Gošća Novog dana u srijedu je bila novinarka Helena Puljiz, koja je 2004. godine bila žrtva špijunske afere zbog protuzakonitog postupanja agenata Protuobavještajne agencije.

Krenimo od filma “Citizenfour”. Kakvi su vaši dojmovi?

“Film je sjajan. Kao novinarki film mi je jako zanimljiv jer, kada sam pratila slučaj Snowden, ostala mi je sumnja da je on to odradio kao strani špijun. Kada vidite film, i najmanja sumnja nestaje i shvaćate da je Snowden jedan hrabri građanin SAD-a koji govori o globalnom nadzoru. Priča može biti jedan istinski horor, vrlo zastrašujuća”

Film je otkrio gledateljima razmjere nadzora od strane tajnih službi. Ali i otkrio intimnu sliku zviždača. Odnosno, kako živi Edward Snowden danas. Gotovo možemo reći da nakon ovog filma, ako već nije,  gledatelj može osvijestiti što u današnje vrijeme znači mobitel, kreditna kartica, profil na društvenoj mreži i kako su naši životi i naša intima zapravo digitalno transparentni

“Suvremeni život je takav da moramo biti umreženi. To nas zabavlja, informiramo se, ne možemo bez pametnih telefona i mobitela… Naša privatnost je ugrožena, ali pitanje je koliko je suvremenom čovjeku uopće važna privatnost. Ipak, to ne mora biti loše. Možete živjeti savršeno pošteno, ali to ne znači da se u nekom trenutku nećete naći moćnicima na putu. Pitanje je samo kako osigurati mehanizme da se kazne odgovorni kada se dogodi zloupotreba”

Helena, ono što se vama dogodilo 2004.-te u javnosti je snažno odjeknulo i svih ovih godina mediji su posvetili dosta pozornosti. Tajne službe bavile su se vašim životom, prisluškivali su vas,  pokušalo vas se nezakonito prisiliti na  špijunažu. Prva ste hrvatska novinarka koja je tužila državu zbog zloupotrebe obavještajnih službi

“To još nije do kraja gotovo. U početku sam bila uvjerena zbog zaključaka Sabora da će biti progonjeni po službenoj dužnosti i da neće biti potrebe za privatnom tužbom. Nakon osam godina dobila sam presudu, ali se onda država žalila, iako su priznali da su agenti kršili zakon. I dalje me državni sistem želi držati pod nadzorom i za mene i dalje traje trauma. Krenula sam u tužbu s 500.000 kuna, ali sam odustala kako bi pokazala da mi novac nije bitan. Meni nitko ne može platiti taj izgubljeni život. Ja bih dala sve materijalno da te to nije dogodilo, jer su posljedice po mene bile grozne”

Početkom godine ste javno upozorili predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da je njezin savjetnik za nacionalnu sigurnost, Josip Buljević, bivši šef SOA-e i bivši glavni operativac POA-e, tj. da je riječ o osobi koja je sudjelovala u zloupotrebi tajne službe protiv vlastitih građana i novinarskih sloboda?

“Upozorila sam predsjednicu smatrajući da nije u redu da ljudi koji su sudjelovali u protuzakonitom djelovanju budu na toliko visokim pozicijama. I moj slučaj ima oznaku tajnosti i oni i dalje tvrde da me nikada nisu niti priveli. Situacija je bila suluda. Oni mogu sebi fingirati papire kako god žele. Predsjednica je procijenila da je Buljević u redu i odabrala ga je”

Evo Vesna Balenović je avancirala do mjesta u nekom savjetničkom timu predsjednice Kitarović. Isplati li se u Hrvatskoj zviždati ili progovoriti o stvarima o kojima većina misli da je bolje šutjeti?

“Taj potez predsjednice mogu samo pohvaliti i pozdraviti. Poštujem žrtvu koju je podnijela Vesna Balenović. Politička poruka je odlična, ali hoće li se iz toga ozroditi zakonsko rješenje kojim će se spriječiti politički progoni, to ćemo još vidjeti. Zviždače se mora zakonski zaštititi, a mi takav zakon nemamo, premda je trend i u Europi i svijetu da se zviždači zaštite”

Žviždači su poželjni u demokratskom društvu, no rijetki su u svim društvima. Što je sa zviždačima u Hrvatskoj? Kako su prošli i je li naše društvo takvo da ohrabruje i potiče pojedince da otkriju nepravdu i neistinu? Ako ćemo procjenjivati štetu, uspiju li zviždači u Hrvatskoj naplatiti na neki način svoj hrabrost?

“Pitanje je što vas motivira. Ako smatrate da je važno upozoriti na nepravdu, onda vam konačna cijena nije važna. Ipak, s godinama zviždači ostaju dugotrajno bez posla i moraju se nositi s time da su u takvoj situaciji jer su se odgovorno ponašali. Mi smo postali surovo društvo koje sve relativizira. Zviždači, na koncu, postaju predmetom ismijavanja. Većina javnosti, ipak, tiho bude na strani zviždača”