Zoran Erceg, splitski fotograf, aktivist, humanitarac i 80-postotni ratni invalid jedan je od branitelja koji su se otvoreno usprotivili "teroru šatordžija iz Savske".
Otkad je na Facebooku počeo istupati protiv Đure Glogoškog, Josipa Klemma i njihove pobunjeničke ekipe javio mu se, kako kaže u razgovoru za Index, velik broj istomišljenika. Ljudi mu se redovito javljaju preko Facebooka, a ni telefon ne prestaje zvoniti.
No, svakog je dana suočen i s prijetnjama: netko mu je na automobilu probušio sve četiri gume, a baš je danas putem Facebooka dobio poruku od osobe koja se predstavlja kao zaposlenik Ministarstva obrane, a koja ga optužuje da je “anarho-liberalni komunist”.
Zastrašuju javnost pokušajem vojnog puča
“Nije mi bila namjera postati simbol ičega, jednostavno mi je pukao film”, kaže Erceg u razgovoru za Index. Ogorčen je, kaže, kada čuje da lider šatordžija Glogoški sebi uzima za pravo da se javnosti obraća u ime svih hrvatskih branitelja.
“Ako se ne izborimo za tolerantnu državu svih njenih građana, onda sam ja uzalud prije 20 godina postao invalid. Ne sviđa mi se o tome govoriti jer djeluje patetično. Ali ovo jednoumlje jako dugo traje. Različite organizacije, od političkih do vjerskih, daju sebi za pravo da govore što je u interesu RH. Tko ih je za to ovlastio? Rezultat su zastrašeni građani koji ne žele ni izaći na izbore, ne žele imati ništa s politikom. Slobodnomisleće građane uspjeli su zastrašiti, demoralizirati i obeshrabriti da izlaze na izbore. Tako na izbore uvijek izlazi jedna garnitura koja ima disciplinu, zavičajnu odanost da slijedi svog vođu i onda oni glasaju za ono što vođa kaže, a ne propituju tu ideju. Svaka ideja mora se propitati. Pa i moja. Ako nisam u stanju svoje ideje braniti, onda moram pristati da to povučem, da se ispričam i priznam da sam pogriješio”, kaže Erceg.
Od bitke u koju se upustio, kako kaže, nema namjeru odustati. Za sada je ograničen na javno istupanje putem medija i Facebooka, ali građane koji dijele njegovo mišljenje o šatordžijama iz Savske poziva da mu se pridruže.
“Propitujem kakav je odgovor javnosti. Zanima me hoće li javnost stati iza mene. Razmišljam o formiranju udruge, to je neki najniži oblik javnog djelovanja. Ta udruga borit će se za obranu institucija i teritorijalnog integriteta i suverenosti RH za koju sada duboko vjerujem da je ugrožena. Pa ćemo vidjeti koliko ljudi ima volje ući u tu udrugu, iza koga stoji više ljudi. Ako iza mene stane deset ljudi, a iza njih 10.000, reći ću: ‘Ok, pogriješio sam, ova država više nije za mene. Moja greška. Možda veći broj ljudi u RH želi netoleranciju i diktaturu’. Ali ja duboko vjerujem u toleranciju, ravnopravnost, poštivanje zakona. Vjerujem da ljudi trebaju živjeti u državi u kojoj vrijedi pravna sigurnost”, kaže Erceg, koji je uvjeren da ta sigurnost sada ugrožena.
Prosvjed šatordžija u Savskoj za njega je pokušaj vojnog puča.
“Ako se ovo do ljeta ne spriječit, pretvorit će se u tako veliku grudu snijega koja već odavno raste. Još nije kasno, ali bojim se da bi za nekoliko mjeseci moglo biti, da će biti fizički stradalih. Bojim se da će doći do žrtava ako institucije države ne odrade svoj posao kako treba”, kaže Erceg.
“Ovo ne sliči na demokraciju, nego na fašizam”
Oni koji danas marširaju u uniforma i mašu ratnim zastavama sutra će, strahuje Erceg, biti spremni i za korak dalje. Šatordžije, kaže Erceg, sramote ratne embleme hrvatskih vojnih postrojbi, pretvaraju ih u isti simbol rušenja ustavno-pravnog poretka koje su 1991. godine imale neke druge zastave i neke druge uniforme, koje su tada dolazile iz Srbije.
