Povjesničar Hrvoje Klasić gostovao je u Novom danu i komentirao zatvaranje Haškog suda.
Zatvara se sud u Haagu. Što će se dalje događati?
Ono što sad slijedi je rad na izradi knjiga, publikacija, članaka, u čemu će morati sudjelovati brojni povjesničari, kako iz regije, tako iz cijelog svijeta, jer je arhiva osim na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku, i na francuskom i engleskom. Radi se o milijunima dokumenata, od čega je mali dio dostupan. Treba biti iskren i reći da vjerojatno veliki dio te dokumentacije dugo neće biti otvoren za javnost. Radi se o dokumentima koji se nalaze u žalbenim procesima, kao i o potresnim svjedočenjima, snimkama i slikama. Dobar dio je otvoren, a pitanje je hoće li sve biti.
Hoće li hrvatski povjesničari moći koristiti dokumente iz slučajeva koji su se vodili i protiv optuženih u BiH i Srbiji?
Apsolutno. Radi se o dokumentima koji su vlasništvo Ujedinjenih naroda i svi dokumenti koji su se koristili u procesima koji su završeni postaju javni i nema ograničenja. Svima nama je to sad dostupno, svim povjesničarima iz cijeloga svijeta. Ne mogu si zamisliti situaciju da danas ili bilo gdje u regiji odem u ministarstvo obrane i tražim dokumente vezane uz ratove devedesetih godina. Ohrabrujuća je činjenica da ti dokumenti negdje stoje.
Traje li bitka za te dokumente, kakva je odluka Haškog suda o njihovoj sudbini?
Nema nikakve bitke, dokumenti koji su ovdje su vlasništvo Ujedinjenih naroda i to da će Srbi tražiti da im se to vrati nema utemeljenja, jer ti dokumenti nisu više njihovo vlasništvo. Nema nikakve dileme o tome hoće li se sva dokumentacija naći u Zagrebu, Sarajevu ili Beogradu, jer neće. U državama će se otvarati informativni centri, gdje će biti zaposlenici i gdje će se moći doći i pomoći u pronalaženju dokumenata.
Kakva je uloga povjesničara i kako se ocjenjuje uloga Haškog suda?
Za nas povjesničare je ovo što je ovdje nastalo zlatni rudnik, rudnik po količini, zlatni po kvaliteti. Ovdje su ključni dokumenti. Nirnberški sud kad je završio s radom, više se nitko ne sjeća tih 24 ljudi koji su bili osuđeni. Ja vas uvjeravam da će se tako dogoditi i s ovim ljudima ovdje. Ono što će ostati je ono što se događalo, zbog čega je ovaj sud osnovan. Osnovan je zbog ratnih zločina i ratnih događanja, a za to su dijelom zaslužni pravosuđe, sudovi koji su djelovali. Povjesničari će stvari stavljati u kontekst, a pred njima je pravi posao. Suočavanje s prošlošću mora biti državni projekt, to ne može biti od osobe do osobe. Moramo otvoriti raspravu, pravi dijalog o onome što se događalo u prošlosti, a ne da imamo službene istine koje ne smijemo preispitivati i koje kad se počnu preispitivati naziva ih se izbjeglicama.
Hoće li doći tko od državnog vrha na ceremoniju zatvaranja?
Hoće li doći netko na zatvaranje, ne znam, ali reakcije državnog vrha kad je u pitanju presuda šestorki pokazuju nesnalaženje kad je u pitanju rad suda i suočavanje s poviješću.
