Nacrt nagodbe u postupku izvanredne uprave u Agrokoru, kojim se predviđa osnivanje nove grupe u vlasništvu vjerovnika, za Novi dan analizirao je bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić.
Što se može vidjeti iz nacrta nagodbe?
On ne daje odgovor na cijeli niz pitanja kao ni sporazum o nacrtu, tih 160 stranica je težak pravnički jezik i odvjetnički timovi mnogih vjerovnika su imali vrlo radni vikend da bi ga analizirali. Prvo što uočavamo je da ne rješava ključne dvojbe, i dalje ne znamo kako će se riješiti problem Agrama i Adrisa i ostalih razlučnih vjerovnika, a bez toga teško da može biti bilo kakve nagodbe.
VEZANE VIJESTI
Zašto?
Visoki trgovački sud je prošloga tjedna uputio na parnični postupak one koji osporavaju iznose tražbina, Adris i Alka su osporili oko 930 milijuna eura obveznica i dok se taj parnični postupak ne riješi desetak godina praktički vlasnici obveznica ne bi mogli glasati, niti sudjelovati u nagodbi. S druge strane, Agram je osporio jamstva koja su dali Ledo, Jamnica, Belje, Konzum, a bez priznavanja tih jamstava ta društva ne mogu biti insolventna jer su zdrava i dobro posluju, a ako se prizna jamstva na što ih tjera Izvanredna uprava postala bi insolventna i temeljem toga bi se stvarala zrcalna društva što je temelj ovakve nagodbe. Bez rješenja ta dva problema ne može se ići dalje. Nije riješen niti problem zamjene dionica Mercatora dionicama Agrokora, odnosno sutra s pretvaranjem dionica u depozitarne potvrde novog Agrokora. Spominje se da se to treba riješiti, ali se ne spominje kako. Nema ni govora o tome tko su razlučni vjerovnici, niti o popisu imovine insolventnih društava. Spominje se da će se tražbine stavii u tekst nagodbe pred samo usvajanje. A ona nije gotova njezinim izglasavanjem, niti potvrdom na sudu, nego kad ju potvrdi Izvanredna uprava koja si time unedogled produžava mandat time, traži se da su svi uvjeti ispunjeni, to je prošlo nezamijećeno. Izvanredna uprava mogla bi trajati narednih osam godina jer bi mogla toliko trajati isplata razlučnih vjerovnika i to je na tragu onoga da se izvanredni povjerenik dogovorio s ruskim bankama da i nakon što formalno završi kao Vladin povjerenik nakon usvajanja nagodbe bude njihov. Nacrt otvara cijeli niz pitanja – izvanredni povjerenik nije poštivao zaključak suda oko anagažiranja novih savjetnika, kako je moguće da i dalje krši odluke Trgovačkog suda?
Što bi mogao biti rezultat ovih tjedan dana ključnih za pregovore – kod koga je ključ za nagodbu?
Imamo nekoliko slojeva pregovora. Izvanredni povjerenik se stavlja u poziciju onoga tko bi sutra trebao biti novi vlasnik Agrokora i Adrisom i Agramom – kao jedinima koji se protive, pregovara. Cijena tog dogovora je, može se pretpostaviti, barem 100 milijuna eura. Iz džepova Sbera, Knightheada, Zabe trebali bi biti preseljeno 100 milijuna eura u džepove Agrama iu Adrisa i bez toga će teško ići dalje. Hoće li se to dogoditi, ne znamo ovoga trenutka, a neće biti potpuno jasno ni ako pročitamo da je došlo do neke vrste nagodbe između te dvije strane. Ako ne dođe, bit će parnični postupak i morat će Vlada produžiti zakon ili će 11. srpnja početi stečajni postupak. Ako se dogodi deal između Agrama i Adrisa te izvanredne uprave ne znači da je sve riješeno, nego da je preduvjet da se može dogoditi. U krugovima Trgovačkog suda se ne vjeruje da je tehnički ostvariv taj rok. Kaže se da će Vjerovničko vijeće imati i nakon 10. srpnja ulogu, ali koje – Privremeno vjerovničko vijeće ili koje, ono ima cijeli niz uloga i nakon 10. srpnja. Potpuno je pogrešno da će sve biti riješeno nakon 10. srpnja. Ne znamo kakav su deal napravili Sberbank i Knighthed, Thomas Wagner navodno dolazi ovaj tjedan pa biste ga mogli pozvati da objasni izlaznu strategiju.
Zašto nema podataka o ukupno isplaćenim tražbinama?
Pojam starog duga i graničnog duga ne poznaje stečajni zakon – izmišljen je u Lex Agrokoru i kada su pravnici mnogih vjerovnika vidjeli taj članak, naravno da su pokušali učiniti sve da stare tražbine nestanu, a granični dug nastane. Što se tiče onih koje su plaćene – to je pitanje za milijun dolara, da se hoće, mogla se poštovati odluka suda i staviti to u spis. Njihovo objašnjenje da je to prekomplicirano, zvuči smiješno – kako je moguće platiti, a ne napraviti izvješće? Kad se objavi kome je što plaćeno, odat će se mnoge tajne, ali bit će prekasno.
Ne znamo ni tko su angažirani savjetnici?
To uopće nije tajna, ostaci grupe Borg su bili prošli tjedan kad je bio sastanak dobavljača – ostaci grupe Borg koji i dalje formalno rade za AlixPartners. Zanimljivo je da na tom sastanku nije bilo nijednog savjetnika izvana, a kao anegdota je zanimljivo i da je Peruško poželio da se nazove New York i da se uključi Wagner u sastanak i tako to ide toliko daleko da će se jednog dana opet svi iščuđavati. Sve se događa zboga toga što je Vlada, odnosno Andrej Plenković postavio to da je nagodba njegov uspjeh ili neuspjeh – postao je zarobljenik te političke teze inzistirajući na nečemu što će za njega i njegovu karijeru, kao i Hrvatsku, biti loše. Država se umiješala, a trebala je za sebe minimalizirati rizik. Vlada i Sabor su dali okvir u kojem su se mogli dogovoriti ili ne vjerovnici, a ako nisu postoje stečajni zakon i predstečajne nagodbe. Za Plenkovića je uspjeh da ne bude repova, a ne nagodba sklepana od male grupe vjerovnika i izglasana od grupe u kojoj su gotovo svi u sukobu interesa. Takvi repovi ne trebaju nikome pa ni premijeru.
Koliki je udio – s kojom bi vrijednošću trebali glasati sami vjerovnici, koliko iznosi 66 posto?
Vraćam se na Adris i Agram, ako se parniče, ne sudjeluju u glasovanju, kao ni svi koji ne sudjeluju i mi znamo samo neformalno da su Sber i izvanredna uprava uprava napravili neki deal, ne znamo koliki je ukupni iznos osporenog pa ni koliko je od toga plaćeno, niti koliko je sporno zbog parničnih postupaka pa kako ćemo onda znati koliko iznosi 66 posto od nečega kad ne znamo od čega?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.
