U sjedištu Uljanika jučer je održan veliki, dvosatni sastanak s novodabranim strateškim partnerom i vlasnikom Brodosplita Tomislavom Debeljakom s kojeg su se predstavnici trećemajaca, sindikata i prve linije rukovoditelja, vratili razočaraniji nego kad su tamo dolazili.

Na ključno pitanje za riječko brodogradilište – kako će se deblokirati račun na kojem su ovrhe »teške« 107 milijuna kuna i dalje nema odgovora, kako od aktualne Uprave Uljanika, tako ni od odabranog partnera.

Sve je pod »ako«, »možda«, »ispune li se preduvjeti«, drugim riječima računa se na državu i na Ministarstvo gospodarstva. A dan »D« riječkom se brodogradilištu opako bliži, 26. veljače, za kada je na Trgovačkom sudu u Rijeci zakazano ključno ročište, praktički je tu, na vratima, piše Novi list.

Stečaj za »3. maj« uopće ne mora biti loše rješenje. Riječko brodogradilište imalo bi šanse u stečaju da se u što je moguće kraćem roku donese stečajni plan, kroz koji je onda moguće prodati brodogradilište kao jednu nedjeljivu gospodarsku cjelinu, dakle bez parcijalnog prodavanja pokretne imovine.

Za to vrijeme riječkom škveru treba i nekakav novac, da bi uopće preživio to razdoblje od šest mjeseci do godine dana, koliko su procjene da bi trebalo za donošenje stečajnog plana. Postoji rješenje i za to, a to je da država, koja je sada vlasnik poluzavršenih brodova, dogovori s njihovim bivšim ili novim vlasnicima kondicije, drugim riječima financijske aranžmane pod kojima će se brodovi završiti. Država bi na taj način uspjela povratiti jedan dio od onih 2,8 milijardi kuna, koliko je dosad plaćeno na račun protestiranih državnih jamstava za raskinute ugovore u Uljanik grupi, piše riječni dnevnik.