Uoči 2. sjednice Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i koordinaciju strategija i djelovanja na području obrazovanja i znanost razgovarali smo s resornom ministricom Blaženkom Divjak.
Na dnevnom redu su javni natječaj za prijavu kandidata za voditelja i članove Ekspertne radne skupine za provođenje kurikularne reforme te Akcijski plan provedbe Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (za dvogodišnje razdoblje), a uoči sjednice razgovarali smo s ministricom Divjak.
Danas ćete imenovati članove – što je drugačije od onog prošlog natječaja u kojem je bilo nepravilnosti i kako ćete osigurati da se ne ponove?
Nećemo danas imenovati članove ERS-a, nego ćemo urediti uvjete za raspisivanje natječaja, raspravljali smo o tome, važno je naglasiti i držat ćemo se toga da cijeli postupak bude transparentan i to je nabolji način da se okupe ljudi s najboljim kompetencijama i da reforma ide svojim tijekom. Prethodni stavljamo ad acta, a što se tiče nepravilnosti, to je nešto što je trebalo riješiti PSP u prethodnom sazivu, to je u njihovoj ingerenciji.
VEZANE VIJESTI
Narodski rečeno – vuk pojeo magare?
Sada smo u dobroj poziciji da na jedan transparentan i otvoren način uz dobre uvjete dobijemo najbolje stručnjake, koji će nastaviti rad na onome što je dosad odrađeno, a dosta je toga odrađeno. Svako bavljenje prošlošću bilo bi u ovom trenutku kontraproduktivno, gubili bismo vrijeme i energiju. U zaostatku smo već dvije godine, punom se parom radi, ali moramo ljudima omogućiti da rade, a ne da se stalno vraćamo na ideološke teme, gubimo u prijeporima koji sigurno neće omogućiti da naša djeca imaju dobre i nove škole.
Kaže se da se najbolje odgaja primjerom – kakav je onda ovo primjer o odgovornosti i posljedicama?
Rekla bih da ono što radimo Ministarstvo, moj tim i ja da je sigurno primjer kako se radi. Odbijam raspravljati o minornim detaljima, mišljenjima različitih ekstremnih skupina i želim da svi imamo mogućnost da obrazujemo djecu za budućnost u RH.
Nisu problem bile ekstremne skupine nego to što su institucije radile ono što nisu smjele raditi i izlazile izvan okvira svojih ingerencija.
Ja bih rekla da se radilo o tome da pojedinci koji su se javljali ili dostavljali dokumente, ili o njima odlučivali da su zaboravili na važne principe, a to su otvorenost, transparentnost i rad koji omogućava da sve ono o čemu odlučujete bude na temelju argumenata i provjerljivo.
Ti pojedinci neće odgovarati?
Imate tu dvije stvari – zakon i strategiju, a često imamo problem da kad imamo određene nadležnosti nisu ista ona tijela koja koordiniraju i ona koja odlučuju i jaz između te dvije skupine je nešto što je omogućilo da dođe do ovoga o čemu smo sada razgovarali.
