Jedna plaća je stigla – još jedna trebala bi za tri tjedna. Što nakon toga nitko ne zna. Mnogi više nisu imali strpljenja.
“Otišlo je 100 ljudi zadnji tjedan, došla je nizozemska firma i otvorila ured, samo je preuzela najbolje radnike”, kaže Marko Alviž iz Stožera za obranu brodogradnje u Uljaniku.
Uprava je uvjerena da tržište za njihov proizvod postoji. Ali objašnjavaju da su se pravila igre promijenila za europska brodogradilišta.
Denis Rabar, direktor Uljanik brodogradilišta, kaže da je isplativ samo jako skup brod.
Naručitelji više nisu spremni unaprijed financirati gradnju, a bez jamstvenog fonda ili jake banke koja bi omogućila povoljan kapital to ne mogu ni brodogradilišta.
Kad bi se to promijenilo, tvrde u Uljaniku, brodovi bi i dalje bili pokretač industrijske proizvodnje u Istri, ali i cijeloj Hrvatskoj. Lokalni političari tvrde isto, a miinistar gospodarstva Darko Horvat poručuje im da, ako vjeruju u brodogradnju, založe gradsku i županijsku imovinu i tako osiguraju dodatna sredstva.
“Nije problem, ali tako ćemo doći do još jedne plaće – pitanje je što onda”, kaže istarski župan Valter Flego.
U međuvremenu navodno i Vlada, nezadovoljna pristupom Danka Končara, traga za novim strateškim partnerom. I to u Ukrajini. Končar odgovara – nađete li boljeg partnera, od vas očekujem samo da mi vratite pozajmicu od 100 milijuna kuna.
“Mi se bojimo da ćemo nakon što se završe svi brodovi biti prepušteni Končaru da radi što hoće s nama”, kaže Alviž.
I tako zbog Uljanika pucaju koalicije, europarlamentarici se povlače u političku mirovinu, prepucavaju se ministri a rješenja i dalje – nema.
Više pogledajte u prilogu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.