Redatelj filma "Gazda", Dario Juričan, bio je gost Novog dana.
Kakve su reakcije na film “Gazda: Početak”?
Svi su mislili da ćemo se i dalje baviti Todorićem, ali za nas je to završena priča. Rekli smo da ga ostavljamo DORH-u, i to se i dogodilo. Mislili smo da je bitno progovoriti o ovoj priči. Prije Todorića bila je Globus grupa. U velikom krahu se uništilo 10.000 radnih mjesta. Da su htjeli kazniti krivce, to bi i napravili dosad.
Kako ste došli do podataka koje ste iznijeli u filmu?
90 posto materijala je iz javnih izvora. Sve što se vidi u filmu je iz sudskih spisa. Kako smo nalazili spise, tražili smo aktere. Šifrirani ugvori su potpisani ’97., afera je izbila 2000., nikad nije bilo sudskog epiloga.
Što kaže Kutle?
To bih ostavio gledateljima, neka pogledaju film…
Neki od aktera filma su i danas moćni i aktivni u politici. Pažnju je izazvala reakcija Đure Sesse za koju ste rekli da je prijetnja autorima filma.
U filmu smo rekli da je Sessa znao za ilegalne posjete. Točka. Sve ostalo što je rečeno su njegove kontrukcije i onda nam je odlučio prijetiti visokim sudskim toškovima. Nedopustivo je da se jedan predsjednik Vrhovnog suda tako ponaša. Neprimjereno je za jednog visokog pravosudnog djelatnika. Poslao je poruku i podupirateljima našeg projekta. Mi stojimo iza onoga što smo rekli, to je potkrijepljeno dokumentima. DORH može Sessi pokazati da su činjenice ono što mi pričamo.
Jeste li razgovarli s njim?
On je neugodan sugovornik. Na pismo za intervju je napisao da odbija odgovoriti. Nije se javio, nije tip s kojim mi možemo komunicirati. Mi vjerujemo u ono što smo iznijeli u filmu, a sve ostalo su konstrukcije Đure Sesse.
Zašto vam je važno rekonstruirati što se događalo devedestih?
U ovoj se državi njeguje kultura zaborava, kao da 90-te nisu bile. Ako se toga ne sjećamo, ako zaboravimo mehanizme koji su doveli do sloma privrede, kakva smo mi država? Mi živimo u dobu stalne tranzicije, a ovo je dobar početak. Bojim se da se mehanizmi 90-ih nisu promijenili do danas. Željeli smo pokazati kako to funkcionira kad država uplete svoje prste. Bitno je i da se pokaže atmosfera. Možda je film težak, ali htjeli smo pokazati da smo malo i napredovali. Danas imamo neke stvari koje su tad bile daleki san, a trebale su postojati već ’91.
Koliko su te stvari utjecale i utječu na politiku i gospodarstvo?
Tamo gdje su stranke htjele preko svojih pijuna utjecati na ekonomiju, to nikad nije završilo dobro. Dogovorena ekonomija ne funkcionira. Zakon o Agrokoru je vatrogasna mjera.
Postoji li cenzura u Hrvatskoj?
Ne u smislu da će veliki tata s Pantovčaka nazvati i reći “nemojte”. Ali ipak zovu i pitaju: “A zašto to pitate?”. Na jednostavna pitanja poput onog tko je pisao zakon o Agrokoru, ne možete dobiti odgovor. Mi baštinimo čudni sistem koji se boji biti transparentan. Ako me pitate što misim o privatizaciji, mislim da je to bio udruženi kriminalni pothvat.
Uskoro video…