Gost Točke na tjedan bio je ministar zdravstva Milan Kujundžić.
Liječnici specijalisti, specijalizanti i stažisti u subotu su prosvjedovali pred Ministarstvom, tvrde da ih sustav veže robovlasničkim ugovorima za ustanove u kojima rade.
“Moj stav je da mladi ljudi u demokratskoj zemlji imaju pravo izraziti svoje nezadovljstvo. Sam skup podržavam, kao i bilo koji. On je legalan i legitiman. Njegov sadržaj, jednim dijelom su u pravu, gdje je bilo u ranim pravilnicima takvih ugovora koji su bili krajnje nepovoljni prema liječnicima. Bilo koji ravnatelj je mogao staviti bilo kakve uvjete. S druge strane, očekivati ono što danas mladi očekuju, apsolutnu slobodu, da oni koji im daju specijalizaciju ništa ne potražuju… Treba uvažiti i drugu stranu koja je uplatila edukaciju. Novim pravilnikom predlažem 250.000 kuna odštete za liječnika koji napusti specijalizaciju, ili ode iz ustanove odmah nakon nje.”
Koliki je trošak specijalizacije?
“Bruto plaće pet godina, što je nekih 800.000 kuna i još 50.000 drugih troškova. Ali pri tome uistinu treba imati u vidu što govore ti ljudi, da se oni itekako narade. Ne možemo reći da su išli samo u školu. Radili su jako teško i po danu i po noći. Dobar dio tih novaca koji su potrošeni, oni su svojim radom otplatili. Ali s druge strane moramo čuvati pacijente, zdravlje, sustav.”
Koliko bolnica u Hrvatskoj ima taj problem da im specijalizanti bježe?
“Grubo govoreći sve, čak i velike bolnice. Ozbiljno je sustav u ovome trenutku ugrožen odlaskom mladih ljudi. “
VEZANE VIJESTI
Spomenuli ste drastičan primjer, da u Dubrovniku nedostaje ginekologa.
“Možemo tako i kao primjer navesti Sisak, Bjelovar… Neki odjeli su pred zatvaranjem, nema tko raditi.”
Hoćete li povući prijedlog zbog kojeg ste zaratili s liječnicima?
“Nisam zaratio, ovo je dijalog i vjerujem da ćemo naći kompromis. Apsolutna sloboda jedne strane ugrožava drugu. Mislim da je ovo pravedan model.”
Spremni ste na kompromis kada je riječ o visini odštete, ali ne i ukinuti tu odštetu?
“Treba sačuvati sustav. Narod se mora osjećati sigurno neovisno živi li na Trgu bana Jelačić u Zagrebu ili u nekom selu u Zagori. Vjerujem da većina mladih ljudi razumije o čemu govorim.”
Kažete da je u njih uloženo, da trebaju vratiti. Njihova je paralela da država ulaže u druge struke poput nastavnika, a nitko nema odštetu kad odlazi iz državne službe?
“Ta usporedba je bila za obrazovanje do završetka fakulteta. Specijalizacija je nakon završenog fakulteta. To je proces koji se ne može uspoređivati.”
Uz ovaj vrući krumpir dočeko vasa je i veliki dug zdravstva. Koliki je on?
“Ukupni dugovi su jako veliki, a taj broj se kreće oko četiri milijarde, s tim da postoje neki preneseni dugovi. Visoka razina medicine košta. Hrvatska u prosjeku izdvaja 750 eura po glavi stanovnika, susjedna Slovenija 1500, a zapadno od Slovenije po glavi stanovnika je od tri do šest tisuća. S količinom novca koju sad imamo ćemo se teško moći nositi bez daljnjeg zaduživanja.
Mislim da ti dugovi moraju biti transparentni, ne može ih niti jedna vlada skrivati. Tu se radi i o obvezi države prema zdravstvenom sustavu. Milijarda i pol kuna naprosto manjka. Moramo se s druge strane potruditi i mi u sustavu: raditi uštede, imati veću učinkovitost. Mora se znati da zdravstvo svake godine u svijetu poskupi od pet do osam posto. Mi s uštedama možemo kompenzirati poskupljenje, ali ne možemo pokriti manjak manjak.
Rješenje je u činjenici i da je stanje takvo da će biti veća zaposlenost u državi i da će više ljudi plaćati doprinose. Barata se trenurno s brojkom od 10.000 ljudi koji koriste sutav, koji imaju novac, a ne plaćaju ništa. Žive i rade u Hrvatskoj, rade dobro, a prijavljeni su kao socijalni slučajevi. Drugi, koji su otišli iz Hrvatske, ostali su prijavljeni, a ne plaćaju ništa. Treba vidjeti, to je radila i Slovenija.”
