Voditeljica udruge "Documenta" Vesna Teršelič u emisiji N1 studio uživo komentirala je poziv Kolinde Grabar-Kitarović srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću u Zagreb i problem nestalih.
Prošlo je četvrt stoljeća od rata, a još imamo probleme nestalih. Može li posjet Vučića Zagrebu to promijeniti?
To je najteže humanitarno pitanje. Kada bi poslali važne poruke pomirenja, to bi koristilo i timovima koji se bave traženjem nestalih. Pitanje je što će Vučić donijeti od dokumentacije. Još uvijek nisu poznata mjesta ukopa mnogih nestalih, posebno u istočnoj Slavoniji, i to opterećuje odnose. Korisno je da su povećani kapaciteti tima u Upravi za zatočene i nestale, ali dio tih timova se koristi za iskopavanje na mjestima prolaska iz 2. svjetskog rata i poraća. Imat ćemo konferenciju na dan posjeta Vučića, a na nju upućujem poziv institucijama. Rješenja ovog teško humanitarnog problema se nalaze u više zemalja, ne možemo sve riješiti u Hrvatskoj.
Manipulitra se brojkama o tome je li stradalo više Srba ili Hrvata.
Mogu vrlo jasno tvrditi da je u ratu u Hrvatskoj ubijeno, stradalo i nestalo više Hrvata nego Srba i ne vidim čemu služe političke manipulacije i krajnje je vrijeme da se fokusiramo na činjenice i patnje žrtava. Svi trebamo činjenice, a obitelji nestalih predugo očekuju bilo kakve podatke o sudbini njihovih najbližih. I pitanje je koje dokumente je Srbija spremna dati. Jer za neke lokacije nema nikakvih dokumenata.
Imaju li nevladine udruge pristup državnim podacima?
Nemaju. Za rješavanje sudbine nestalih je važna suradnja država. Sve što se može napraviti kako bi povećala učinkovitost progona ratnih zločina je bitno. Od 2006. godine zagovaramo inicijativu za REKOM jer bi takva jedna zajednička komisija u više država koristila svima. Jasno je da pravosuđe neće uspjeti riješiti sve slučajeve. Smatramo da bi bio neophodna jedna regionalna komisija.
Čime bi se bavio REKOM?
Imao bi veliku snagu u stvaranju prostora za glas žrtava i za sve one koji žele govoriti. Javnost bi direktno od stradalih čula informacije o stradanjima. Pet Vlada postjugoslavenskih zemalja je imenovalo svoje predstavnike i izaslanici su počeli izradu dokumenta koji bi mogao biti potpisan ove godine u Londonu. Hrvatska i Slovenija još nisu imenovali svoje izaslanike u tom procesu.
Koliko bi REKOM mogao postojati, kako ste zamisliti rad?
Komisija REKOM funkcionirala bi na temelju statuta koji je usvojila koalicija za REKOM. Predviđa se najmanje tri godine rada s mogućnosšću produženja. Od 1991. do 2001. ubijeno je više od 130 tisuća ljudi na našim prostorima. Zemlje koje bi osnovale REKOM bi krenule prema organiziranju prikupljanja informacija o ubijenima i nestalima.
VEZANE VIJESTI
Udruga “Documenta” zbog svojeg rada u istraživanju zločina u javnosti ima negativan predznak, hoće li se to promijeniti?
Pozivam na razumno rasuđivanje, jer rane iz rata još nisu zacijelile. U procesu konzultacija o statusu REKOM-a sudjelovao je i veliki broj branitelja. Otpora za bilo kakavu vrstu regionalnog povezivanja ima i vidimo ih, a stvarno bi bilo važno za žrtve i preživjele da se savlada ta vrsta otpora. Tu je riječ o praktičnom načinu utvrđivanja činjenica uz davanje glasa žrtvama. U svijetu je to prošlo više od 30 zemalja. Razumljivo je da imamo bojazni i strahove, ali to dugujemo onih koji više nema, preživjalima i stradalima, ali i našim mladima.
Svaka presuda na Haškom sudu izazvala je burne reakcije iz drugih država. Je li sazrijelo vrijeme, ima li napretka u hrvatskom društvu ili smo nazadovali?
Frekvencija govora mržnje i nasilja je takva da smo mi u nazadovanju, u odnosu na vrijeme dok su predsjednici bili Mesić i Josipović. Mi smo sada u regresiji, ali ona neće trajati zauvijek. Pojednostavljena interpretacija događaja koja se ne prihvaća izvan Hrvatske, ne vodi ničemu. Mi stalno vodimo prijepore je li rat bio obrambeni ili smo bili žrtve. Uvijek kažem da je rat bio obrambeni i agresija, ali je bilo i elemenata građanskog rata.
Nema izjednačavanja ni zločina ni krivnje i važno je utvrditi sve činjenice o žrtvama i njihovom stradavanju. Treba stvoriti prostor za one koji su preživjeli da kažu što im se dogodilo. Mlada generacija zaslužuje interpretaciju utemeljenu na činjenicama.
