Prema mišljenju gostiju Ivane Dragičević u specijalnoj emisiji povodom prve debate kandidata za mjesto glavnog tajnika UN-a, ovaj iskorak će dugoročno promijeniti način razmišljanja o UN-u, a istinske utjecaje ove demokratizacije vidjet ćemo tek za 10 godina, kada će se vidjeti hoće li pritisak svjetske javnosti utjecati na izbor.
U specijalnoj emisiji gostovala je profesorica međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Lidija Čehulić Vukadinović, Ivan Barbalić, šef Misije BiH pri Ujedinjenim narodima te bivši diplomat Simeon Pobulić iz organizacije Forum za međunarodne odnose.
Lidija Čehulić Vukadinović komentirala je povećanje transparentnosti izbornog procesa.
To je rezultat cjelokupnog procesa transparentnosti u međunarodnim odnosima, pogotovo s obzirom na razvoj masovnog informiranja zahvaljujući kojem je to moguće.
VEZANE VIJESTI
“U trenutcima širenja demokracije, javnost to i očekuje. Pozdravjam to”, dodala je, no podsjeća da odluku o izboru tajnika ili tajnice prema Povelji UN-a mora donijeti Opća skupština UN-a i Vijeće Sigurnosti, s tim da svih pet članica Vijeća mora biti za.
Smatra da je izgledno da UN dobije prvu glavnu tajnicu., što je rezultat mijenjanja trenda, zahvaljujući rodnim studijima, akademskoj zajednici i općem porastu broja žena na upravljačkim funkcijama.
“Mijenja se mišljenje da su žene tradicionalno vezane za kuću, a muškarci su veliki menadžeri”, dodaje.
Smatra da je odlično što iz naše regije ima puno kandidata za glavnog tajnika, odnosno tajnicu, jer su to mlade zamlje u međunarodnim odnosima i ovo je dobro za njihovu promociju, iako se domaća politika ne smije miješati u politiku UN-a.
Ovaj je prostor imao i UN-ove mirovne snage i specijalne agencije za gospodarstvo, kulturu, sprot i razna druga pitanja, što je prednost.
“Znamo kako djeluju i što mogu ili ne mogu na terenu”, navodi Čehulić.
Barbalić postavlja pitanje ostavlja li pet kandidata od šest republika bivše Jugoslavije dobar impakt, što tek treba vidjeti. Pozdravlja ovu povijesnu demokratizaciju UN-a, jer se ona neprestano provlači u kritikama te organizacije.
Pobulić smatra da je “jako dobro što su naši predstavnici imali ovu priliku da iznesu svoje stavove, jer male zemlje u međunarodnim odnosima nemaju veliku šansu da kažu što misle, makar sudeći po izvještavanju u masovnim medijima”.
“No, trebamo voditi računa o onom što se događa u svijetu i ocijeniti što se može. Velike sile i mali narodi suočeni su s problemima koje ne može nitko riješiti sam, zato je potrebna svjetska univezalna organizacija i dobar tajnik koji će sve te zaključke na bilo kojem novu li tijelu provesti ili poboljšati”, navodi on.
Čehulić Vukadinović podsjeća na generalni stav da usprkos svim zamjerkama na račun UN-a prevladava mišljenje – “da OUN ne postoji, trebalo bi ga izmisliti”:
“Prema povelji je u fokusu UN-a očuvanje svjetskog mira i poretka, ali vrlo je iluzorno i naivno vjerovati da će UN postići stanje bez ijednog oružanog sukoba na Zemlji… Međutim, tu su mnogobrojne specijalizirane organizacije UN-a, koje su učinile mnogo i bile su jače od regionalnih organizacija”, kazala je, navodeći za primjer razne suradnje država, područje rodne ravnopravnosti, dostupnost pitke vode, sprječavanje gladi, suradnje na području kulutra i sporta.
“Često se dvije ili tri susjedne države ne mogu međusobno dogovoriti, a zamislite njih više od 190. To je jedina demokratska platforma gdje i razvijeni i nerazvijeni, bez obzira na rasu vjeru i niz drugih razlika, mogu razgovarati”, ističe Čehulić Vukadinović.
