U Točki na tjedan sudac Ustavnog suda Mato Arlović komentirao je skoru presudu bosansko-hercegovačkim Hrvatima u Haagu.
Kršim li Deklaraciju o Domovinskom ratu ako vas pitam je li on imao elemente građanskog rata?
Teško je izaći s tezom da novinar krši Deklaraciju postavljanjem pitanja. To je veoma kompleksno pitanje i tražilo bi emisiju posvećenu samo tom pitanju. Nakon što je Republika Hrvatska raskinula sve veze sa SFRJ, prestala je svaka mogućnost da se rat klasificira kao građanski. Ako bi govorili o elementima građanskog rata, morali bi govoriti o državnom terorizmu nad građanima Republike Hrvatske. Novinar može postaviti pitanje ako za takva pitanja postoji interes javnosti.
Kako komentirate presudu Ratku Mladiću?
Za Republiku Hrvatsku ovakva presuda nije i ne može biti satisfakcija. Nisu procesuirana i osuđena zlodjela na području Hrvatske. Tužiteljstvo nije uzelo u obzir dokumente koji su im dostavljeni i u Hrvatskoj ne može biti prevelikog zadovoljstva. Što se tiče kazne, dobio je najveću moguću kaznu i to je donekle satisfakcija žrtvama i njihovim bližnjima. Ostaje činjenica da je jedna od naših presuda osudila Mladića na 20 godina zatvora i nadam se da će naše tužiteljstvo nastaviti postupke bez obzira na Hašku presudu.
Znači li nešto tajming ovih presuda, Mladiću i bosansko-hercegovačkog šestorci?
Sud ima pravo utvrditi tajming i on prosuđuje u skladu sa zakonom.
Bi li potvrda udruženog zločinačkog poduhvata u drugostupanjskoj presudi bila pečat na tezu da je Hrvatska bila agresor u BiH?
Gledajte, naravno, pitanje te presude ima više mogućih učinaka. Neki od naših pravnika smatraju da se ne može odnositi na Hrvatsku jer se ne sudi Hrvatskoj. Mislim da to nije točna teza. Ne sudi se Hrvatskoj, ali se u optužnim prijedlozima iznose dokazi o tome što se i kako su se države preko svojih legitimnih tijela ponašale u tom odnosu prema BiH i sukobe u njoj. Ako bi opstala prvostupanjska presuda i obrazloženje u kojemu piše da je Republika Hrvatska putem svog vodstva, konkretno Tuđmana, Šuška i Bobetka, zajedno s predstavnicima Herceg-Bosne, bila agresor, onda bi imali presuđenu stvar u čijem obrazloženju se to nalazi kao fakt i tko god bi htio tužiti Hrvatsku, on bi to mogao učiniti i to obrazloženje koristi kao dokaz da je Republika Hrvatska bila agresor s ciljem podjele teritorija i stvaranja velike Hrvatske ili stvaranja nove državne jedinice na teritoriju BiH koja bi bila u vezi s Hrvatskom.
VEZANE VIJESTI
Prvostupanjska presuda bh. šestorci motivirala Vas je da napišete knjigu o Herceg-Bosni u kojoj negirate udruženi zločinački poduhvat na čelu s hrvatskim državnim i vojnim vrhom. Je li ta knjiga pokušaj rušenja prvostupanjske presude?
To je moj pokušaj traženja istine. Knjigu sam pisao s ustavno-pravnog aspekta i nisam ulazio u interpretacije činjenica i političke odnose. Htio sam čitatelju predočiti odnose koji su vladali s ustavno-pravnog pogleda na to pitanje. Jednostanvno mi je bilo čudno da se zauzimaju stajališta na temelju rekla-kazala. Istovremeno, u medijima ne možete naići na dokumente o tome ili odluke koje se mogu pročitati, a koje podržavaju to.
Znači li to da negirate razgovor o podjeli Bosne u Karađorđevu?