Hoće li proračun ove godine biti veći ili će se kretati oko uobičajene 22 milijarde?
“Otprilike će biti isti. Imamo povećanje od 170 milijuna, no od njih su 110 troškovi obnove bolnice u Rijeci. De facto ostajemo na istom. “
Ako stavimo pacijenta u središte sustava, što ta situacija s financiranjem u zdravstvu znači za njih?
“Sigurno se opseg usluga neće smanjivati, ali ne smijemo ništa skrivati. Svi moramo imati ove činjenice imati u glavi – novca nema.”
Bolnice na mjesečnoj razini rade 55 milijuna kuna duga. Kako ih racionalizirati?
“Postoje dva načina, na tome moram oustrajati. Jedno je što se tiče primarne zdravstvene zaštite, moramo novim timovima povećati kvalitetu da dođe do manje upućivanja pacijenata na neke pretrage koje su nepotrebne i koje se zapravo dupliraju. S druge strane će to osigurati da se propisuje manje lijekova. Nerijetko se proisuju lijekovi koje pacijentu ne trebaju. Ići će Kontrole kojima ćemo pojačati što se sve propisuje i upozoriti liječnike. U bolnicama, u upravnim vijećima moraju sjediti kompetentni ljudi. Njihov smisao je da kontroliraju rad ravnatelja i znanjem sugeriraju što bi bilo dobro. Moramo racionalizirati i bolje organizirati bolnice. Moramo i mijenjati sustav bolničke mreže. Na malim prostorima dupliciramo kapacitete.”
Hoćete li imati hrabrosti doista neke bolnice spojiti? Postoje bolnice gdje pacijenti moraju donijeti zavoje.
“Bolnička mreža kakvu imamo u prosjeku je stara 100 godina. Nastala je u drugu vrijeme. Na 20, 30 kilometara danas ne trebaju biti dva ista odjela. Ukidati bolnice ne razmišljamo, ali razmišljamo ih skupinski podijeliti. Da se manje se troši, a diže kvaliteta.”
Možete navesti neke kao primjer?
“Možemo na brojnim razinama. Presjek Šibenika i Knina, Varaždina i Čakovca, Vinkovaca i Vukovara… To su, ja mislim, racionalni oblici. Taj sam model još vidio kod Austrijanaca 2004.”
Spomenuli ste drugačiju strukturu u upravnim vijeća? Hoće li doći do smjena?
“Ne smjene, nego promjene. Neki će se ljudi promijeniti, ne svi. Kompetentne nećemo dirati, ali promjena mora biti. Radim analizu koliko tko radi. Neke bolnice imaju toliko novaca da plate samo režije, a nemaju za drugo. Kad se analizira vidi se da neke s istim resurisma naprave tri, četri puta više.”
Kako mislite spriječiti odlazak mladih liječnika?
“To je najvažniji i najveći problem, kako sačuvati ljudske resure. Znalo se da će se teško odolijeti otvorenom tržištu. Treba naći načina kako stimulirati ljude da ostanu u Hrvatskoj. Osigurati im bolje kredite, rješenje stambenog pitanja u manjim mjestima, do mjera gdje bi trebalo ići na manje poreze, prireze…”
Hoćemo li morati uvoziti liječnike?
“U ovom trenutku nema potrebe, a što će nositi vrijeme sam Bog zna.”
Velik problem u zdravstvu je i pitanje Imunološkog zavoda. Što će biti s njim? Hoće li se privatizirati?
“On je bio veliki brend iz prošlog stoljeća s velikim ugledom u svijetu. Spletom nesretnih okolnosti zadnjih 20-ak godina to je dovedeno do faze gdje je upitno što se može napraviti. Potpisao sam povjerenstvo koje će otići u Zavod i provjeriti da li on, nakon još uloženih 12-ak milijuna kuna u opremu može za dva do četiri mjeseca krenuti u proizvodnju krvnih derivata. Ako je točno što navodi ravnateljica ustanove da bi ta investicija bila dovoljna, to bi bio veliki pomak. To je jedan dio posla koji zavod ima. Drugi su cjepiva, no to će biti puno teže jer je izgubljeno i tržište i brend. Sada idemo s fazom A.
Vaš prethodnik najavljivao je privatizaciju ili pronalazak strateškog partnera.
“Sve što se može zatržati treba pokušati, ali ne treba bježati od strateških partnera da proizvodnja ostane u Hrvatskoj.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