Mijenja li se svijet brže od institucija UN-a, upitan je Pobulić.
“Kad je izbila kriza 2008. ona je bila iznenađenje, mada nije smjela biti. Njen daljnji tok je pokazao da socioekonomski problemi traže veće učešće građana u rješavanju, van nacionalnih okvira- zavisnost je visoka, ni jedna država ne može to riješiti bez suradnje u regiji ili zemalja članica UN-a. Pritisak u budućnosti neće biti manji nego veći”, kazao je on, dodajući da će se u sljedećih deset godina UN ponovno suočiti s problemom svojih reformi, ali rješenja ne mogu biti proizvod samo nekoliko centara monopola svjetske moći.
Djelovanje Vijeća može tu biti i destruktivno i konstruktivno.
“Vidimo bunt omladine koja poteže aktualna pitanja. Možda i ne iznose stavove na najbolji način, ali ne šute. Slično je u odnosima u multipolarnom svijetu – treba otvoriti širi prostor za učešće manjih zemalja. Drugačije se neće moći”, kazao je, ali dodao da krize zadnjih godina ipak ukazuju na to da se velike sile ne ponašaju kao da su neprikosnovene i da im nitko ne može ništa.
Čehulić Vukadinović smatra da se zbog zahtjeva NR Kine, zemalja Afrike i Južne Amerike, Povelja UN-a mora mijenjati, budući da je nastala davno u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, a danas živimo u vremenu novog resetiranja odnosa između Rusije i SAD-a. To će, po njoj, biti vrlo izazovno. Nada se i da će se pritom fokus pomaknuti sa sigurnosnih na socioekonomska pitanja.
“Neprestano su u središtu rasprave krize, dronovi, rakete, svjedočimo i militariziranju Europe i postavljanju raketnog štita, ali treba rješavati najteže socioekonomske probleme, jer tu su društveni korjeni koji su rezultirali takvim sukobima”, naglasila je.
Barbalić je izrazio mišljenje da bi bilo bolje da su se zemlje regije dogovorile oko jednog kandidat te da bi to ostavilo dobar dojam, a s njim se slaže i Pobulić.
“Nesloga nije kvaliteta s kojom se možemo probijati, to nije dobra situacija”, kazao je Pobulić. Međutim, Čehulić Vukadinović se ne slaže, jer smatra da se u današnjem svijetu naša regija nipošto više ne percipira kao područje sukoba.
“Ukupno gledano, mi smo super stabilna, organizirana regija svijeta, jer moramo imati u vidu da u svijetu postoje područja gdje žene i muškarci umiru od pothranjenosti svakih deseta minuta. Ponašati se kao da smo krizno žarište, samo da se pomakne fokus međunarodne zajednice na nas, to nam ne treba biti ambicija”, pojašnjava ona.
Kandidati iz regije – Vesna Pusić, Vuk Jeremić. Igor Lukšić i Danilo Türk u svojim su istupima isticali rat, tranziciju i demokratizaciju nakon oružanih sukoba, ali se po njoj, malo govori o tome da UN nije samo skup vlada, već partner biznisa i akademske zajednice, kulturnih institucija. Ističe i funkcionalnu regionalnu suradnju kao preduvjet za nastanak brojnih organizacija, uključujući NATO, koje rješavaju brojna važna pitanja.
“Tu je osobito važno obrazovanje, jer ne radi se o stvaranju naddržave, već preduvjeta za opstanak u globaliziranom svijetu. Zemlje regije su upućene jedne na druge”, kazala je Čehulić Vukadinović, ističući i kako se, nažalost, daleko više u javni govor probijaju negativne teme međususjedskih sukoba, već pozitivni efekti njihove suradnje, koja je značajno napredovala na području bivše Jugoslavije u odnosu na devedesete godine 20. stoljeća.
Zaključno Čehulić Vukadinović je ustvrdila da očekuje kako će na putu reformi UN-a stajati deseci tisuća zaposlenih u toj organizaciji, budući da se radi o birokraciji s natprosječno visokim plaćama u odnosu na zemlje porijekla birokrata.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
