U Novom danu gostovao je povjesničar Hrvoje Klasić.
Ova kratka ljetna kampanja ostat će obilježena, osim po nekoliko osobnih uvreda između političkih lidera, i po zaoštrenim odnosima sa Srbijom. Kandidat su se ponovno bavili prošlošću i poviješću. Politički analitičar Žarko Puhovski jučer je rekao da su ustaše i partizani jedina važna razlika između SDP-a i HDZ-a i jedino što pridonosi pluralizmu u Hrvatskoj? Što Vi mislite?
VEZANE VIJESTI
“Apsolutno je u pravu. Po mom sudu, ne znaju o povijesti puno političari ni većina birača i članova stranaka, a jedino po čemu se razlikuju je kako se odnose prema ustašama i partizanima te Domovinskom ratu. Čini se da, kada nemaju što reći o sadašnjosti i budućnosti, a o tome nismo vidjeli ništa novo, onda se političari drže sigurnog terena gdje postoje razlike, primjerice, tko što misli o socijalizmu ili Titu.”
Koliko u iznošnju toga ima dezinformacija? Koliko političari uopće znaju o povijesti?
“Političari malo znaju o povijesti, a ono što znaju koriste tendenciozno i selektivno, koriste se pogrešni termini. Nazvati navijače orjunašima, terminom za organizaciju jugoslavenskih nacionalista, a oni uzvikuju povik ‘Za dom spremni!’, je potpuno nepoznavanje prošlosti. Nisu političari sami krivi, da ljudi o tome ne žele slušati, davno bi se odustalo od tih tema. Ovako se pokazuje da Hrvatska nacija ima velikih problema s vlastitim identitetom, jer nije uspjela razumjeti sva stoljeća koja su iza nas. Ne postoji samo jedan način kako se gradio hrvatski identitet. Danas ispada da su ustaše bile patrioti, a ono što se događalo 1945. da se sve svodi na Bleiburg i na Goli otok, a ne da su se tada događale i neke pozitivne stvari.”
Sukob političkih elita
Niz godina provlači uokolo pa ukrug nekoliko tema, a velika pozornost je sada na spornom srpskom Zakonu o univerzalnoj jurisdikciji. I ponovno se provlači problem procesuiranja ratnih zločina i činjenica da se teško okrenuti budućnosti dok se prošlost ne riješi.
“Sve više imam osjećaj da se radi samo o sukobu političke elite. On postoji, a obično prestane kada završi izborna kampanja, ili kad iz Europe dođe signal ‘prestanite sa svađama’. O kakvim se zločinima radi? Da li smo mi kao društvo bili spremi u ovih 25 godina sankcionirati one koji su nas osramotili? Zašto ih mi nismo sankcionirali, i sad su cijele države postale taoci zločinaca. Mi se kao društva moramo suočiti s vlastitim zločinima, a ne jedni drugima to predbacivati.”
U nas se obično govori o tome kako treba odvojiti Crkvu od politike, politiku od sporta, no je li moguće politiku odvojiti od prošlosti?
“Mi još nismo raščistili s mnogim stvarima, ne samo sa susjedima, već i sami sa sobom. U mnogim zemljama postoje prijepori unutar same nacije, međutim, mislim da smo mi sada prevršili svaku mjeru jer 25 godina nakon rata, nakon što smo dobili samostalonost i državu, kod nas je povijest još dominantna tema.”
Od brojki je važnije da se zločin ne negira
Politika opterećena prošlošću ima uteg kad stvara budućnost, ali evo trenutak za budućnost je nastojanje za izradu novog kurikuluma. Je li to šansa da se i država jasno odredi prema svojoj prošlosti?
“Podržavam sve što je do sada napravljeno na tom planu, a što se zamjerki drugih tiče, bile su vrlo površne. Nije cilj kurikularne reforme toliko što se uči, već kako se učiti. Mi moramo osposobiti mlade ljude za život. Ali, moramo znati što se događalo u povijesti, kao bismo neke stavri mogli prihvatiti, ali neke odbaciti.”
Dolazak prvog čovjeka pravoslavlja patrijarha Bartolomeja, koji danas boravi u Jasenovcu, jest prigodničarski, ali svakako se promatra i u kontekstu odnosa pravoslavne i katoličke crkve, odnosno trenutačnih hrvatsko-srpskih odnosa. U duhu je ovog događaja poštivanje žrtava, no kada se govori o brojkama, to nikada ne izađe na dobro. S time se nakon Drugog svjetskog rata često manipuliralo u političke svrhe. Što znamo u Hrvatskoj o broju žrtava?
“Problemi s brojkama pojavili su se odmah nakon Drugog svjetskog rata jer je trebalo ‘napumpati’ broj žrtava kako bi se dobila što veća ratna odšteta, a to je napravljeno vrlo neprofesionalno. Povjesničari i sa srpske i hrvatske strane, kad su brojke u pitanju, navode da je od 80 do 120 tisuća žrtava u Jasenovcu. Ono što je puno važnije o brojki je da ne smijemo dopustiti da se relativizira ili negira što se tamo događalo, da je to bilo stravično mjesto, gdje su ‘normalni’ ljudi preko noći odvedeni na stratište i tamo su završili svoj život.”
Pitanje Alojzija Stepinca kamen je spoticanja u odnosima između SPC i Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj. Očekuje se nastavak razgovora Komisije koja bi trebala donjeti mišljenje o Stepincu i njegovoj ulozi tokom Drugog svetskog rata. Hoće li to mišljenje, iako ga Komisija nužno ne mora donjeti, išta utjecati na ikoga da promjeni opći dojam?
“Mješovita komisija nema zadatak odlučiti je li Stepinac svet već se bavi njegovom ljudskom ulogom. Podržavam rad pape Franje, ali, kad bi veći broj svećenika u Hrvatskoj bio kao papa, imali bismo sasvim drugačiju situaciju. Međutim, izabrana Mješovita komisija, ima 10 članova od kojih su dva povjesničara, a ostali svećenici. Izabrani su povjesničari koji imaju apologetski odnos prema Katoličkoj crkvi i Stepincu, ali postoji čitav niz povjesničara koji drugačije gledaju na tu temu. Da u Komisiji ima takvih, onda bih rekao da imaju za cilj doznati istinu što se zaista događalo.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.
