Gost Novog dana bio je Predrag Sekulić predsjednik sindikata Nova solidarnost i glasnogovornik Stožera za obranu rafinerije Sisak koji je prije nekoliko dana dobio otkaz u INA-i.

Upozoravate godinama na iste probleme. Zašto su vam baš sada dali otkaz?

Ja se ne bavim toliko dugo sindikalnim radom, ali nakon požara 2011. koji se desio u Sisku imali smo problem s transporta roba i uspjeli smo opskrbiti cijelo tržište Hrvatske. Nakon toga sam vidio da se nešto događa čudno i da bi danas-sutra netko mogao reći da Sisak nije profitabilan. Sve to je išlo na dobit MOL-u. Upozorio sam sindikate iz INA-e i udrugu branitelja. I nakon toga sam se aktivirao 2014. u sindikalnom poslu. Što se dogodilo? Niz okolnosti na koje ja nisam htio pristajati.

Koje su to okolnosti?

Ja sam kao predsjednik radničkog vijeća vidio da postoji između sindikalnih vođa i poslodavca prešutni dogovor koji ne bi trebao postojati. Bio sam godinu i pol dana pred Radničkim vijećem i dao sam ostavku radi izdvajanja maloprodaje iz INA-e. Kao predsjednik radničkog vijeća sam to trebao potpisati. Prvo sam pobjegao na bolovanje kad je bio potpisivanje jer me to pogađalo, ali nisam mogao izdržati i dao sam ostavku i vratio se na svoje radno mjesto u rafineriju.

Zašto niste htjeli potpisati?

Neke kompanije idu u štrajk jer ne mogu doći do povećanja plaće za radnike, a ovdje se radilo na 30 posto smanjenju plaće i na gubljenju nekih prava radnika – da se nema pravo naa štrajk ,da je to dobro za njih… Nisam mogao biti supotpisnik toga. Znam što bi to značilo za ljude. Danas što se dešava na benzinskim postajama ja ne smijem ni izgovoriti u javnosti. Kakav je mobing radnika na postajama… Od ponosa maloprodajne mreže do najmanjih plaća, šikaniranja i mobinga.

Odakle dolaze ti pritisci?

Sustav je tako postavljen. Ovo što se meni dogodilo je primjer toga. Ponašanje prema radnicima na način kako ih zaustaviti u njihovim zahtjevima preko etičkih kodeksa i internih pravila s kojima radnici nisu uglavnom upoznati jer nemaju pristup računalu. Sve da bi se provelo što se planira.

Nama je navodno poslodavac INA, ali zna se da kompaniju vodi MOL. On neprijateljski preuzima INA-u. Hrvatski članovi jesu u Upravi, ali ništa ne mogu izglasati, a pitanje je i koliko žele. Čvrsto tvrdim da Aldott je znao reći da ne zna što se događa u MOL-u, ali on je bio izvršni dopredsjednik u MOL-u – dakle provodi politku MOL-a, a MOL provodi politiku mađarske države. Ja bih volio da naš premijer kaže da je INA strateški važna za Hrvatsku.

Što se događa s vlasništvom?

Svakim danom smo slabiji za ljudski potencijal koji je vrijedan u ovoj branši. Nemamo informacije od Vlade. Znamo da se nešto pregovara, znamo isto koliko i svatko drugi u ovoj zemlji. Vjerujem da riječ premijera ima neku težinu i da se nekakav posao radi. MOL će s tim odugovlačiti jer im odgovara da se u naše rafinerije ne ulaže.

Koliko na to utječu izgubljeni arbitražni procesi?

Utječe na jedan način, ali za rad same kompanije mislim da nema presudnog značaja.

Preuzimanje od Rosnjefta?

Mi kad govorimo o INA-i, govorimo o cijeloj INA-i iako je rafinerija u fokusu. Postoje analize koje i dan danas govore da ako krenemo s ulaganjem, koje je MOL morao ostvariti, naravo i od strane hvatskih vlada, da još uvijek za 4 do 5 godina možemo završiti modernizaciju i vratiti tržišta sve dolje do Albanije. Da ćemo povrat investicije za modernizaciju vratiti za 3 do 4 godine i onda podatak – od 350 do 400 milijuna dolara će biti dobit samo od moderniziranih rafinerija.

Rosnjeft? Imam informacije preko prijateljaa iz Bjelorusije. On garantira da je Rosnjeft jaka komanija koja gradi po cijelom svijetu. Čuli smo da žele uložiti u obje rafinerije.

Je li vas iznenadilo što je čelni čovjek takve kompanije toliko dobro informiran od detaljima?

To treba promatrati i kroz geostrateški interes. I sigurno da je sve dobro proučeno. Ne vjerujem da bi jedan čelnik izjavio nešto što nije točno. Bojim se da Vlada samo mora otvoriti vrata pregovora i dogovoriti ugovore koji će garantirati izvršenje obaveza, ali ne kao u slučaju s MOL-om . Ne treba se plašiti utjecaja Rusije. Idemo razvijati svoje tržište.

Koliko je realna izjava prema kojoj država namjerava kupiti MOL-ov udio INA-e prodajom HEP-a?

Ja to od početka nism realnim smatrao. Nisam se ni slagao s tim. Sve što se radi na brzinu većinom  završava loše. HEP ne treba u tom smjeru promatrati. Ja sam više za suradnju INA-e i HEP-a.

Rafinerija Sisak sve norme eurokvalitete zadovoljava danas inače ne bi mogla raditi. Tamo postoje mnogi stručnjaci. Od tamo je izlazio najbolji bitumen, a danas se uvozi. U Sisku jedni proizvodimo plavi dizel, proizveli smo benzin sa 100 oktana. U MOL-u se jedva od 98 oktana proizvedu…

Kako je moguće da je MOL proglasio proizvodnju derivata nerentabilnom?

Floskule i laži, ne znam kako bih to drugačije nazvao.

Što ćete sada, dobili ste otkaz kao radnik?

Ja sam sazvao press konferenciju jučer i nakon toga su izašli iz INA-e s informacijom da sam dobio otkaz. Zamoljen sam da se proglasim zaštićenim sindikalnim povjerenikom. To sam napravio tako da sam po INA-i dobio otkaz, ali kako sindikat nije dao suglasnost za to, tako ja i danas radim na svojoj poziciji, a INA tuži sindikat što je meni dao zaštitu. Pitanje je što će sud odlučiti. Ja dolazim na posao, iz noćne smjene sam kod vas došao. Radim i želim reći da u 29 godina koliko radim nikada grešku u poslu nisam napravio. Nitko mi ne može reći da sam loš radnik. Ovo je čisti napad radi mog progovaranja.

Je li to osveta radi političkog vašeg angžmana?

Ne vjerujem da iza toga stoje bilo kakve političke konotacije. Nemam problema s bilo kakvim zakulisnim igrama.