Ivica Maštruko, bivši hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici, komentirao je u Novom danu raspravu oko ratifikacije Istanbulske konvencije.
Kako komentirate upozorenje biskupa Mate Uzinića, da bi oni zastupnici, koji bi glasali za ratifikaciju Istanbulske konvencije u Saboru, mogli ostati bez pričesti?
VEZANE VIJESTI
To je klasičan problem koji imaju sve demokršćanske partije u svijetu, a ne samo kod nas. Prijepori su kontinuirani između hijerarhije Katoličke crkve i političkih predstavnika demokršćanskih partija. Uvijek postoji želja crkvene hijerarhije da ima neku vrst patronata nad vostvom političke stranke, a s druge strane postoji uvijek otpor vodstva stranke prema tom paternalizmu, koju im crkvena hijerarhija želi nametnuti. Situacija se obično razrješava na način da je zastupnicima i članovima demokršćanskih stranaka bitnija politička egzistencija i više poštuju odluku stranaka nego zahtjev crkvene hijerarhije, koja je stalno nezadovoljna i želi nešto više, a zastupnici i njihova politička budućnost ovise o predsjedniku stranke. To će se završiti na način da će zastupnici glasati prema dogovoru u stranci, a Uzinić sigurno neće primijeniti ovu sankciju nedavanja sakramenata. Vjerojatno će se završiti s time da izmole dvije – tri Zdravomarije ili dva – tri Očenaša.
Dio HDZ-a se izjašnjava kao praktični vjernici. Što u tim slučajevima, kad postoji priziv savjesti vjere s jedne i stava stranke s druge strane?
Rekao sam da će najvjerojatnije poslušati predsjedništvo stranke, a ako su vjernici, onda će dati drugu interpretaciju, pa će reći da biskupi to misle, a Sveta Stolica je 2011. godine, nakon usvajanja Istanbulske konvencije, izdala jednu interpretativnu izjavu u kojoj prihvaća termin rod, na engleskom gender, u njegovoj uobičajenoj upotrebi u dokumentima UN-a, pa se vjernici mogu pozivati na stav Svete Stolice. Drugo, u Italiji, koja je nesumnjivo katolička i ima demokršćanske stranke, ta Konvencija je jednoglasno ratificirana u parlamentu. Prema tome, vjernici u Hrvatskoj, koji će glasati suprotno stavovima biskupa Uzinića, uvijek imaju mogućnost interpretacije tih stavova iz drugih izvora o toj Konvenciji.
Postoji li jasna uputa ili izjašnjavanje pape Franje o Istanbulskoj konvenciji i njezinoj ratifikaciji?
Koliko ja znam, izravno o tome nije govorio, nije davao uputstva, ne vjerujem da postoji direktiva iz Svete Stolice. Kad je Istanbulska konvencija prihvaćena, sadašnji papa nije bio na dužnosti, nego Benedikt XVI. Moramo imati na umu da smo u prijevodu hrvatskog Ustava, koji smo dostavili i Vijeću Europe i za prijem u Europsku uniju na engleskom jeziku, gdje se govori o njegovoj upotrebi i ravnopravnosti spolova, na engleskom je rečeno gender equality. Prema tome, ne vjerujem da je bilo bilo kakvih uputstava, to je stav pojedinih hrvatskih biskupa, a stvar je zastupnika kako će se oni odlučiti, njihove savjesti, a to mogu kako im paše.
Odakle dolazi tvrdnja da predstavnici demokršćanskih stranaka ne mogu prihvatiti Istanbulsku konvenciju?
Imamo svakakvih interpretacija i istupa vani, a to nema veze i ne temelji se u dokumentima Svete Stolice, centra katoličanstva. Bačena je floskula, a to nema nikakve veze s demokršćanskom orijentacijom, to je pitanje političkih stavova.
Kakav je stav Crkve o rodnoj ideologiji? Smatra li se to tolikom opasnošću, koliko se potencira kod nas?
Oni to ne spominju. U svakodnevnom životu, u političkim i društvenim odnosima, Crkva nema problema s upotrebom termina rod, imajući na umu da je spol biološka kategorija, a rod, prema interpretaciji UN-a, socijalna kategorija i odnosi se na društvenu ulogu žene i muškarca u nekom društvu. Crkva nema problema s time što je spol biološka, a rod društvena kategorija. Sudeći prema svim istupima sadašnjeg Pape, mogao bih s dosta velikom dozom sigurnosti tvrditi da bi se Papa odlučio za glasanje za Istanbulsku konvenciju.
Je li dosad bilo primjera da se Crkva toliko snažno angažirala, poručujući zastupnicima da ne prihvaćaju neku konvenciju?
Takvih slučajeva, na ovaj način, uz ovolike rasprave i diskusije i energično zauzimanje pozicija dosad nije bilo. Ne treba zaboraviti da je Crkva nastojala utjecati na donošenje odluka stranaka koje su joj bliske. Primjerice, kod reguliranja rada nedjeljom i kod referenduma o braku bio je jasan stav. Kod potonjeg je bio suptilniji način, ne toliko javnim istupima i angažiranjem članova hijerarhije, a ovdje su sasvim otvoreno istupili sa svojim stavovima, tako da to nije ništa novo s ponašanjem Crkve, a vjerujem da neće biti ništa novo ni sa zastupnicima, koji će bez obzira na sve glasati prema stranačkom opredjeljenju.
Je li bilo rasprava da se u strankama glasa po savjesti?
U dvjema velikim strankama dosad je vladala vrlo energična, čvrsta glasačka disciplina. Neke druge manje stranke su dozvoljavale u dvojbenim situacijama pojedinim članovima da glasaju po savjesti. To je bilo i lani u Mostu i nekim drugim manjim strankama, ali to se događa kod onih stranaka čiji glasovi u tom trenutku ne utječu na rezultat ukupne odluke Sabora. Dosad ne pamtim da je u nekim bitnim pitanjima donošenja pojedinih zakona i odluka, da su velike stranke dozvoljavale glasanje prema savjesti. To se može dogoditi kad su u pitanju neke manje važne odluke.
Najavljeno je iz SDP-a da u slučaju popratne izjave neće podržati ratifikaciju Istanbulske konvencije. Možete li zamisliti situaciju u kojoj u Saboru nema dovoljno ruku za njezino izglasavanje?
Odluka SDP-a je dvosjekli mač. Mogu se opravdati nekim načelnim političkim i principijelnim stavom, međutim, dvosjekli je mač utoliko što ako se zbog toga ne ratificira sama Konvencija, dolaze u dosta neprijatnu situaciju i HDZ i SDP. Obje stranke će pretrpjeti, ako ne na unutarnjopolitičkoj sceni, imalo bi posljedica na međunarodnom okruženju takvo ponašanje u Hrvatskom saboru. Vjerujem da će SDP još razmotriti, a onda, ovisno o političkoj odluci, dati ovo ili ono obrazlaganje svoga stava.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
