''Moj je 16-godišnji sin, gimnazijalac, potpuno ovisan o internetu i igricama – zanemaruje školske obaveze, ne odlazi na treninge kako bi što više vremena imao za igrice, nema prijatelja, ne druži se, ne ide na izlete, u šetnju. Živi u neurednoj sobi u koju ja ne smijem ući, mrzovoljan je i agresivan, odbija bilo kakav razgovor, sve više tone...''

Jedan je to od mailova koji je ovih dana stigao dr. Davoru Bodoru, psihijatru, voditelju Dnevne bolnice za alkoholizam i ovisnost o kockanju, koja je prije nekoliko dana svom nazivu pridružila i – ovisnost o internetu. Već duže vrijeme jedina bolnica u Hrvatskoj za ovisnost o kocki, Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan na zagrebačkom Jankomiru, sad je i jedino mjesto u cijeloj državi na kojem pomoć mogu zatražiti i ovisni o internetu. S terapijom ovisnih o internetu započet će uskoro, kad se, kaže nam dr. Bodor, oformi grupa od 15 do najviše 20 pacijenata. Nažalost, samo punoljetnih.

»Prostor je spreman, vrata su otvorena, sad nam se javljaju ljudi koji trebaju pomoć, u najvećoj mjeri, međutim, roditelji čiji adolescenti imaju ozbiljan problem s ovisnošću o igricama, internetu. Ovdje ćemo, međutim, raditi samo s odraslima, dok djecu upućujemo na druge ustanove. Istina, malo je dječjih psihijatara, a još manje onih koji se bave ovim problemom, pa tako za djecu ovisnu o internetu, makar su najranjivija skupina, nema dovoljno mogućnosti liječenja«, kaže za Novi list dr. Bodor čija je bolnica u Jankomiru potpuno samoinicijativno odlučila, prva i jedina u Hrvatskoj, pomoći odraslim ovisnicima o internetu.

»U azijskim zemljama, gdje je problem daleko izraženiji, postoji i službena dijagnoza kao i službeno priznate metode liječenja. Kako je i kod nas problem u porastu, i ljudima treba nešto ponuditi, pomoći im, mi smo odlučili i s tim se uloviti u koštac, ne možemo samo promatrati što se događa«, kaže liječnik, napominjući kako će se s ovisnima o internetu raditi na sličan način kao i s kockarima – okosnica će biti grupna terapija, psihoterapija, radna terapija i tehnike opuštanja, metode koje su pokazale najboljima u liječenju ovisnosti o kockanju.

Na pitanje kako će ovisnik prepoznati no, što je još važnije, priznati svoju ovisnost, jednako tako i njegova obitelj, odgovara kako je, osim prevelikog vremena provedenog na internetu, simptom svakako promjena ponašanja, gubitak kontrole nad vremenom, kad smo na internetu puno dulje nego što smo mislili biti ili planirali. »Ovisni smo kad na ‘fejsu’ i drugim mrežama, na igricama, provodimo većinu vremena, i unatoč posljedicama – popuštanju u školi, na poslu, pogoršanju obiteljskih odnosa, kad sve te obaveze zanemarujemo. Ako nemaju pristup interenetu, ljudi, pogotovo mladi, postaju nervozni, razdražljivi, konfliktni, kad svi u obitelji primjećuju da se nešto događa, odnosno da se ovisnik mijenja. Simptomi su osobito izraženi kod ovisnika o igricama, koje im nameću vrlo opterećavajuća pravila ponašanja, i diskriminiraju igrača koji ih se nedovoljno pridržava. Sve te, grupne igrice, imaju nekog svog vođu, stroga pravila i kazne, pa se igrač mora dizati i usred noći kako bi izvršio neku ‘naredbu’, a ako ju ne izvrši, biva kažnjen, isključen iz grupe, što dovodi do depresije, osjećaja nepripadnosti, anksioznosti. Na društvenim mrežama je pak samo važno kako će se tko i gdje slikati, što će objaviti, tko ima više ‘lajkova’ i zašto, pa oni koji ih imaju manje, misle da manje i vrijede, posljedice mogu biti strašne«, navodi doktor. Komunikacija preko mreža, dodaje, ne mora biti loša ako ljudi o nečem razgovaraju, ali ako je netko isključen iz te komunikacije jer se u dva u noći nije odazvao pozivu, to je onda velik problem.

Jednako kao kod djece odnosno adolescenata, i u odrasloj dobi, nastavlja dr. Bodor, muškarci su više od žena ovisni o videoigricama, djevojke odnosno žene o društvenim mrežama. Muški spol je ovisan o pornografskim sadržajima, on-line kockanju i klađenju, pogotovo na, ili u sportskim kladionicama, dok žene više odlaze u casina, na aparate za klađenje. »Pritom, najčešće postoji i neki drugi poremećaj, zbog kojeg u klađenju, na internetu ili fizički, traže brzu satisfakciju, bijeg od stvarnosti. Kockanje, pa i kod depresije, donosi ugodu, zato se i razvija ovisnost o njemu. Iako donosi zadovoljstvo, napetost, podiže adrenalin, ono nipošto, međutim, ni za depresivne nije rješenje, dapače«, kaže psihijatar za Novi list.