I tijekom 2017. hrvatski građani suočavali su se s gotovo istim problemima kao i ranijih godina, navodi se u Izvješću pučke pravobraniteljice Lore Vidović. No prvi je put pravosuđe 'skinuto' s trona pritužbi i na njega su zasjeli radni i službenički odnosi. Pravosuđe se i dalje drži na visokom 2. mjestu, a u samom vrhu su diskriminacija i zdravstvo
VEZANE VIJESTI
Građani se najviše žale na kršenje prava u području rada
Da su kršenja prava iz radnih i službeničkih odnosa najčešći razlozi zbog kojih su se građani u 2017. obraćali pučkoj pravobraniteljici što je prvi put u više od dva desetljeća postojanja institucije, već smo iscrpno pisali, a pučka pravobraniteljica upozorava da su “podaci iz pritužbi još jedna potvrda zabrinjavajućeg stanja u kojem se nalaze mladi i stari, zaposleni i nezaposleni, u privatnom i javnom sektoru, bez obzira na razvijenost dijela zemlje u kojem žive ili njihov obiteljski status zbog čega sve više iseljavaju”.
Analiza i ocjena stanja #ljudskaprava u RH, u više od 60 (pod)tema, s 231 preporukom za sustavna poboljšanja – predali smo #Izvješće2017 Hrvatskom saboru https://t.co/gUhLSbk0N4
— Pravobraniteljica (@OmbudsmanHR) April 3, 2018
“Radnici često žive u nesigurnosti ugovora o radu na određeno vrijeme, a ekstreman primjer je osobe koja ih je s bivšim poslodavcem sklopila čak 54, u 15 godina rada. Mnogi pristaju na neplaćene prekovremene sate, u strahu da ne ostanu bez jedinog prihoda, a dio ih se i dalje suočava s problemom neisplate plaće, iako je riječ o kaznenom djelu kojih je, tijekom prošle godine, samo prema podacima MUP-a zabilježeno 365”, navodi pravobraniteljica.
No depopulacija je povezana i “s nedostatkom dostupnih javnih usluga pa je potrebno što prije osmisliti mjere koje odgovaraju potrebama građana. Nažalost, u javnom prostoru često se čuju izjave o neodrživosti trenutačne situacije, ali za sada nisu popraćene odgovarajućim i konkretnim javnim politikama koje bi stanje izmijenile nabolje”, upozorila je u 249 stranica dugom Izvješću za 2017. pučka pravobraniteljica, koje je pripremljeno na temelju pritužbi, terenskog rada, istraživanja te podataka tijela javne vlasti, organizacija civilnog društva, sindikata, strukovnih udruženja, akademske zajednice, vjerskih organizacija i mnogih drugih.
U brojkama gledano tijekom prošle godine pučka pravobraniteljica je postupala u 5.203 predmeta od koji se 72,9 posto, to jest njih 3.793 odnosilo na povredu prava na koju su se građani pritužili pučkoj pravobraniteljici ili koju je samostalno uočila te pokrenula postupak na vlastitu inicijativu.
Dodatnih 23,8 posto, odnosno 1.240 predmeta odnosilo se na opće inicijative u koje je Ured bio uključen, a preostalih 3,3 posto ili 170 predmeta pokrenuto je u okviru uredskog poslovanja.
Iako je ukupni broj predmeta neznatno pao u odnosu na 2016. (za 4,2 posto) i dalje se radi o velikom broju što je vidljivo usporedbom kroz godine od 2012.
Pritom valja reći i da je u 32 posto predmeta rad započeo prethodnih godina, no zbog složenosti postupanje u njima zahtijeva dulji angažman.
A kao i svake godine pučka pravobraniteljica je dala i preporuke – ovaj put njih 231 – za uklanjanje sustavnih problema kršenja ljudskih prava te kod nerazmjera između zajamčenih prava i njihovih ostvarenja na svim područjima života – rada, pravosuđa, socijale, zdravstva … Njihov je cilj, ističe pravobraniteljica, “sprječavanje povreda prava građana, a njihovo provođenje jedan od načina dugoročnog unaprjeđenja kvalitete života u Hrvatskoj što je nedovoljno prepoznato u kontekstu demografske obnove i zaustavljanju iseljavanja”.
Čak petina stanovništva živi u riziku od siromaštva, koje je višestruko prisutnije u ruralnim područjima, a socijalne naknade ne omogućuju zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, upozorava pravobraniteljica. Baš kao, ai o tome smo već iscrpno pisali, i da socijalne samoposluge u Hrvatskoj i dalje nemaju dovoljno donacija, opreme i kapaciteta zbog čega građanima nije jednako ni kontinuirano dostupna pomoć koju pružaju – osnovne namirnice i higijenske potrepštine.
