Gost Pressinga s Petrom Štefanićem večeras je bio novinar i bivši hrvatski veleposlanik u Parizu Mirko Galić.
Što je značio posjet Aleksandra Vučića?
Gost nije ni otišao, a već su počele klasične hrvatske svađe je li ga uopće trebalo zvati. Ne bih se svrstao u kategoriju ljudi koji pitaju treba li razgovarati. Treba. Hrvatska i Srbija su susjedi i imale su mučno razdoblje koje je Beograd izazvao. Stotine tisuća ljudi su trpjele u ratu i same stradale, ali treba znati završiti rat. Čini mi se da ovdje nedostaje dobra metodika. Jedno su odnosi država, drugo su odnosi naroda. Ni tu ne treba stvarati velike provalije, ali treba ih postupno razvijati da se izađe iz stanja velikog nepovjerenja i doći u fazu da se uspostave odnosi.
Sve je izgledalo malo ad hoc. Premijer i presjednica nisu koordinirani. Ima li ovaj posjet neki konkretan rezultat?
Izgubilo se hrvatsko-hrvatsko povjerenje jer su obnovljeni sukobi oko toga je li ga trebalo zvati. Ne bih rekao da nije ništa dobiveno. Otvoreno je pitanje granice, znate što će biti nakon dvije godine. Zatim pitanje nestalih koje je najbolnija hrvatska tema, ali i srpska. To je sitni napredak. Zatim, pitanje manjina. Manjine su most između naroda. I tu se nešto napravilo. Zatim mogući projekt rekonstrukcije pruge između Zagreba i Beograda. To je neki put koji otkriva da susret nije bio samo puka improvizacija. To što su izbili hrvatsko-hrvatski sporovi, samo odražava stanje hrvatske vanjske politike.
Percepcija da je Vučić preuzeo show?
Podijelio bih taj dojam da se on htio nametnuti. On je gospodar u Srbiji, on je srpski Putin, ima svu vlast. Vidjelo se kako se odnosi prema medijima, on medije ima u džepu i navikao je na to, mediji su njegova pomoćna snaga, njima se služi u Srbiji i pokušava i vani. To je čovjek koji je navikao dominirati i u Srbiji dominira i nema konkurencije. On će ostati vladar Srbije u povijesnoj tradiciji velikih srpskih vladara. Međutim, mi u Hrvatskoj nemamo niti ustavni koncept po kojoj jedna ličnost može dominirati. Tuđman je bio posljednji.
Što kažete na svađu koju je presjednica otvorila s ljudima “s ruba političkog spektra”?
Sasvim je sigurno razočarala dio svog biračkog tijela. Idući izbori mogli bi biti u znaku iznenađenja. Picula bi mogao biti ozbiljan kandidat. To što nije htio prihvatiti čelništvo u SDP-u, pokazao je još više da je ozbiljan političar. Pokazao je zrelost, ozbiljnost i opreznost koje u hrvatskoj politici nema. Možda će i HDZ tražiti nekog kandidatata koji neće biti toliko samostalan.
Zoran Milanović? Koji je vaš stav o njegovoj kandidaturi?
On je kompetentan, obrazovan i ima talenta. Njegov problem je njegov karakter koji ne može obuzdati i koji ga dovodi u sukobe u kojima stvara neprijatelje. Više vlada karakter njime, nego on karakterom.
Danas je tri godine otkad je Kolinda Grabar Kitarović postala predsjednica. Ocjena njenog mandata?
Teško je presjedniku dati pozitivnu ocjenu kad ne može ništa napraviti. Teško je dati i negativnu, baš zato jer ne može ništa napraviti. Ona ne može ništa napraviti i ne pokušava sazvati Vladu jer zna da bi doživjela veći poraz nego od Milanovića. Predsjednik bolje funkcionira kad ima Vladu iz druge političke stranke. Ona se kreće u okviru onoga što može i ne bih rekao da je previše podbacila.
Ima li smisla da se na ovaj način bira predsjednik?
U Francuskoj je predsjednik autoritet i vlast. On je gospodar i Vlada se ima potčinjavati njemu. Hrvatska je preuzela francuski model u Božićnom ustavu, međutim 2000. godine prešli smo u parlamentarni sustav, a zadržali sustav izbora predsjednika. Sad imate suprotnost jer predsjednik ima najveći demokratski legitimitet. Hrvatska mora vrlo brzo ići tome da uskladi poziciju i ovlasti šefa države i metodu izbora. Nema više potrebe da dajete toliki legitimit funkciji koja nema ovlasti. Ako može Italija i Njemačka birati predsjednika u parlamentu, zašto ne bi mogla i Hrvatska?
Može li se vući paralela između balkanskih zemalja i Njemačke i Francuske?
Sukob Danske i Norveške završen je potpunim pomirenjem nakon ratova. Hrvatska bi se mogla ugledati u Skandinaviju.
Smeta li vam riječ Balkan?
Hrvatska je eminentno mediteranska i srednjoeuropska zemlja, a dijelom je i balkanska. Ne može se Hrvatska odreći svoje geografije i svoje povijesti.