HEP-u se 2014. godine procijenjena vrijednost kretala između 1,65 i 2,08 milijardi eura. Iznos inicijalne javne ponude od prodaje 25 posto dionica bio je od 468 do 588 milijuna eura. Danas je vrijednost nešto veća, ali je li dovoljna da bi se kupilo pola Ine?
Brojke je otkrila HEP-ova interna analiza rađena 2014. godine, koju je objavio Jutarnji list. Tada su se razmatrale strateške opcije za dokapitalizaciju putem IPO-a manjinskog udjela, uz uvrštenje na uređeno tržište kapitala i, potencijalno, međunarodno tržište kapitala.
VEZANE VIJESTI
Od objave te analize HEP je imao dvije dobre poslovne godine, a ima i popriličnu količinu novca u blagajni, odnosno 2,5 milijarde prema njihovu zadnjem polugodišnjem financijskom izvješću za 2016. godinu. Vrijednost tvrke sad je, dakle, veća.
Međutim, postavlja se pitanje je li količina novca koja se može dobiti prodajom 25 posto minus jedne dionice dovoljna za otkup ukupnoga udjela MOL-a u vlasništvu Ine. Ako se procijeni da je vrijednost 25 posto HEP-a u protekle dvije godine narasla za otprilike stotinjak milijuna eura, na iznos koji se kreće od 600 do 700 milijuna eura (100 posto HEP-a u tom bi slučaju vrijedilo oko 2,5 milijarde eura, tj. oko 19 milijardi kuna), a tomu dodali i informacije koje se kreću u medijima, a prema kojima se vrijednost MOL-ova udjela u Ini kreće između 800 i 900 milijuna eura, 25 posto HEP-a ne bi bilo dovoljno za povratak Ine. Odnosno, bilo bi na knap. Na knap bi vjerojatno bilo i kad bi se krenulo u prodaju većeg udjela. Primjerice, od 30 posto. Tada bi se, prema HEP-ovoj računici, prije dvije godine skupilo između 602 i 757 milijuna eura, odnosno danas između 700-tinjak i 900-tinjak milijuna eura.
No, dokument koji Jutarnji ima na uvid izrađen je za potpuno drugačije svrhe od one koju planira aktualna Vlada. Plan nije bio prodaja udjela u HEP-u da bi se tim novcem kupila neka druga tvrtka i to tvrtka kao što je Ina, koja posljednjih godina gubi na vrijednosti. Cilj je bio pokretanje investicijskog ciklusa u HEP-u. Drugim riječima, pribavljeni kapital trebao je biti namijenjen za ulaganje u proizvodne kapacitete, kao što su hidroelektrana Kosinj/Senj ili termoelektrana Plomin, ulaganje u mrežnu infrastrukturu i sl. IPO-om bi bilo omogućeno i širenje poslovanja, jačanje vlasničke strukture te povećanje transparentnosti HEP-ova poslovanja. Stoga je bilo potrebno, baš kao što je i sada, stvoriti vjerodostojnu investicijsku priču kako bi se stvorio željeni efekt u investicijskoj zajednici, odnosno potrebno je bilo jasno definirati namjenu prikupljenih sredstava. Tada su to bile investicije HEP-a, danas je to kupnja MOL-ova udjela u Ini, piše Jutarnji list.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