“I jedni i drugi su uniformirane osobe koje s nekim svojim zastavama narušavaju mir i pravni sigurnost građana Hrvatske i teritorijalni integritet RH. Čemu praviti razliku? Svi se oni zaklinju u neko domoljublje, ali to nije geografski pojam. Spreman sam se sutra odreći domovine ako njome bude vladala diktatura. Ako se ne uspijem boriti protiv diktature i pobijediti, onda ću se odseliti među pingvine. I reći da je moja domovina zemlja pingvina. Oni bi navodno htjeli Hrvatsku za svoju domovinu, ali samo s onim političkim stanjem kojeg odrede oni sami, a ne građani. To ne sliči na demokraciju, to sliči na fašizam. A ja na to ne pristajem”, rekao je Erceg.
Da bi se pokušajima vojnog puča koji se kotrlja ulicama Zagreba uspješno suprotstavili, potrebna je, kaže Erceg, pomoć pravnika, odvjetnika, sudaca… Namjera mu je napisati kaznene prijave protiv odgovornih osoba u Gradu Zagrebu koje dopuštaju da se ilegalno pali vatra, ispaljuje vatromet, podiže šatorsko naselje.
“Želim prisiliti institucije ove zemlje da postupaju po zakonu. Neke osobe dobivaju plaću da provode zakone RH. Ako ta osoba nije u stanju provoditi zakon, pozivam je da odstupi. Ako je nemoćna, ako se boji, ako je u strahu, neka se makne s položaja. A ako se ne želi maknuti, onda treba odgovarati za nepostupanje. Nije u redu da dobiva plaću za svoj nerad”, poručuje Erceg.
“Glogoški je u stanju ovo organizirati, a nije radno sposoban? Meni tu nešto ne paše”
Pobunjenim ratnim veteranima Erceg poručuje da su energiju koju su uložili u okupaciju Savske mogli puno bolje iskoristiti – primjerice u humanitarne svrhe.
“U Hrvatskoj ima invalida, znam jer sam ih upoznao, koji 20 godina nisu izašli na sunce. Nema ih tko iznijeti iz kuće. Kad je prije par godina pao onaj veliki snijeg u Splitu, ja sam u jednom danu preko Facebooka organizirao 900 ljudi da pomažu starijima i nemoćnima. Ako sam to ja mogao napraviti u jednom danu, zamislite tek što bi mogla ta grupa, koja je fantastično profesionalno organizirana i financijski osigurana. Nije li sramotno da taj ogromni potencijal koriste za rušenje ustavno-pravnog poretka i zastrašivanje građana umjesto da ga stave u službu građana?”, pita se Erceg.
“Ogorčen sam na to. Referirat ću se i na izlazak Glogoškog iz Sabora. Kaže da nisu dozvolili govoriti onima koji su najzaslužniji za stvaranje Hrvatske. Odakle njemu pravo da se tako predstavlja? Nema pravo to reći. I da sam najveći heroj Domovinskog rata, ne bih imao srama to reći zbog svojih ranjenih i poginulih suboraca. To je sramotno od njega, jednog vojnika ili časnika, što li je već, da svoje rane, svoju invalidnost, koristi za društveni i politički probitak. On se ne bori za prava invalida, bori se za svoje ili tuđe materijalne i političke interese. Da mu to nekako mogu zabraniti, tužiti ga, ja bih to napravio jer nema pravo govoriti u moje ime”, kaže Erceg.
“Da su im namjere časne, bila bi dovoljna jedna udruga”
Žestoko je kritizirao i predstavnike svih braniteljskih udruga koji se nalaze u Savskoj. Da su im namjere časne i poštene, kaže Erceg, ne bi bilo sto ili 500 braniteljskih udruga. Jedna bi bila dovoljna
“Već po broju udruga vidi se ta se tu uhljebilo niz ljudi. Čuo sam da samo u Vukovaru ima 19 udruga invalida i veterana rata. Što oni rade? Ne vjerujem da obilaze invalide. To je 19 predsjednika udruga, pa koordinacije na nivou regije, županije, države… Koliko je to arčenja novca: svima se plaćaju dnevnice, putni troškovi, ovo-ono. Vrlo je lako proniknuti da im namjere nisu časne i poštene. Tu više nam običnog vojnika, to je sve predsjednik do predsjednika”, kaže Erceg.
Svoju borbu protiv institucija ne vodi na ulici
Za sebe Erceg kaže da je legalist, da vjeruje kako se građani za svoja prava moraju izboriti unutar zakonskih i institucionalnih okvira. Od takvog stava ne odustaje iako je kroz godinama i sam imao pregršt problema s istim tim institucijama čiji integritet danas pokušava obraniti.
Devedesetih godina, nakon što se kao ratni invalid vratio u Split, Erceg je bio član Dalmatinske akcije. Zbog toga što se javno protivio politici Franje Tuđmana prema BiH, Erceg je završio pred vojnim sudom. Optužili su ga za teroristički čin – za dizanje u zrak prostorija stranke kojoj je i sam pripadao.