Ni sustav ovrha i dalje nije učinkovit niti pravedan, stoga i dalje generira dodatne dugove ovršenicima, a otežava namirenje vjerovnika što je još jedno od stalnih mjesta u godišnjim izvješćima pučke pravobraniteljice. U onom za prošlu godinu kao primjer navodi slučaj građanina kojem je u srpnju 2017. dostavljeno javnobilježničko rješenje o ovrsi iz studenog 2013. godine radi naplate računa iz 2012. godine za komunalnu uslugu u iznosu od 73,66 kuna. Troškovi postupka iznosili su 971,25 kuna, a zahvaljujući javnom bilježniku građanin je “zaradio” i visoke zatezne kamate.
Pravosuđe i diskriminacija i dalje u “neslavnom vrhu”
Naime, kad je riječ o pravosuđu koje se i dalje drži na visokom 2. mjestu pritužbi, one ukazuju na nastavak smanjenja povjerenja građana u pravosuđe, nedovoljno kvalitetno obrazloženje odluka te učestalo ukidanje nižestupanjskih presuda što za posljedicu ima pretjeranu dugotrajnost sudskih postupaka, a upravo to je i jedan od problema koji ističe i Europska komisija u Izvješću za RH 2018. Također, tijekom 2017. nastavljeno je i rapidno urušavanje sustava besplatne pravne pomoći pa je upitna daljnja svrha i cilj postojećeg sustava, upozorava pravobraniteljica.
Napominje i da građani nemaju dovoljno informacija o svojim pravima pa ne pokreću mehanizme zaštite, a značajnu ulogu u očuvanju ovog začaranog kruga ima i visoko nepovjerenje u institucije. U brojnim životnim situacijama osjetan je i nejednak pristup pravima što je vidljivo i u sve dužim listama čekanja na zdravstvene usluge. Zabrinjava i nedonošenje značajnih propisa i strateških dokumenata pa tako nedostaju oni o socijalnom stanovanju, radu agencija za naplatu potraživanja, beskućništvu ili razvoju civilnog društva, kao i Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava.
A najčešća diskriminacijska osnova u pritužbama koje je pučka pravobraniteljica zaprimila tijekom 2017. su rasa, etnička pripadnost ili boja kože te nacionalno podrijetlo. Osobama koje su izložene diskriminaciji zbog neke od ovih osobina uglavnom se osporava pravo da ravnopravno sudjeluju u nekom obliku društvenog života, primjerice u zapošljavanju ili pristupu uslugama. Uzrok tome su često predrasude i stereotipi zbog kojih se nekome unaprijed neopravdano pripisuju sva ona nepoželjna svojstva koja se pridaju cijeloj skupini, upozorava pučka pravobraniteljica.
Iz podataka za 2017. proizlazi i da je nacionalna pripadnost žrtve zločina iz mržnje najučestalija motivacija ovih kaznenih djela, a počinitelji najčešće posežu za prijetnjama, oštećenjima imovine i fizičkim napadima.
Da bi se umanjili isključivi stavovi, koji mogu dovesti do diskriminacije, osim obrazovanja o zajedničkim vrijednostima i uvažavanju različitosti, važno je različitost iskusiti u svakodnevnom životu. Primjerice, istraživanje o stavovima učenika osnovnih škola u Varaždinu pokazalo je da u školi koju zajedno polaze romski i hrvatski učenici 57,4 posto učenika želi dijete romskog podrijetla za prijatelja, dok u školi koju ne polaze Romi, prijatelje romskog podrijetla želi samo 17,3 posto učenika.
“Stoga smo tijekom 2017. pokrenuli sveobuhvatnu medijsku kampanju ‘Razlike nisu prepreke. Za društvo bez diskriminacije’, kojom želimo poslati jasnu poruku kako rasno ili etničko podrijetlo, ali ni druge karakteristike zbog kojih se nekoga doživljava ‘različitim’, ne smiju biti prepreka ostvarivanju prava i jednakom sudjelovanju u društvu, istaknula je Vidović.
Kao i ranijih godina, bez obzira na područje, najzastupljenije su pritužbe na diskriminaciju na osnovu etniciteta, što se posebice odnosi na pripadnike romske i srpske nacionalne manjine te tražitelje azila, iz niza razloga: nedostatka osnovnih uvjeta života, integracijskih politika, ali i zločina iz mržnje kojima su izloženi. I u području rada Nacionalnog preventivnog mehanizma nisu zabilježena veća, sustavna poboljšanja.
Netrpeljivost prema različitim skupinama i mišljenjima ostala je i u prošloj godini, nažalost, karakteristika javnog prostora, a nedostatak dijaloga i kvalitetnih rasprava, kao i izostanak adekvatne i pravovremene javne osude neprihvatljivog sadržaja, doprinose atmosferi apatije i osjećaju stagnacije društva.
Od 2013. do danas pučka pravobraniteljica u izvješćima Saboru ukazuje da u Republici Hrvatskoj postoji negativan stav prema useljavanju ekonomskih migranata, stranaca koji dolaze na školovanje, tražitelja azila i imigranata općenito, prema kojima građani iskazuju visoku razinu ksenofobije, a koji se ogleda u primjerima njihove diskriminacije. No, Migracijska politika za 2013.-2015. nije dopunjena novom te su i dalje otvorena mnoga pitanja o migracijama u RH, tim više što RH još uvijek nema ni zasebnu integracijsku politiku.