Ne. Ako su takvi razgovori i bili, iza njih nije ostao dokument koji bi posvjedočio da je Hrvatska vodila politiku podjele Bosne i stvaranja velike Hrvatske, u granicama Banovine Hrvatske. Drugo, ako je Tuđman i želio to činiti, nije to uputio prema jedinom nadležnom da donese takvu odluku. A samo je Sabor nadležan donositi odluke o promjeni granice. Treće, Sabor od 90. naovamo nije imao ni jedinstvenu dvotrećinsku većinu da bi mogao donijeti takvu odluku. Naša oporba u to vrijme ne bi prihvatila takvu odluku. Četvrto, da bi se to predložilo Saboru, dogodilo bi se nešto nevjerojatno: a to je da konstitutivne akte Hrvatska mora mijenjati da bi mogla donijeti takvu odluku. Sabor se je donoseći odluku o suverenstosti jasno odredio da sve republlike mogu biti samostalne i suverene. Hrvatska se jasno odredila da želi samo teritorij koji joj pripada i ništa drugo. Bez političke podrške Hrvatske, HDZ-a i Tuđmana, Bosne i Hercegovine ne bi bilo.
Je li Vas vaša knjiga od kandidata SDP-a pretvorila u kandidata HDZ-a za suca Ustavnog suda?
Ja mislim da to treba demistificirati. U ovom krugu ja nisam izabran niti kao kandidat HDZ-a niti kao kandidat SDP-a, već sam se kandidirao samostalno kao i 2009., sve su me političke opcije moge podržati ili ne.
Moje kolege iz SDP-a, ali i iz drugih stranaka, pozvao sam na promociju u Akademiji, ali, nažalost, nisu se odazvali, ali su spremeno počeli komentirati moju knjigu.
Jedan od velikih problema, a koji ima reprekusiju na ovu presudu ali i optuže protiv RH, je što su mnogi predstavnici javnog, političkog i kulturnog života iznosili teze da je RH s Miloševićem dijelila teritorij BiH. U knjizi ne tvrdim da je tih razgovora bilo ili nije i u kojoj mjeri, čak je irelevantno, jer ako ih je bilo ova knjiga pokazuje da Republika Hrvatska nije donosila odluke kojim bi dijelila BiH i nije donosila odluke kojim bi njen teritorij željela pripojiti RH. I na kraju krajeva, HR je pomogla da se donesu takve odluke i poduzmu takve radnje koje će dovesti do samostalnosti i suvernosti BiH.
Nažalost, RH je od svih komponenata najveći stradalnik rata ne samo po žrtvama već i prognanicima, od 150.000 izbjeglih mnogi se tamo još nisu vratili.
Bošnjačka strana je imala puno više žrtava.
Bošnjačka strana je imala puno više žrtava, ali broj protjeranih, prvenstveno s područja srednje Bosne, neusporedivo veći na hrvatskoj strani.
Je li lex Agrokor došao na Ustavni sud i postoji je li posebno vijeće koje će se baviti tim predmetom?
Lex Agrokor je lex, dakle zakon, prema tome s njim se neće baviti ni jedno posebno vijeće već plenarna sjednica Ustavnog suda. O njemu će odlučivati svi suci, a neki od sudaca će biti izvjestitelj. Koliko ja znam, već je poduzeo radnje tražeći da se drugi očituju odnosno da se pristupi ustavnosti. On je pokrenuo uobičajni postupak pred Ustavnim sudom za dobivanjem očitovanja, a da bi se pripremila ozbiljna odluka kojom će se utvrditi je li on ustavan ili nije.
Je li tajna tko je sudac izvjestitelj?
Apsolutno.
Koliko je taj predmet prioritetan i kada možemo očekivati da će se donijeti odluka?
Na Ustavnom sudu se vodi računa koliko postoji interes javnosti za neki predmet ili još bolje rečeno koliko je on javna stvar, li on sam po sebi ne mora biti apsolutni prioritet jer ima i drugih zakona koji su na ocjeni ustavnosti pred Ustavnim sudom. Treba naznačiti, da mi ovdje nemamo, a što ne znači da nećemo imati, prijedlog za ocjenu ustavnosti od nadležnosti Sabora, radnih tijela ili Vlade, već imamo prijedlog koji su uputili građani.
Vjerujem da će se riješiti u okviru roka koji propisuje Europski sud za ljudska prava, odnosno da će biti ocijenjen u okviru tri godine. Ustavni sud će nastojati skratiti taj rok, a koliko, to ovisi o tome koliko će se pojavljivati drugi predmeti za ocjenom ustavnosti.