“Bilo je predviđeno da jednu stranačku prostoriju za javnost otvorim u deset sati. Oni su u 10:03 objesili eksploziv na vrata, uništili su skoro čitavu zgradu. Srećom sam zakasnio zbog zdravstvenih problema pa me to spasilo. A policija me, kad su vidjeli da sam živ i zdrav, optužila za podrivanje ustavno-pravnog poretka, da sam postavio sam sebi tu bombu. Sedam godina bila su mi uskraćena građanska prava. Optužili su me 1993. godine, a tek sam 2000. dobio od Vrhovnog suda oslobađajuću presudu. Sudili su mi na vojnom sudu, po ratnom zakonu u tzv. skraćenom postupku. Jedan od tužitelja bio je i Mladen Bajić, kojeg sam i otprije poznavao. Znao je da to nisam napravio, ali svejedno me gonio. On je tada gradio karijeru, a čak je i njegov šef pred mojim odvjetnicima izjavljivao ‘Znam da to nisu napravili, ali moram ih goniti’. Zamislite kakav je to bio postupak kad tražiti za nekog 20 godina robije, a znate da je ta osoba nevina”, prisjeća se Erceg.
Nije njegovim problemima ni tu bio kraj. I danas, kako kaže, mu je mirovina pod ovrhom zbog nezakonitog postupanja MORH-a, koji se obvezao da će mu obnoviti stan kao ratnom vojnom invalidu.
#related-news_0
“Oni su mi srušili stan, a napravili su samo zidove. Bez prozora, vrata, krova… I onda su mi rekli da više nema novaca, da im je žao. Kad sam tada tražio pomoć, nisam je od nikoga dobio. Nakon toga digao sam kredit, angažirao firmu koja je dovršila posao, uselio u taj stan i znate što se dogodilo? Od drugog sam ministarstva dobio rješenje o rušenju jer je stan napravljen nelegalno. Zato što je MORH radove napravio na crno. A već tada sam znao da nešto ne štima u njihovom načinu rada pa sam otišao u konzervatorski ured, jer živim u centru Splita, i prijavio da će mi MORH raditi te i te radove. Oni su rekli da je to u redu i dali upute kako se to treba napraviti. MORH naravno po uputama nije postupio”, priča Erceg.
Probleme Erceg ima i sa splitskim gradskim vlastima od kojih, kako kaže, već godinama trpi diskriminaciju zato što je invalid. Iako zakonski ima pravo parkirati na invalidskim mjestima i sa svojim automobilom ulaziti u centar grada, pauk koji je u koncesiji splitske Hvidre redovito mu diže auto, a Grad Split mu, kako kaže, zabranjuje da autom uđe i u vlastitu ulicu. Njegova supruga zbog toga je kažnjena i na sudu, ispričao je Erceg.
“Ovo je specijalni rat protiv Hrvatske”
“Zašto vam sve to pričam? Da pokažem da ja ne branim tu Vladu ili ministra Matića. Ne, ja branim institucije države za koju sam se borio. Što ne znači da iste te institucije mene ne drže već 20 godina u iznimno teškom položaju. Ali vjerujem da borba za moja prava mora biti institucionalna, ne vaninstitucionalna. Ne bih sebi mogao oprostiti da organiziram puč, vojnu pobunu protiv države za koju sam se borio. Iako sam siguran da trpim daleko veću štetu nego ovi koji žive u šatoru i imaju 25 tisuća kuna ukupnih mjesečnih primanja. Svi su dobili aute i kuću, a meni plijene imovinu kako bi mi srušili kuću koju mi je ilegalno napravio MORH”, priča Erceg.
“Zato i govorim iz iskustva kojeg imam. Kažem vam da nije u redu da imamo grupu osoba koje su vrlo agresivne, koje svojim paradiranjem u vojnim uniformama namjerno rade sve kako bi zastrašivali, slali vrlo snažnu poruku: ‘Mi smo trenirani vojnici, poslužit ćemo se i drugim sredstvima ako ova ne budu dovoljna’. To su profesionalci obučeni za specijalni rat. Nije rat samo na bojištu s puškom u ruci, i ovo je jedna od metoda ratovanja. Govorimo o stvaranju potrebnih predradnji kako bi se vlast po potrebi skidala vojnim udarom. Sad nije dovoljno reći da je to nečasno i nezakonito, nije dovoljno pozvati ljude da se urazume. Treba prema njima postupati kao prema svima koji ugrožavaju integritet i teritorijalni suverenitet RH”, poručuje za Index Zoran Erceg.