“Iako primjena Okvirne politike EU za integraciju migranata jest pozitivna, trebala bi ipak biti popraćena konkretnim integracijskim strategijama u RH, budući da je integracija migranata u nadležnosti država članica, a Lisabonski ugovor iz 2007. EU institucijama daje ograničen mandat da pružaju poticaj i podršku državama članicama pri provođenju konkretnih, nacionalnih mjera za integraciju”, ističe pravobraniteljica.
Akcijski plan za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita od 2017. do 2019. sadrži konkretne, korisne i mjerljive alate koji mogu poboljšati njihovu integraciju, no usmjeren je na vrlo malu skupinu ljudi s obzirom na to da je u 2017. u RH odobreno samo 208 zahtjeva.
“Ni broj osoba bez državljanstva koje ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite i koje su premještene u RH nije osobito velik, njih ukupno 40 tijekom 2017. godine, a kako se u 2018. RH obvezala primiti do 100 osoba, za očekivati je da se broj onih kojima je odobrena zaštita ipak neće značajno povećavati. Istodobno, broj tražitelja međunarodne zaštite devet puta premašuje broj odobrenih zahtjeva, a kako im Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jamči određena prava, potrebne su integracijske politike koje obuhvaćaju i njih”, upozorava Vidović.
Da sve ne bude tako crno, ohrabruju pozitivni pomaci koje navodi pučka pravobraniteljica, a njima su pridonijele i upravo njezine preporuke, o čemu je govorila za N1 gostujući u Točka na tjedan (TNT), a primjeri su snažnija zaštita starijih od nasilja u obitelji ili ekonomskog iskorištavanja te najava uvođenja socijalne mirovine.
Starija gospođa pet godina nije izašla na zrak – u domu nema nedovoljno osoblja
Međutim, situacija je daleko od sjajne kad je riječ o domovima za starije i nemoćne osobe, primjer je jedan takav dom u Osijeku, o čemu su pisali i mediji, gdje u trećoj smjeni, na 180 smještenih u stacionaru i još 164 ostala korisnika, rade samo jedna medicinska sestra i dvije njegovateljice. U domu u Viškovu zbog nedovoljnog broja medicinskih sestara i njegovatelja, pojedini teže pokretni korisnici ne traže ustajanje iz kreveta i odlazak u šetnju pa dane provode ležeći u krevetu, a u domu u Makarskoj, gdje također zbog nedovoljnog broja njegovateljica teško pokretne i osobe s demencijom u pravilu ne izlaze, jedna korisnica već pet godina nije izašla na svjež zrak.
Nedostatak osoblja u domovima uvelike utječe na kvalitetu života korisnika, upozorava Vidović, koja je za TNT potkraj prošle godine i opisala kako izgleda provjera stanja: “Mi samo banemo u neki dom, tražimo pristup podacima, razgovaramo s korisnicima i nismo našli postupanja koja predstavljaju mučenje, ali jesmo na postupanja koja mogu biti ponižavajuća, pogotovo u kontekstu zaštite prava na privatnost ili dostojanstvo. Radi se o suptilnim, ali važnim postupcima”.
Kazala je tada i da “treba napraviti puno više da bi se ojačala socijalna sigurnost starijih osoba. Kroz dodatne usluge poput dnevnih boravaka, pomoći i njege u kući bi se moglo pomoći. Posebno smo se bavili institucionalne skrbi, duge su liste čekanja za dom, nekad i više od 10 godina, treba podržati obitelji koja brine o starijima kako bi ostali što dulje s obitelji”.
Za kraj ovoga teksta nije naodmet ukazati na i da će – nakon što je pučka pravobraniteljica Lora Vidović 2015. izabrana za predsjedanje Europskom mrežom nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI), a u 2017. za predsjedavajuću Europske mreže tijela za jednakost (EQUINET) imenovana njezina zamjenica Tena Šimonović Einwalter – u idućem razdoblju Ured pučke pravobraniteljice RH biti na čelu dviju najvažnijih mreža na području ljudskih prava i diskriminacije u Europi.
A posla na ostvarenju prava o kojima govori Opća deklaracija o ljudskim pravima kao prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, a koja ove godine slavi 70 godina, ima puno jer “sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”. Trebalo bi to uvijek imati na umu, pogotovo u Hrvatskoj u kojoj je, kako je nedavno za N1 upozorio programski direktor Kuće ljudskih prava Ivan Novosel, “više nego očito da ljudska prava nisu prioritet”.
Prisjetite se razgovora iz Točke na tjedan od 10. prosinca 2017. kada je pučka pravobraniteljica Lora Vidović bila gošća povodom obilježavanja međunarodnog Dana ljudskih prava.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
