Gost Teme dana u emisiji Novi dan u petak je bio publicist Slavko Goldstein. Glavna tema je bio ministar kulture Zlatko Hasanbegović.
“Vrlo je neugodno”, kaže o aferi s ministrom Hasanbegovićem.
“Doktorirao je kod mog sina, tako ga znam. Čitam neke njegove izjave koje su vrlo neugodne, prije, ali ova zadnja gdje osuđuje ustaške zločine možda je ohrabrenje da može realno sagledati povijesne činjenice. Inače, bitno je kakav će ministar biti, što će raditi. To da mu je prva mjera bila da ukine donacije neprofitnim medijima je neohrabrujuća. Ali, on sad očito ostaje usprkos svim protestima, izgleda da će ga većina podržati, sve u svemu je vrlo neugodno. Neugodno je i pred svijetom. On je prije davao takve izjave koje su u zapadnom svijetu gore nego neprimjerene”, rekao je Goldstein.
VEZANE VIJESTI
“On je izdao i “Industriju holokausta” koja je osuđena u Americi. Taj autor je izbačen iz svih krugova američkog i židovskog društva. Dr. Hasanbegović je tu samo izdavač, nema tu ništa njegovog, ali sama činjenica da ju je izdao nije simpatična”, rekao je.
“Još uvijek ne znamo kakav će biti ministar. Jedno su izjave, drugo je djelatnost. Ljudi svoja mišljenja mogu zadržati za sebe, a na poslu biti korektni, možda će to tako biti, ako on uopće ostane ministar”, smatra Goldstein.
“List se zvao Nezavisna Država Hrvatska – više ustašoidnoga ne može biti od toga”
“Nešto što je čovjek pisao prije 20 godina ne mora biti mjerilo za današnje dane, no kada je on ministar neugodno je za njega, ali i za Hrvatsku. List je to koji je izdavao predsjednik pokreta kojem je osnivač Pavelić, naslov je bio Nezavisna Država Hrvatska, dakle – više ustašoidnoga ne može biti od toga”, rekao je o listu u kojem je Hasanbegović bio suradnik.
“Netko tko je tada surađivao u tome, prije 20 godina, ne mora biti osuđivan radi toga, ljudi sazriju i imaju druge poglede, možda i Hasanbegović ima drugačije poglede, ali ako želi biti ministar, mora se odlučnije ograditi od toga”, kaže Goldstein.
“On je rekao tu rečenicu da su ‘ustaški zločini moralno postignuće hrvatskog naroda’, no u nekim se tekstovima govori o Hrvatskoj “od Mure do Drine”, jer to znači teritorijalno obnavljanje NDH. Ovdje se ta ideja provlači i stvarat će neugodne odnose s bošnjacima, koji su se u ono davno doba zvali “hrvatski muslimani”. Pavelić ih je posvajao hrvatskom narodu, a ova sintagma Hasanbegoića podsjeća na NDH i Pavelića. Zapravo, prava, precizna mišljenja Hasanbegvoića nisu baš jasna”, kaže Goldstein.
“Pred njim predstoje intervjui, razjašnjenja, ako želi biti prihvaćen i u Hrvatskoj i u Europi.”
“Pored svih njegovih izrazito hrvatskih ideja, on je imao i ideje koje su velikohrvatske. I danas, nakon 150 godina, kod Starčevićevih ideja treba razlikovati ideje koje su prihvatljive i koje su zastarjele, i danas više nisu prihvatljive”, rekao je odgovarajući na pitanje.
“Franjo Tuđman je više bio političar nego povjesničar, i povijest je interpretirao prema svojim političkim nazorima, no bio je čvrst – nije prihvaćao ustaštvo. On je koketirao s nekim velikohrvatskim idejama, ali ne s ustaštvom”, smatra Goldstein. “Bio je čvrst u obrani Hrvatske, ali imao je nezgodne aspiracije na dijeljenje Bosne. Nisam siguran podudaraju li se ideje Hasanbegovića s Tuđmanom.”
“Svi totalitarizmi nisu isti, a osim toga, u ustaškoj Hrvatskoj postoji zbilja samo totalitarizam. U Hrvatskoj poslije rata, unutar Jugoslavije, postojao je 4 – 5 godina totalitarizma, poslije toga smo imali diktaturu. Totalitarizam zadire u privatne živote, traži od djece da u školi pozdravljaju “Za dom spremni”, na telefon bi rekli ne “halo”, nego “spremno”.
Jugoslavenski totalitarizam nakon 50. godine postaje jedan liberalniji komunizam, koji bi se mogao nazvati ‘diktaturom Komunističke partije’, ali nije ulazio u privatni život – čitali smo što smo htjeli, birali karijere koje smo htjeli, imali smo slobodu umjetničkog stvaranja… Imali smo Šoljana i Gotovca. To nisu bilu pisci adekvatni pojmu totalitarne države”, ispričao je Goldstein.
“Goli otok još uvijek spada u doba staljinizma, jer je to obrana od njega. Goli otok traje do 50., 51., kasnije i tamo ljudi odlaze, moja je supruga bila tamo godinu dana, znam dakle i o tim strahotama staljinističkima, ali i o popuštanju već nakon 51. godine.”
O djelovanju UDBA-e kaže da ne zaboravimo da je to bio rat između emigrantskih terorista. “Naravno, ono što je radila UDBA je državni terorizam, ne branim to, ali povijest je vrlo komplicirana stvar. Jednostrane ocjene su pogubne.”
“Kad se dojmovi slegnu, moći ćemo govoriti o povijesti. Do tada je sve politika”
“Danas imate u obiteljima onih ljudi koji su ratovali na dvije strane, i koji su stradavali na dvije strane. To polagano zamire u novim generacijama. Znam da i moje unuke pomalo više to tako ne dira, njihovu djecu više neće toliko, i onda će se moći normalno razgovarati kao o povijesti. Za sada je to još uvijek politika.
“Reci mi što misliš o Titu, pa ću ti reći tko si i što si”, tako govori jedna uzrečica”, kaže Goldstein.
Politika želi koristiti povijest u svoju korist, zaključuje.
Ako se uopće govori o lustraciji, onda je zakašnjela, smatra Goldstein.
“Jugoslavija je bila specifična komunistička zemlja i mislim da bi tu to bilo neprimjereno jer ste konstantno imali reformističku struju unutar komunističke partije. Imali ste konstantnu težnju za reformom partije unutar nje. Zato je lustracija tada već bila neprimjenjiva, jer ste imali reformističku struju koja je pobijedila s Račanom, a kriteriji lustracije su vrlo skliski i mogu biti opasni za cijelo društvo”, rekao je za kraj.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
