitelji Ujedinjenih naroda. Čak su prenijeli tvrdnje da su ruski vojnici u ratnu pohod nosili Viagru.
Ruske vlasti odbacile su optužbe za ratne zločine u Ukrajini.
U dva tjedna rada u regiji Kherson, tim iz Kijeva dokumentirao je šest optužbi za seksualno zlostavljanje. Pravi broj je gotovo sigurno puno veći, kažu.
Stravična priča žrtve
56-godišanja Tatiana kaže da je jedna od žrtava. CNN ne otkriva njezino prezime i prezime kao ni ime njezina sela kako bi zaštitio njezin identitet. Hodajući po razbijenom staklu, uvodi ekipu u bratovu kuću, gdje su joj dva ruska vojnika, kako kaže, provalila kroz vrata 26. kolovoza. “Hodali su po tim sobama”, kaže ona. “Jedan je ostao tamo, a drugi, koji me silovao, ušao je ovdje. Ušao je, prošetao se malo po sobi i ovdje na ovom mjestu počeo me pipkati.”
Kaže da se opirala i govorila mu da nije u godinama da može nešto dati, kao i da je svom silovatelju rekla da traži mlađe djevojke, ali on ju je pribio uz ormar, poderao je odjeću… “Plakala sam, molila ga da prestane, ali bez uspjeha”, kaže ona. “Jedina misao koju sam imao bila je ostati živ.”
Upozorio ju je da nikome ne govori, prisjeća se. “Nisam odmah rekla mužu”, kaže ona u suzama. “Ali rekla sam svojoj sestrični, a moj je muž to čuo. Rekao je: ‘Trebala si mi reći istinu, ali si šutjela.’”
“Bilo me je jako sram”, kaže ona. “Voljela bih da su on i sva njegova rodbina mrtvi.”
Tri je dana provela kod kuće, u bunilu, previše se srameći da izađe van. Zatim, u iznimnom činu hrabrosti, kaže da se suočila sa zapovjednikom ruskog vojnika.
“Njegov zapovjednik pronašao je šefa svoje jedinice. Došao je kod mene i rekao mi: ‘Strašno sam ga kaznio, slomio sam mu vilicu, ali najteža kazna je pred nama.’ Kao strijeljanje. Zapovjednik me pitao: ‘Smeta li ti ovo?’ Ja sam rekla: ‘Nemam ništa protiv, voljela bih da su svi strijeljani’.”
Užas okupacije
Iako tužitelj Kleščenko i policajac Oleksandr Svidro obilaze zemlju tražeći dokaze o seksualnim zločinima, kamo god stignu suočeni su s užasom okupacije.
U oslobođenim selima gotovo sve zgrade su oštećene, mnoge kuće su srušene.
Na njihovoj prvoj stanici, na dan kada je CNN pratio istražitelje, u Bila Krinitsja, gomila koja je čekala na hranu okružila je tužitelja. Selo je bilo iza ruskih linija, ali nikada nije bilo izravno okupirano. Okupljeni su vikali kako su već mjesecima napušteni i da nemaju potporu ni Rusije ni Ukrajine.
Na pitanje tužitelja jesu li kome prijavili štetu, čovjek iz gomile odgovorio je: “Kome bismo to prijavili?”
Muškarac koji je bio među okupljenima istražiteljima je rekao kao su ga ruski vojnici držali i podvrgnuli tzv. lažnom pogubljenju (metoda mučenja). Iako je teško slušati ih, ovakve priče o mučenju su uobičajene.
Unatoč nezadovoljstvu ovih seljana, ukrajinska protuofenziva u ovom dijelu zemlje potaknula je nade javnosti da je pobjeda moguća ili barem da bi Kijev mogao osloboditi ključne gradove pod ruskom kontrolom, poput Hersona.
Počevši s krajem ljeta, a onda u velikoj mjeri i početkom listopada, ukrajinske snage su povratile stotine četvornih kilometara teritorija koje je Rusija držala od prvih dana svoje invazije punog opsega.
Kuća bez krova u selu s jednom cestom
Kratka vožnja niz ceste izranjane granatiranjem. U Tverdomedoveu, majka i kći kažu Kleščenku da nisu čule ni za kakve seksualne zločine u njihovom selu s jednom cestom.
Njihova susjeda, 71-godišnja Vera Lapušnjak, nekontrolirano jeca. Rusi su bili ljubazni kad su prvi put stigli, kaže ona.
“Rekli su da su nas došli zaštititi”, prisjeća se. “Ali od koga, zašto – nismo znali.”
Ostala je udovica prije više od 30 godina, kaže da joj je suprug poginuo u nesreći na motociklu, a sin joj se pridružio vojsci ubrzo nakon ruske invazije 24. veljače. Odlučila je otići, kaže, otprilike tri mjeseca nakon što su ruske trupe okupirale njezino selo.
Nekoliko mjeseci kasnije, nakon što je ukrajinska vojska oslobodila njezino selo u munjevitoj protuofenzivi, vratila se. Zbog granatiranja, od krova su ostale grede.
“Ne znam gdje bih sada spavala”, kaže ona u suzama. “Nema prozora ni vrata. Spavam kao skitnica.”
Pokazuje unutrašnjost kuće. Strop njene spavaće sobe potpuno se urušio. Premjestila je svoj krevet u jedinu sobu koja još ima netaknut prozor.
“Ne znam gdje da ga stavim da mi (strop) ne padne na glavu”, kaže ona. “Ako bi pao i ubio me, bilo bi bolje, neću patiti. Ali želim ponovno vidjeti svog sina.”
Važan posao
Dok sunce zalazi na kraju dugog dana, dvočlani tim stiže u Novovoznesens’ke, selo u kojem su otkrili još dva slučaja silovanja, navodno od strane ruskih vojnika. Sljedećeg dana vraćaju se u Kijev kako bi predali svoja otkrića.
Naravno, mnoge od ovih tvrdnji bit će nemoguće dokazati, mnogi nemaju ni osumnjičenika. Za sada tim podnosi svoja izvješća, a njegovi istražitelji nastavljaju s radom, nadajući se da će u budućnosti moći podignuti optužnice.
Ujedinjeni narodi kažu da su u Ukrajini istraživali slučajeve “seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja” protiv osoba u rasponu od 4 do 82 godine. Prema UN-u, do rujna su pokrenuta 43 kaznena postupka.
Policijski službenik Svidro kaže da većina slučajeva seksualnog nasilja ostane neprijavljena.
Rad uzima svoj danak. “Psihološki je teško”, kaže. “Razumijete da je svaka osoba u nevolji. Ali ovo je važan posao.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!